Autor: admin
Datum objave: 07.11.2018
Share


Nevjerna žena

Federico García Lorca

I povedoh je do rijeke

Vjerujući, djevojka je.

Al imala ona muža.


Jakovljevo bješe, noću,

I skoro po dogovoru.

Fenjeri se ugasiše, a zrikavci upališe.


Za posljednjim uglovima

Dotakoh se snenih dojki

I dojke se otvoriše

Kao struci od zumbula.


Poškrobljena njena suknja

Zvonila mi u ušima

Kao teška peča svile

Koju deset noža para.


Bez srebrna svjetla u vrhu

Uzrastoše silna stabla,

Uokolo obzor pasa

Daleko od rijeke lajo.


Kad pređosmo ostružnice

I glogove i sitine,

Ispod grma njene kose

Jamicu u mulju iskopah.


Ja kravatu svoju skidoh,

Ona skide svoju halju.

Ja odbacih pas s oružjem.

Ona četiri zobunca.


Smilje i ni jedna školjka

Tako fine puti nema,

Pod mjesecom svi kristali

Takvim sjajem se ne sjaje.


Izmicala njena bedra

Kao ribe zatečene,

Bedra napol puna ognja,

Bedra napol puna leda.


Te sam noći prevalio

Ponajljepšu od svih cesta

Na ždrebici od sedefa

Bez uzda i bez stremena.


Muško sam i neću reći

Stvari što mi ona reče.

Luč razbora zapovijeda

Suzdržano da se vladam.


Cjelovima, pijeskom blatnu

Odvedoh je tad od rijeke
29
Kategorije: Književnost
Developed by LELOO. All rights reserved.