Nova sezona započet će 12. rujna
http://www.hnk.hr/price-u-kojima-se-prepoznajemo/
Priče u kojima se prepoznajemo
U sezoni 2015./2016. zanimaju nas literarni i teatarski susreti kao i oni društveni, susreti klasičnoga i suvremenoga repertoara, kao i susret Grada i teatra. Predstave koje ćemo izvoditi ocrtavat će te susrete i činiti ih uzbudljivima. Zajedno, one bi u nekoj bližoj ili daljoj sinkroniji gledateljima trebale ponuditi jedinstven senzibilitet koji odgovara zahtjevima razlomljenih ili rascijepljenih priča, ali onih priča koje danas zajednički dijelimo i koje nam u konačnici određuju sudbine. Priče su to o našim prisutnostima u odsutnim vremenima, o bolnim fiksacijama tranzicijskoga doba u kojemu se zbog dužine njegova trajanja uspijevamo snaći i izboriti za ono mjesto koje, ako već ne možemo zvati zaštićenim, svakako ga možemo prepoznati kao mjesto razumijevanja, generacijske solidarnosti. Ne zanima nas recikliranje jednom potrošenih modela i općeprihvaćenih ideja koje se vežu uz predodžbe o nacionalnome kazalištu. Naime, svako nacionalno kazalište treba hrabro propitivati vrijeme i prostor u kojemu nastaje te postavljati najveće umjetničke kriterije izvedbi, bez ikakva kompromisa. Gledateljima stoga želimo predstaviti upravo one priče u kojima se uspijevaju prepoznati i pomoću kojih u ovome vremenu barem mogu postaviti neka od bitnih pitanja, ako već ne mogu pronaći prave odgovore. Pred nama je sezona u kojoj klasična djela ispisuju zajedničku priču sa suvremenim djelima, čime se granice, i to ne samo kroz naraciju, između prošlosti i sadašnjosti brišu, a one teatarske, nadamo se, prelaze. Kako sam naglasila predstavljajući proteklu sezonu, suvremeno urbano iskustvo izaziva osjećaj podvojenosti na različite načine – s obzirom na proizvodnju i potrošnju, spektakl i nadzor, opasnost i sigurnost… iskustvo društva / Grada također je, na podvojen način, u doba kozmopolitizma, istodobno i lokalno i globalno. Naš je grad lokalan kad djelujemo lokalno – primjerice, dijelimo svakodnevna iskustva sa susjedima na ulici ili u kazalištu. Globalno je kad prepoznajemo njegovu povezanost onkraj svojih granica, primjerice, preko stranaca koji posjećuju Grad, u različitim jezicima koji se na njegovim ulicama govore, u različitim kulturnim susretima i razmjenama. Stanovnici grada su publika, ili barem potencijalna publika, koja dijeli prostor gledališta, na način na koji dijeli i prostor grada – sa svim svojim razlikama i svim klasnim, rodnim i drugim podjelama. Stoga će napetosti koje u gradu stvaraju, tajne koje čuvaju, putovanja na koja se otiskuju, stvari koje priželjkuju ili kojih se pribojavaju, poželjeti vidjeti uvećane, proširene, razotkrivene ili presložene na pozornici. Očito je kako ono što bismo mogli nazvati privremenom zajednicom gledališta (svake večeri ugovorenom s pozornice) odražava i prelama privremene zajednice izvan njega. Kazalište, a napose ono koje ima atribute središnjega i nacionalnoga, to mora iskoristiti. Kao materijal koji se neprestano mijenja, kazalište je estetska i socijalna struktura koja okuplja mnoge sudionike — kroz posao i razonodu — u složene društvene aktivnosti; kazalište je također smješteno u prostor države / Grada. Stoga je ono na neki način simptomatično za urbani proces, zorno prikazuje strukture, dinamiku društvene moći, politike i ekonomije koje djeluju u prostoru države / Grada. Zapravo, kazalište čini više od pukoga prikazivanja urbanog procesa: kazalište je dio urbanog procesa, ono proizvodi urbano iskustvo i time proizvodi i sliku društva, odnosno Grada samoga. Kao što i publika na pozornici očekuje sliku države / Grada, i teatar sam s državom / Gradom izravno i posredno ulazi u dijalog, a uzbudljivost toga dijaloga ovisi o tome koliko se država / Grad prepoznaje u teatru i teatar u državi / Gradu, odnosno koliko su oni bliski jedno drugome. Ta će nas veza kao i svi prijelomi unutar nje u novoj sezoni neprestance pratiti.
Iz toga proizlazi tako kako bi nacionalno kazalište ponajprije trebalo prikupljati u sebe sve te društvene silnice te ih kroz umjetničko iskustvo prelamati, a zatim transformirane ponuditi gledateljima kao sliku one stvarnosti koju svi zajednički živimo. Teatar, a osobito Hrvatsko narodno kazalište u Zagrebu, ne može biti neki izdvojen mehanizam koji generira nostalgična povijesna sjećanja, već živ organizam koji se, registrirajući promjene u društvu, mijenja. Kroz zagrebački HNK, kao središnje hrvatsko kazalište trebali bi se prelamati znakovi ovoga vremena i ovoga prostora (u suglasju očekivanja umjetnika i očekivanja publike) te bi ono svojim istraživačkim dometima u iznalaženju novih umjetničkih forma, autentičnih u nacionalnome iskazu, moglo biti i putokazom europskome teatru koji još traga za novim formama, ali i sadržajima. Time bi mu se osigurala ne samo opstojnost na turbulentnome početku 21. stoljeća već i ona receptivna uzbudljivost koja već tako dugo nedostaje izvedbenim umjetnostima. Raznolikost naših naslova u sezoni 2015./2016. u konačnici će svjedočiti o njihovoj sličnosti, osobito u zajedničkome nastojanju da nam približe svu povijesnu, ali i osobnu raznolikost koja ovomu svijetu ne dopušta da svoje upitanosti posloži u samo jednu rečenicu. Trudili smo se otvoriti one teme koje nas zajednički more i od kojih nikamo i nikada ne uspijevamo pobjeći. To su teme danas bez povijesnih predznaka velikoga i važnoga, izvedene gotovo iz rubnih rasporeda, preslikane iz banalnosti svakodnevice, bliske društvenim nesigurnostima i kolektivnim izgubljenostima, ali i onim sretnim trenutcima koje bismo s vama željeli podijeliti. Tim ćemo temama u prostoru teatra otvoriti, nadamo se, neke nove svjetove, svakako bolje od ovih današnjih te pomoću njih nastojati promijeniti one perspektive koje upravo teatar može, ali i mora učiniti drugačijima.
DUBRAVKA VRGOČ, intendantica HNK u Zagrebu
Poštovani gledatelji, zahvaljujemo na velikom zanimanju i odzivu kojim ste pratili predstave Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i sva ostala kazališna zbivanja, kojima je obilovala protekla, vrlo uspješna kazališna sezona. Za sljedeću 155. kazališnu sezonu, pripremili smo atraktivan i raznolik repertoar, sastavljen od 13 premijernih i 22 reprizna naslova. Nova sezona započet će opernom izvedbom 12. rujna, predstavom Verdijeve Traviate, a slijedit će ju izvedba Schnitzlerove drame Daleke zemlje i baletna poslastica MinkusovaBajadera.
Izvođenjem novih repertoarnih naslova sezone, također će započeti Opera i to 24. listopada, premijerom iznimno zahtjevna Verdijeva djela Sicilijanske večernje, koje do sada nije prikazivano na zagrebačkoj sceni. Ubrzo u nastavku sezone, 13. studenoga bit će praizvedeno novo baletno djelo Staše Zurovca Modrobradi na glazbu Marjana Nećaka, dok će Drama 21. studenoga praizvesti autorsko djelo Bobe Jelčića Na kraju tjedna.
U sklopu 13. festivala svjetskog kazališta, dvije večeri zaredom 16. i 17. rujna moći ćete vidjeti talijansku kazališnu grupu Societas Raffaello Sanzio, koja gostuje s predstavom Romea Castelluccija Go down, Moses. Od listopada mjeseca moći ćete pratiti i novo izdanje iznimno uspješnoga Filozofskog teatra.
Ponovit ćemo i prošlogodišnje vrlo popularno cjelodnevno događanje Dan otvorenog trga 26. rujna, u koje će se uključiti sve kulturne institucije iz susjedstva.
Svi zainteresirani za tajnu povijest kazališta, moći će, kao i protekle sezone, u dvije subote mjesečno otkrivati do sada nepoznate prostore naše najveće kazališne kuće. Izvedbe Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u rujnu i listopadu, možete već sada pronaći u rasporedu izvedbi na našoj web stranici, a za sve izvedbe koje su u slobodnoj prodaji, ulaznice možete kupiti u online prodaji.
Jednako tako na našoj web stranici možete pročitati tekstove o predstavama predviđenim programom nove kazališne sezone 2015./16.
Blagajna Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu započinje s radom 1. rujna 2015., kada nastavljamo i prodaju pretplata za Sezonu 2015./16.
Raspored izvedbi
http://www.hnk.hr/raspored/
Ulaznice
Online kupnja
http://www.hnk.hr/ulaznice/
Repertoar Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu za sezonu 2015./2016
http://www.hnk.hr/sezona-1415/