Nutricionistički akordi
EU
Nekada
su zvijezde TV ekrana bili bračni par Kennedy, Grace Kelly, Sofija Loren,
Elizabeth Taylor, Lady Di i brojne druge osobe iz javnog života koje su
privlačile našu pažnju. Zabavljali su nas svojim stilom života kojim su punili
razne časopise i TV programe. A kada danas upalite TV ekran i mjenjate programe
doživjet ćete slasnu avanturu, susrest ćete brojne nepoznate osobe koje se
polako uvlače u naše svakodnevne živote dajući nam recepte i načine kuhanja iz
cijelog svijeta. Meksički, japanski, kineski, tajlandski, arapski i indijski
utjecaji spojili su se u njihovoj kuharskoj raskoši.Kuhari su postali glavni
junaci TV, osvojili su svijet, moramo biti realni i priznati, rođene su nove
zvijezde naših domova.
Prateći
medijsku scenu, možemo sa sigurnošću reči kako je danas kuhanje u
modi.Radionice kuhanja su vrlo popularne, razne emisije na nacionalnim i
lokalnim televizijama o kuharstvu, kao i knjige o kuhanju osvojile su globus,
zavladao je trend koji je izbacio hranu sa nogu. Zato nam se nameće pitanje:
Što je motiviralo tolike ljude širom svijeta da kuhaju? Nemojte misliti da sam
protiv kuhanja, i ja volim kuhati, isprobavati nove recepte za svoju obitelj,
pozivati prijatelje, ali me čude brojni ljudi koji su potaknuti tim zanimanjem
i javno se eksponiraju. Da li imaju stvarno strast za kuhanjem ili je to
zanimanje evoluiralo u atraktivan biznis koji nudi lakši put do zarade i
popularnosti?
Zašto
hrana ima tako magičnu moć i tko je zaslužan da kroz povijest ima statusni
simbol u svim svojim oblicima, svim
događanjima, a posebno u političkoj areni? Ako je etnologija zaslužna za
pručavanje hrane, onda se nutricionizam, kao znanost 21.stoljeća usmjerava na
pružanje optimalne prehrane u skladu s modernim načinom života. Dosadašnja
etnološka istraživanja rijetko su fokusirana prema društvenom centru moći ili
političarima. Za političare je rezerviran prostor istraživanja u okviru
političkih znanosti koji nije dovoljno istražen. Rijetka su istraživanja o prehrani
političara, a ako se i spominju, to je samo kroz političke sastanke gdje se
navode kao službeni ručkovi ili večere.Pojedini istraživaći upozoravaju,da ne
treba zanemariti istraživanja o važnosti blagovaonice kao političke arene, kao
i ukrašavanje stolova za svečana politička zbivanja koja su bila u doba baroka.
Ovdje treba napomenuti da postoje i zanimljiva istraživanja o upotrebi hrane i
obroka kao političkog oružja u diktaturama. Pa čak i političke satire temeljene
na istraživanjima, poput knjige Klausa Steffena 1999., o banketima pod bivšim
istočnonjemačkim režimom, skreću pozornost da se politiziranost hrane može
istraživati s brojnih aspekata.
Kuhanje
je sve popularnije, trend je pronaći nešto novo, drugačijeg okusa, ali i
zadržati svoju hranu kao nacionalnu vrijednost.Hrana je postala i osobno
zanimanje političara koje je vidljivo u kuharicama koje objavljuju, npr., bivši
njemački kancelar Kohl, 1996. godine. Sa nacionalnom vrijednošću hrane
pojedinac se želi identificirati pa čak i bojkotirati proizvode određenih
zemalja. Među takve primjere mogu se spomenuti: bojkot proizvoda iz Južne
Afrike u 1980-ima u znak osude apartheida ili bojkot francuskih vina sredinom
1990-ih zbog testiranja atomske bombe u Južnom Pacifiku. Noviji primjer su
prosvjedi muslimanskog svijeta protiv Danske i Norveške i pozivi na bojkot
njihovih proizvoda zbog objave karikatura proroka Muhameda u rujnu, 2005. godine.
Hrana
koja se može povezati s regijom ili lokalitetom ima dokazano višu ekonomsku
vrijednost. Ako je francuski jezik prestiž u visokoj diplomaciji, isto se tako
francuska kuhinja smatra kuhinjom visokog ranga i vodećom kuhinjom svijeta koja
ima znatan utjecaj kod mnogih naroda.Francuska kuhinja je naglašenog statusa i
ima veliku političku važnost. Francusku gastronomiju je oblikovala monarhija,
jer je od načina ishrane uspjela stvoriti sredstvo za iskazivanje moći ili
iskazivanja političkog utjecaja. Osim što ljudi za stolom jedu oni se i
dogovaraju, Napoelon je vješto manipulirao
hranom koja mu je poslužila za dodvoravanje političarima.
Kao
važan dio političkog života hrana ima veliku važnost u razvijanju odnosa
suradnje jer je dobar put stvaranja neformalnih kontakata širom svijeta.Zato
Vlade i vladina tijela, osobito unutar Europske unije, obraćaju veliku pažnju ekonomskom
potencijalu koji leži u razvoju posebnosti lokalne ili regionalne kulture
prehrane. Raznolika mješavina hrane, namirnica i jela važan je dio političkog
projekta nove Europe i smatra se znakom prosperiteta ekonomskog razvoja unutar
regije, što je jedan od glavnih ciljeva Europske unije. Premda je okvir
sigurnosti hrane zajednički, on prihvaća raznolikost. EU se trudi da pravila
osiguraju tradicionalnoj hrani da opstane na tržištu i da ne bude izbačena zbog
standarda o hrani, da pravila omoguće poboljšanje kvalitete i da se inovacije
ne potiskuju, a isto tako njihova raznolikost i izbor.