Dogodine slavim 25
godina braka odnosno srebrni pir. U tom vremenskom periodu od moje 25. godine
do 50. naravno da smo suprug i ja prošli suze, krv i znoj. Ali, isplatilo se!
Na početku ovih mojih
promišljanja o braku gdje sam koristila različitu literaturu, treba reći da
roditelji često svoju djecu šalju u ljubavni život gole i bose ne upozoravajući
ih da će često tako bosi hodati po trnju i žeravici.
Reče netko:
„Godišnjica braka je slavljenje ljubavi, povjerenja, partnerstva, tolerancije,
upornosti i izdržljivosti“, a redoslijed se mijenja ovisno o godišnjici.
Uspješan brak nije
onaj u kojem se našao „savršeni par“. Uspješan je brak onaj u kojemu je
nesavršeni par naučio uživati u svojim razlikama.
Međutim, nastanku
razočaranja i predbacivanja često pogoduju i naša nerealna očekivanja te snovi
o bezuvjetnoj ljubavi.
U svim brakovima
postoje trzavice i sukobi- sukob može biti prilika za kreativno rješavanje
nekih problema. Najteži su sukobi koji nastaju zbog različitog sustava
vrijednosti.
U dobru se ljubav
lako održava, ali u zlu se traži
lojalnost, odanost, odgovornost i razumjevanje; strpljenje- još više
privrženosti.
Nevjera može
postojati i bez preljuba, ali nema preljuba bez nevjere.
Goethe- ljubav se u
početku naziva povjerenjem.
Sretni brakovi se
temelje na dubokom prijateljstvu- time podrazumijevamo obostrano poštovanje i
uživanje u partnerovu društvu.
Za psihologa Gottmana
svrha braka jest „djeljenje smisla“.
Brak je terapija;
brak nije statično stanje ljudi koji se ne mogu mijenjati- brak je psihološko
putovanje koje započinje u zanosu privlačnosti, vijuga kroz stjenovit put
samootkrivanja i vodi u prisnu, radosnu životnu zajednicu.
Romantičnu ljubav
odlikuje: fenomen prepoznavanja (kao da se oduvijek znaju), fenomen
bezvremenosti (kao da su oduvijek zajedno)- fenomen ujedinjenja i fenomen
prijeke potrebe.
Osoba koja odrasta
potiskujući svoje osjećaje izabrat će nekoga tko je izrazito ekspresivan- osoba
kojoj nije bilo dopušteno da se osjeća ugodno u svojoj seksualnosti- izabrat će
nekoga tko je razbludan i slobodan. Romantična ljubav zaista cvijeta na
neznanju i mašti.
Za brak biramo
partnere koji nadomještaju one djelove nas kojih smo se odrekli u djetinjstvu.
Dok se iluzija
romantične ljubavi polako rastvara, muževi i žene počinju: 1. upravljati
potisnutim ponašanjem i osjećanjima drugoga
2. uzajamno ponovno
ozljeđivati stare rane iz djetinjstva
3. pripisivati jedno
drugome vlastite negativne osobine
Sve to međusobno
djelovanje nije svjesno; ljudi su svjesni toga da se osjećaju zbunjeno, ljuto,
tjeskobno, utučeno i nevoljno i za svu tu nesreću okrivljujemo partnera- oni se
nisu promjenili- isti su kao uvijek. Partner je onaj koji se promjenio.
Kad partneri ne kažu
jedno drugome što žele i stalno se međusobno kritiziraju nije čudno da duh
ljubavi i suradnje nestaje.
Ulazimo u vezu s
nesvjesnom pretpostavkom da će naš partner postati nadomjesni roditelj i
izgladiti sve u čemu smo bili prikraćeni u djetinjstvu- sve što mi trebamo
učiniti da se izliječimo jest da oblikujemo prisnu, trajnu vezu.
Jung : „Brak se
rijetko ili nikad ne razvije u vezu glatko i bez kriza. Svjesnost se ne rađa
bez boli.“
U većini interakcija
s bračnim partnerom, zapravo ste sigurniji kad se odlučno ne branite, jer vaš
partner postaje saveznik, a ne neprijatelj.
Svjesni brak je onaj
koji u najvećoj mjeri njeguje psihološki rast; to je brak koji je nastao
osvještenjem i suradnjom s osnovnim nagonima nesvjesnog uma: biti siguran, biti
izliječen i biti cjelovit.
U svjesnom braku
prihvaćate činjenicu da trebate razviti jasnu komunikaciju kako biste se bolje
razumjeli.
Naučimo vrednovati
partnerove potrebe i želje tako visoko kao što vrednujete vlastitu.
Kad preuzimate
odgovornost za tamnu stranu svoje prirode, manje ste skloni pripisivati svoje
negativne osobine partneru, pa će u vašem braku biti manje neprijateljstva.
U svjesnom braku
ponovno otkrivate svoju izvornu prirodu.
Dobar brak je
obvezan, zahtjeva disciplinu i hrabrost za rast i mijenjanje. Brak je težak
rad- sporo shvaćamo da trebamo voljeti kako bismo bili voljeni. Kad gledamo
brak kao sredstvo promjene i vlastitog rasta, možemo zadovoljiti svoje
nesvjesne žudnje.
Kad prihvatite
ograničenu prirodu vlastitog opažanja i postanete prijemljivi za istinu
partnerova opažanja, pred vama se otvara čitav jedan svijet; ispitivanje naše
kritičnosti prema partneru zapravo je izvrstan način prikupljanja podataka o
nama.
Bitno je da shvatite
kako živite s drugom osobom koja nije vaš produžetak.
Uspijete li
zaustaviti svoj nagonski odgovor te ako uspješno odražavate i potvrđujete
partnerove osjećaje u jeku bitke, a istodobno se u njih uživljavate- bit ćete
živ primjer svjesnog braka.
Ljudi bi trebali
naučiti kako prevladati ograničenja i kako razviti sposobnost za ljubav, ne
zato jer očekujemo ljubav za uzvrat, nego samo zato jer partner zaslužuje da
bude voljen.
Brak može ispuniti
vaš skriveni nagon da budete izliječeni i cjeloviti.
Što čini brak
sretnim?- u uzajamnom otkrivanju najdublje potrebe bračnog para za osobnošću
onog drugog i zadovoljstva koja ta potreba donosi.
Ljubav je najbolje
opisana kao agape- životna energija usmjerena prema partneru u nastojanju da ga
izliječi.
Kad partneri nauče
gledati jedno drugo bez iskrivljenja, vrednovati jedno drugo kao samoga sebe,
davati ne očekujući ništa za uzvrat, potpuno se predati dobrobiti onog drugog,
tada se ljubav slobodno kreće između njih bez vidljiva napora-
Partner se ne
doživljava više kao nadomjestak za roditelja, niti kao neprijatelj već kao
odani prijatelj.
Da navedem jednu
zanimljivu tvrdnju: što je par sposobniji biti razdvojen, to više mogu biti
zajedno.
Moralni kršćanski
teolozi i psiholozi kažu da su čistoća i stid djelatna zaštita okoline u intimnom
području kojom se održava životni prostor ljubavi pri čemu ljepota figurira kao
krajnja suprotnost svega besramnog i nečistog.
Pretpostavka je
ljubavi uvijek duboko strahopoštovanje pred Božjim pečatom na čelu drugoga.
Pavao Brajša, naš
poznati psihijatar i komunikolog kao i bračni terapeut tvrdi da je
zaljubljenost poklonjeni miraz koji se brzo potroši, a ljubav je vlastitim
radom i štednjom stečeni i sačuvani imetak.
I nastavlja: na
početku braka je važna simpatija, a u tijeku braka empatija. Bračni partneri kao iskreni prijatelji
najbolja su garancija trajanja uspješnog braka. Bračno prijateljstvo
predstavlja minimum ljudskosti, humanosti, dobrohotnosti, dobronamjernosti,
velikodušnosti, međusobnog uvažavanja i povjerenja bračnih partnera u međusobnim
odnosima.
Sa zaljubljenošću
brak obično započinjemo, s ljubavlju bismo ga trebali nastaviti, a s iskrenim
bračnim prijateljstvom održati u kraćim ili duljim bračnim krizama. Bračni
dijalog je prozor u zajedničko bračno nesvjesno, koje posvješćuje. Bračna ljubav je veoma
kompleksan i kompliciran ljudski fenomen. Sastoji se od slučajnosti, straha,
traženja zaštite, agresivnosti, obrane, vezivanja, autonomije, seksualnosti,
preživljavanja, nesvjesnog događanja i pokušaja samoostvarenja. Brajša
zaključuje da samo obostrani dobitnički brak može trajati.
I na samom kraju bih
citirala libanonskog filozofa Khalila Gibrana koji nam preporučuje: „ Neka bude
prostora u vašem zajedništvu… Ljubite jedno drugo, ali ne pravite spone od
ljubavi. Neka radije bude uzburkano more među obalama vaših duša… Podajte svoja
srca, ali ne jedno drugome u posjed… I stojte zajedno ali ne preblizu; Jer
stupovi hramski stoje odvojeno, a hrast i čempres ne rastu u sjeni jedan
drugome…“