Eto, podsjetih se da sam diplomant Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu gdje sam na paralelnom studiju novinarstva odstudirala, u biti, četiri studijske grupe: politologiju, novinarstvo, diplomaciju i komunikologiju.
To osamdesetih bijaše respektabilan studij, a u današnje doba, nisam, ha, ha, sigurna je li i dalje tako figurira!
Nadahnuće za ovaj tekst kojeg pišem „Ex abrupto“, sam dobila od, inače poznatog svećenika, sada u mirovini ( ne bih navodila ime) koji ovdje, u knjižnici već danima prodaje „crnjake“ na račun našeg društva, politike i ekonomije.
„Bocnula“ sam ga rekavši mu da je to žalosno ako se na takav način bavi temama u njegovim kasnim sedamdesetima, kad bi, valjda, trebao duhovito i mudro te s lakoćom postojanja (fizički i mentalno je prilično zdrav) „sipati“ mudrosti i dizati moral nas vjernika.
Na prvoj godini studija žurnalistike pamtim profesora koji je predavao opću politologiju odmah nas upozorivši da je jedina prava kurva POLITIKA!
U svom životu, prateći je, i ja sam došla do istovjetne spoznaje, a nikad nisam bila član nijedne stranke, ni partije, naravno! Uvijek iznad i izvan politike!
Štoviše, jedina sam u ovoj biblioteci koja je primljena na osnovu struke, a ne političke podobnosti.
Riječ politika dolazi od starogrčke riječi politikos, što znači društven i trebala bi biti polje djelovanja za opće dobro, opći boljitak.
Međutim, u stvarnosti, stvari tako baš i ne stoje.
Jako dobro sam zapamtila riječi jednog vrsnog teologa koji jednostavnim rječnikom objasni sadašnje stanje u politici: tu su financijski kapitalisti i politički izvršioci!
Znači, ha, ha, nama „stoci sitnog zuba“ nije važno jesu li desni ili lijevi na vlasti ( uostalom, više ne postoje ideali ljevice i desnice- progutao ih je „kikiriki“), samo, naravski, kada izvjesna koalicija ili stranka dođe na vlast, svaka će kadrirati svoje članove, ljude po onoj:“Dok se jednom ne smrkne, drugom ne osvane!“
Osobno smatram da je radikalna desnica bila i ostala veliko zlo za hrvatski narod. Radikalna ljevica je stvarno minorna.
Kao da svi ne znamo kako je rat potpuni besmisao i kako nema pobjednika. Svi smo gubitnici!
Nobelovac Andrić jednom zapisa:
„Na ovim prostorima , svako pedeset godina, pametan zašuti, budala progovori, a fukare se obogate.“
Meni nije žao mene. Ja sam kao i cijela moja generacija prošla i dobro i zlo. Žao mi je mojih potomaka što im to ostavljamo u baštinu.
Neki dan u jednom članku, izvjesna novinarka piše: „Ma kakva rodna ideologija. Rodijačka ideologija!“
Živa istina. A što smo to, mi Europljani pripremili za djecu i starce?!
Eutanaziju, staračke domove i abortuse!
Nikakvo čudo da je Sveti Ivan Pavao II imao viziju Europe pune džamija. Drugo nismo ni zaslužili! Svi znamo da sve počinje od obitelji koja je osnovna ćelija društva.
A mladi, kao većina mladih, namaju strpljenja. Hoće sve, odmah , sada, smjesta! I što slijedi? Obijest!
Za izboriti vitalno blagostanje treba dugo i mukotrpno učiti i djelovati, a što se danas smatra uspjehom, to je doista Bogu za plakati! Ukratko, samo pusta ispraznost!
Jedini stvarni uspjeh ljudske jedinke je prevladati svoje slabosti i biti štagod bolji čovjek!
Da završim, ipak, ovo moje razmatranje afirmativno, sa gotovo svetim riječima velikog pjesnika Ujevića o svojoj, hrvatskoj naciji koje svjedoče o katedrali njegova duha:
„...MALO JE PLEMENA KOJA TAKO DUBOKO OSJETIŠE TAŠTINU I PRAZNINU SPOLJAŠNJEG SVIJETA, PROLAZNOST VLADA I VLADARA I TRAJNU VRIJEDNOST SAMO APSOLUTNIH I SPASITELJSKIH ETIČKIH ISTINA.“