Autor: Nada Far
Datum objave: 01.08.2018
Share


ONI

Izgubili su se

Kao što se izgube drage  uspomene.Natkriveni oblakom sumnje na samom početku, kad  su se glasno uvjeravali  da je to nemoguće,kad su se nadali  da im se to neće dogoditi ni po koju cijenu.

Da će se sačuvati.

 Svatko je od njih više htio biti ja, pa tek onda oni.Neiskustvo  i potreba  da vide dalje, da ne troše sadašnjost u opetovanom prepričavanju prošlosti, gušila je iskorake. U  košmarima i nastojanjima da se natječu  u svojim bolnim iskustvima, koja sami nisu  znali raspetljati, mislili su da je to normalno.Oboje su bili djeca ljubavi, djeca iz razorenih brakova, oštećeni, a to nisu htjeli osvijestiti.

Sve tanja karika ljubavi još je izdržavala.

Mislili su da su obični, a nisu bili.Oboje su nosili iskre kreativnosti, koje su iz kojekavih  razloga potiskivali na marginu.Nadali se da ce doći vrijeme da zaiskre u punom sjaju.Ogorčenost i  nestrpljenje stvoreno u procjepu očekivanja da se  okolnosti poslože, pa da barem  jedno od njih krene svjetlosnim putom, postajali su sve očitiji.Žuljali su i stvarali neugodu pri svakom koraku,a koraci su bili sve kraći i bolniji.Osvrti na svakodnevnicu koja ih ni u jednom segmentu nije štedjela,bili su sve jasniji.Svaki na svojoj strani kreveta, sa svojim izdanim nadama i okrenutim leđima.Ljutili se jedno na drugo, a voljeli se.

Odrekli  se djeteta.

Odrekli  se kuće i dvorišta.

Odrekli  se vjere da je sve prebrodivo.

Odrekli  se sebe.

Izgubili se u neizgovorenim optužbama.Zaboravili razgovarati i razotkriti uvjerenja koja su iskonstruirali u svojim glavama.Vrijeme  im je presudilo na raskršću koje je vodilo u  neizvjesnost.Nisu dozvolili životu da , kako je rekao E.Shabatho, stvara buduća sjećanja.

Nakon proteka godina, spoznali su svoje propuste.Oboje su ušli u tuđa dvorišta,a potisnuli u zaborav da je njihovo bilo zelenije i sunčanije.Iskrenije i optimističnije.Raskošnije.Da je trebalo razgovarati,a ne okretati leđa i biti uvjeren u svoju ispravnost.Šta će im 'ispravnost', kad su izgubili puno više!?

Kao što su se rastali, tako su se ponovno susreli  na raskršću njihovih sudbina.Umorni i plavi, izudarani od  udaraca i povreda koje su ih sustizale i razarale, bolno su se opraštali od svojih bližnjih, koji su ih uvjeravali da su dobro postupili.Kako je lako oprostiti onima kojih više nema!Kao da više nema ni njihovih savjeta koji su ih odveli u muku.

Morali  su se suočiti s  odlukama koje su im ostale.

Bolno odrasti.

Izgradili su svoja  dvorišta, svoju oazu u koju su se sve više i više sklanjali.Osamljivali se iz straha od novih prijevara i povreda.Stvarali imaginarni svijet u koji su sve češće i više ugrađivali sretna sjećanja.Odguravali  pogreške i ublažavali poraze.

Tješili se.

 Bojali se osvijestiti  i prihvatiti da su usamljeni i ogorčeni. Uvaljani u  osjećaj izdanih nada i vjerovanja.Imali su svog psića i svog mačka.Nadali se da će im oni nadomjestiti ono od čega su prebrzo odustali,a što im nedostaje-bezuvjetnu ljubav.

Nije kasno!

Ubrzane slike, kao film koji se prebrzo odmotava, pobudio je  gorak osjećaj, u kojem su se miješali vremenski tijek s krivnjom.Kristalizirao se osjećaj da su cijelu vječnost radili ono što nije važno, a propuštali bitne stvari.Bili zaglavljeni u vlastitoj priči  iz  koje ih je mogao izvući  netko tko  je imao 'jaču priču'.

Nasmiješila se  misleći kako nikad nije kasno ako su otvoreni,ako vjeruju,ako su spremni ogoliti se nakon teških povreda zadobivenih u vremenima kad su se to usudili.Kad su bili mladi, a mladost uvijek ima optimističnu budućnost.

Dok smo živi trebamo nekog,nekog na koga se možemo osloniti, a koji put i nasloniti kad nam srce zatreperi nepravilnim ritmom,kad nam duša zatreba slušača,a znamo da smo ostavili prepoznatljivi i neizbrisivi trag.

Pa zašto su još uvijek sami?Zašto još uvijek  izgubljeno lutaju?

65
Kategorije: Književnost
Developed by LELOO. All rights reserved.