Zašto je imenovanje nove intendantice Dubravke Vrgoč na čelo zagrebačkog HNK izazvalo buru negodovanja,istupe eminentnih ličnosti našeg kulturnog života na HTV-u i otpor kazališnih djelatnika,sasvim sigurno nije akt protiv ličnosti nove intendantice,već protiv stavova koje zastupa i namjera koje kani provesti u svom mandatu,a nisu u skladu s poviješću i tradicijom naše prve kazališne kuće?.
Biti na čelu Zagrebačkog kazališta mladih,kazališta eksperimentalnog tipa,pa ne znam kako uspješno ga voditi, nije isto što i voditi visoko rangiranu tradicionalnu kazališnu kuću, osmišljavati njen program,zaposliti oko šestotinjak članova tri umjetnička ansambla i vrsnog tehničkog osoblja.Profil te kuće,davno je već zacrtan.Svoju umjetničku vrijednost potvrdili su ansambli Opere i Baleta širom svijeta na sjajnim gostovanjima, svojim vrsnim umjetničkim i redateljskim ostvarenjima i svojim repertoarom uvijek bili u dosluhu sa svim vrijednim svjetskim dostignućima dvadesetog stoljeća.
HNK ne treba uvoditi u Europu,jer ono je od svog postanka bilo u Europi, kako po svojoj konstrukcji tako i po repertoarnoj politici,unatoč tome što su česte političke promjene nametale svoja rukovodstva,ipak se poštivao značaj te kuće za hrvatsku kulturu,jednako važan značaju Pariške Opere za Francusku kao i Bečke državne Opere za Austriju.
Upravo zbog tog značaja,opasno je eksperimentirati sa sistemom korištenja umjetničkih ansambala kako je to nova intendantica naznačila u svom vrlo maglovitom viđenju budućeg korištenja opernog i drugih ansambala u malo čudnim koprodukcijama s pariškim Theatre des Bouffes du Nord,kao našim predstavljanjem u svijetu i svijeta kod nas!
Pa u tom istom Parizu,u Theatru Sarah Bernhardt,gdje je i slavni Djagiljev počeo svoj pohod na zapad 1909g.predstavljajući rusku Operu i Balet,tu je i zagrebačka Opera predstavila Prokofjevovu operu „Vjenčanje u samostanu“ početkom šesdesetih godina, u režiji Koste Spaića kao praizvedbu tog djela na zapadu Europe.No u to vrijeme je nova intendantica HNK još puzala u pelenicama,pa i ne zna koliko smo bili u to vrijeme suvremeni,čak i više od mnogih europskih opernih kuća,koliko smo bili prisutni na velikim opernim scenama i festivalima širom Europe čak i Japana.
Hoće li koprodukcijsko„novo isčitavanje“ opere „La Boheme“ pod imenom“Mimi“ puniti kazališnu kuću novom,mladom publikom,kojom nova intendantica namjerava prvenstveno ispuniti gledalište,to je veliko pitanje?Hoće li takvim i sličnim repertoarom prodati kazališnu pretplatu staroj,vjernoj publici koja ima svoj odgojeni ukus i ne prihvaća olako radikalne promjene?
Najava sistematizacijskih promjena u ansamblima u smislu sažimanja na komorni oblik,opasna je namjera koja može dovesti u pitanje teško stečenu tehničku perfektnost i izvođenje velikih djela klasičnog repertoara, kako u Operi tako pogotovo u Baletu.
Upravo je Balet HNK dostigao danas visoku izvedbenu razinu u svim koreografskim stilovima i oduševljava svojim posljednjim izvedbama modernog koreografskog izričaja.Oni su potpuno spremni za balet dvadeset i prvog stoljeća.Država je imala dosta vremena da donese kazališni zakon kakav ima i Rusija i Francuska po pitanju baletne profesije,kojoj osigurava dostojnu mirovinu s navršenih 40 g.života kad prestaje po sili prirode plesačka aktivnost.Rješavanje starije generacije plesača trabunjanjem o podučavanju po baletnim školama(kojim?),je totalno nepoznavanje naših prilika!
Izgradnja nove zgrade za Dramu HNK,je prastara priča i nadam se da neće čekati 50 godina kao Muzička Akademija.
Drama HNK,koja je kao najveći dramski ansambl u Zagrebu ostvarivala sjajne,antologijske izvedbe klasične i suvremene literature i strane i domaće,trebala bi i nadalje njegovati prvorazredne izvedbe dramske baštine,ne zaboravljajući učenja velikana hrvatskog glumišta,Gavelle,Spaića,Habuneka,Stupice i drugih,čije misli su uvijek moderne,ali nikada jeftine i pomodarske.
Razne inovacije u smislu eksperimentalnog kazališta u okviru HNK, Filozofskog teatra Srećka Horvata,izvođenje drame Slavoja Žižeka i razne otvorene filozofske diskusije,kao inovacija u smislu oživljavanja kazališnog života i garancija masovnog dolaska mlade publike...to bi trebala biti velika prekretnica i smjernica rada HNK u dvadeset i prvom stoljeću!.po mišljenju nove intendantice.
Naše predstavljanje u EU će doživjeti i naš najveći pisac Miroslav Krleža,čiji će ciklus veličanstvenih drama„Gospoda Glembayevi“, biti prikazan kao svojevrsna dramska kompilacija,kako ih u jednom komadu vidi neki europski režiser,pa će tako naš Krleža konačno u Europu,gdje se inače teatri zatvaraju...reče u svom „Intervjuu tjedna“na HTV 3 gospođa intendantica.No,nije naznačila tko će financirati sve te koprodukcijke uradke i gostovanja, u najmizernijem državnom izdvajanju za kulturu do sada u našoj zemlji!?..
Da,teatri se zatvaraju širom EU i ne samo teatri,jer kapitalizam slabo mari za duhovne vrijednosti, one rijetko stvaraju opipljiv kapital, što je postala jedina svrha sve težeg života u novoj eri,a onaj nevidljivi,duhovni, za njih je i tako na niskoj cijeni,pa treba što prije prilagoditi naše prilike europskim diktatima preživljavanja!
Šta to znači? Desetkovati naše umjetničke ansamble?Razoriti umjetničke i kulturne vrijednosti stvarane generacijama umjetnika koji su gradili našu vrhunsku kazališnu umjetnost?
Trebamo li biti poslušnici?Trebamo li zaboraviti na tradiciju ove prelijepe zgrade i našega grada?Želimo li opstati u budućnosti njegujmo tradiciju,odgajajmo na njoj mlade generacije ali pogleda uperena u budućnost,jer tradicija su stoljećima nagomilana iskustva,sačuvane vrijednosti,ona je poput čvrstog stabla iz kojeg uvijek izrastaju nove mladice prema horizontu!