Operne premijere u novoj sezoni
http://www.hnk.hr/operne-premijere-u-novoj-sezoni/
Opera Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u sezoni 2015./16. želi nastaviti razvoj i dopunjavanje repertoarnih naslova. Slijedom toga predstaviti djela velikih skladatelja, ali i onih popularnih u povijesnom razvoju opere. Te skladatelje predstavit ćemo s njihovim značajnim ili najznačajnijim djelima. Želja nam je da ta djela budu izvedena kao rezultat, rekao bih, laboratorijskoga rada, znatiželje i ulaska u najsuptilnije vrijednosti djela sve do njihovih izvorišta. Želimo također, raditi s maksimalnom odgovornošću na postavljanju tih djela, kako bi posjetitelji dobili uvid u umjetničku radionicu skladatelja, odnosno u sve bitne značajke djela, onako kako su ona zamišljena. Predvidjeli smo četiri birana naslova koja odgovaraju gore navedenomu te otvaraju mogućnost realizaciji povezanoj s aktualnim događanjima u našemu vremenu, onim društvenim, ali i u odnosu prema individualnim sudbinama, dakle, prema različitim pitanjima same ljudske egzistencije. Verdijeva opera Sicilijanske večernje, praizvedena 1855. godine u Parizu, prva je grand opera toga skladatelja, vrlo rijetko izvođena, i prema našim spoznajama to će biti prva scenska izvedba u Hrvatskoj uopće. Kada se predstavlja jedan takav novitet, onda ga je potrebno predstaviti u prvoj verziji za koju je Verdi upotrijebio svu svoju umjetničku energiju i koncentraciju. Original je skladan na francuskome jeziku, što zbog karakteristika francuskoga jezika glazbi daje jednu posve novu, čak i za Verdijev stil neuobičajenu boju. Velika vrijednost partiture neosporna je iz nekoliko razloga: Verdi je prvi put imao na raspolaganju puno više vremena nego mu je do tada bilo moguće; drugo – ta opera je nastala nakon Traviate. U dvije godine rada na Sicilijanskim večernjima Verdi je napokon uspio ostvariti želju koju je uvijek imao – pronaći potpuno nove putove svoje dramaturgiei i glazbenoga izričaja. U jednome od svojih pisama pisma napisanom u vrijeme nastanka ove opere, on piše: Umjetnik mora zaviriti u budućnost, vidjeti u kaosu nove svjetove; i ako na tome novom putu na dnu ugleda tračak svjetla, neka ga ne prestraši tama koju taj tračak svjetla okružuje; neka hoda dalje, a ako se koji put spotakne i padne, neka se digne i nastavi uvijek ravno dalje. Opera zagrebačkoga HNK u posljednjem je desetljeću na repertoaru imala i Rigoletta i Trubadura i Traviatu, koji su nastajali neposredno prije Sicilijanskih večernji pa upoznavanje ove grandiozne partiture pretstavlja važan most za upoznavanje i razumijevanje Verdijeva stvaralaštva do nastajanja sljedećih vrhunaca kakvi su Falstaff i Otello.
Mozartova opera Figarov pir na libreto Lorenza da Pontea jedan je od vrhunaca Mozartove suradnje s tim libretistom u trilogiji koja je obuhvaćala još i Così fan tutte i Don Giovannija. Lorenzo da Ponte u sva je tri libreta majstorski upotrijebio motiv prerušavanja što je i njemu i Mozartu omogućilo prikazivanje najrazličitijih aspekata ljudskih karaktera. Velik broj likova dao je Mozartu mogućnost da glazbeno dočara svemoguće inačice ljudskih karaktera i odnosa u kaleidoskopu orkestralnih boja i orkestralnih motiva te pravi psihogram analize najsuptilnijih ljudskih mana i međusobnoga ponašanja. Sve navedeno želimo pokazati ostajući vjerni zakonima Mozartova stila na način kako su se razvijale te spoznaje u posljednjih četrdeset godina.
Puccinijeva opera Manon Lescaut nije bila na repertoaru zagrebačke Opere od 1959. godine, iako se radi o jednome od najvrjednijih i najiskrenijih Puccinijevih ostvarenja, premda mladenačkih. Naime, iako Puccini tada još nije bio majstor kakav je u kasnijim djelima, ako govorimo o tehnici skladanja, ova opera gotovo u svakom taktu vrvi od iskrene i iskonske inspiracije i zanosa koji je teško pronaći i u kasnijim, zrelijim djelima. Kada se spomene ime Puccini i ono što to ime znači u opernoj umjetnosti, onda i danas ovo djelo nosi najvažnije karakteristike njegova stila te smatramo potrebnim da se nakon tolike pauze nađe ponovno na repertoaru zagrebačke Opere.
Opera za tri groša Kurta Weilla i Bertolta Brechta, praizvedena 1928. godine u Berlinu, predstavlja kontrast i obogaćenje gore navedenih djela. Razni aspekti ljudske egzistencije ovdje su, za razliku od gore spomenutih naslova, doneseni kroz najniže slojeve ljudskoga društva: lopove, prostitutke, ulične razbojnike itd. Iz genijalne suradnje Weilla i Brechta, kroz songove koji su proizašli iz karakteristika berlinskoga kabarea dvadesetih godina prošloga stoljeća, do danas se ništa nije izgubila od njezine aktualnosti. Izvedba je zamišljena kao suradnja Opere i Drame zagrebačkoga HNK.
S gotovo svim naslovima koji će biti reprizno izvedeni u novoj sezoni (s izuzetkom Parsifala i Prodane nevjeste iz razloga nemogućnosti prostorne i tehničke realizacije), dakle s ukupno jedanaest naslova nadamo se kako pružamo široke mogućnosti odabira i interesa u postojećem repertoaru. Ovom prigodom želimo naglasiti da s najvećom pažnjom radimo na realizaciji obnova kako one kvalitetom izvedbe ne bi zaostajale za premijernim naslovima, na taj način stalno težeći potvrđivati ugled i dostojanstvo institucije koja se zove Opera HNK u Zagrebu.
Nikša Bareza, ravnatelj Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu
Giuseppe Verdi SICILIJANSKE VEČERNJE Premijera 24. listopada 2014.
Dirigent Nikša Bareza Redatelj Janusz Kica
Naslov opere aludira na pobunu koja je započela navečer uoči Uskrsnoga ponedjeljka 1282. godine, kada su se Sicilijanci pobunili protiv svojih francuskih okupatora masakriravši ih. Međutim, Verdijevi libretisti Eugène Scribe i Charles Duveyrier nisu se previše zadržali na političkoj strani povijesne priče. Sukob između Sicilijanaca i Francuza ovdje daje okvir drugome, intimnom konfliktu do kojega dolazi zbog ljubavnih zgoda Helene, domoljubne sicilijanske plemkinje i Henryja, simpatizera otočana koji otkriva kako je on sin Montfortea, francuskoga guvernera. Nakon propala pokušaja zavjere, čini se kako će do pomirbe doći vjenčanjem dvoje mladih, međutim, Jean Procida, vođa pobunjenika, podiže mase, čime pokreće pokolj Francuza. Djelo je praizvedeno u Parizu 1855. godine. U Italiji je bilo cenzurirano zbog domoljubne tematike, pa je tek 1864. u milanskoj Scali izvedeno u izvornom naslovu. Za izvedbe u Italiji Verdi je djelo preradio glazbeno, a originalni francuski jezik zamijenio talijanskim. Sicilijanske večernje doista je jedinstvena opera koja pokazuje skladatelja sklonog eksperimentiranju, osobito što se orkestra tiče. Vrijedi naglasiti prekrasnu uvertiru iz koje se razvijaju neke od najljepših tema ove opere.
Nikša Bareza rodio se u Splitu,1936., a dirigiranje je diplomirao 1959. na Muzičkoj akademiji u Zagrebu te se nastavio usavršavati kod Milana Sachsa, Hermanna Scherchena i Herberta von Karajana. Godinama je surađivao s velikim dirigentima poput Lovre pl. Matačića, Ferdinanda Leitnera, Otmara Suitnera, Nikolausa Harnoncourta i sa skladateljskim klasicima 20. stoljeća, kakvi su, primjerice, Benjamin Britten, Carl Orff, Olivier Messiaen, Luigi Dallapiccola, Goffredo Petrassi, Dmitrij Šostakovič, Luigi Nono. Devetnaest je
godina bio šef-dirigent Simfonijskog orkestra HRT-a. Od 2014. godine je ravnatelj Opere Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu. Dobitnik je brojnih domaćih i stranih nagrada i priznanja. Sva maestrova nastojanja za vrijeme rada na raznim stranama svijeta uvijek su bila usmjerena na razvijanje glazbe u njezinu totalu. Zbog toga je uspio dirigirati sva djela skladatelja kao što su Beethoven, Schubert, Brahms, Mahler, Verdi, Puccini, Wagner itd.
Janusz Kica kazališni je redatelj europske reputacije. Studij teatrologije završio je na Jagiellońskom sveučilištu u Krakovu 1981. Iste godine državni ga prevrat generala Jaruzelskog zatječe u SR Njemačkoj, gdje i ostaje. U Kölnu upisuje studij teatrologije i povijesti umjetnosti. Na početku profesionalne kazališne karijere radi kao redateljski i scenografski asistent u raznim kazalištima, a od 1986. do 1989. stalni je asistent režije, a zatim i kućni redatelj u Wuppertaler Bühnen, kazalištu koje je proslavila Pina Bausch. U tome je kazalištu postavio i svoje prve samostalne predstave, među kojima je i Knjiga o džungli, a 1990. pozvan je da istu predstavu postavi na pozornicu Zagrebačkog kazališta mladih, što predstavlja početak Kicine dugogodišnje i plodne kazališne suradnje s hrvatskim glumištem.
Wolfgang Amadeus Mozart FIGAROV PIR Premijera 6. veljače 2016.
Redatelj Mauricio García Lozano
Radnja opere u četiri čina Figarov pir zapliće se zbivanjima oko grofa Almaviva, koji je očaran Susannom, sobaricom svoje suzpruge, kojoj želi nametnuti ius primae noctis, odnosno zavesti je u noći njezina vjenčanja. U radnji kompliciranoga i pomalo neobičnoga zapleta, tijekom kojega žene i muškarci proživljavaju dan ispunjen neodoljivom strašću, odvija se mnoštvo dramatičnih, ali i komičnih događaja na čijem se kraju podanici pokažu kao veća gospoda nego njihovi gospodara. Cijela priča može biti pročitana kao metafora različitih faza ljubavi: paž Cherubino i Barbarina predstavljaju nezrelu ljubav, Susanna i Figaro tek procvalu ljubav, Grof i Grofica ljubav koju je nagrizlo vrijeme, a Marcellina i Don Bartolo zrelu ljubav. Prema istoimenoj Beaumarchasovoj komediji i iznimnom libretu Lorenza da Pontea, opera je praizvedena u Beču 1. svibnja 1786. te je stekla golemu popularnost, unatoč tome što je prvotno izvedena samo devet puta jer se otvoreno izrugivala višoj klasi. Postala je jedno od najuspješnijih Mozartovih djela te se smatra kamenom temeljcem standarnih opernih repertoara.
Mauricio García Lozano, meksički kazališni redatelj, glumac, prevoditelj, oblikovatelj zvuka i pedagog, režirao je više od 50 predstava suvremenih meksičkih i stranih dramatičara. Godine 2009. režirao je svoju prvu opernu produkciju Mozartova Don Giovannija, zbog čega ga je časopis Opera Now proglasio briljantnim mladim meksičkim kazališnim redateljem. Na sceni meksičke nacionalne Opere postavio je 2010. godine novu produkciju Beethovenova Fidelia kojom je ravnao maestro Nikša Bareza.
Giacomo Puccini MANON LESCAUT Premijera 8. travnja 2016.
Dirigent Nikša Bareza Redatelj Dominique Pitoiset
Šarmantna Manon Lescaut slučajno susreće mladoga studenta Renata des Grieuxa i između njih se rađa ljubav. Djevojka uspijeva pobjeći od bogata bankara Gerontea de Ravoira, koji ju pokuša oteti te slijedi Des Grieuxa u Pariz. Tamo ljubavnici sretno žive, ali samo nakratko jer Manon ne odoli iskušenju luksuza pa napusti Des Grieuxa kako bi se podala Geronteu. Des Grieux ipak ne odustaje od Manon i suočava se s njom, podsjećajući je na dane ljubavi i žrtvu koju je zbog nje prošao. Manon svojim šarmom još jedanput privuče mladića Geronte pronađe u strasnome zagrljaju, a zatim iz osvete daje uhititi Manon zbog krađe i prostitucije. U zatvoru, Manon čeka deportaciju u Ameriku, a Des Grieux, očajan zbog sudbine svoje ljubljene, na razne načine pokušava ju spasiti. Uspijeva se ukrcati na brod kako bi zajedno s Manon podijelio svu neizvjesnost prognanstva. Nakon bijega, pod užarenim suncem pustopoljine pokraj New Orleansa, Manon i Des Grieux lutaju bez cilja. Manon, na kraju snaga, pada i umire na rukama svojega ljubavnika. Opera koja je 1. veljače 1893. praizvedena u Torinu, mladenačko je Puccinijevo djelo nastalo prema istoimenome romanu Abbé Prévosta iz 1731. godine i njegov je prvi veliki uspjeh. Iako nije skladana savršeno poput njegovih sljedećih opera, osvaja iskonskom glazbenom inspiracijom, jedinstvenom u čitavu Puccinijevu stvaralaštvu pa i danas pripada najljepšim djelima operne literature. Novom produkcijom opere u Hrvatskome narodnom kazalištu u Zagrebu ravnat će maestro Nikša Bareza, dok režiju potpisuje Dominique Pitoiset.
Dominique Pitoiset, francuski kazališni redatelj, scenograf i glumac, rođen je u Dijonu 1959. godine. Od 1996. do 2000. je vodio Théâtre Dijon Bourgogne od 1996. do 2000., a od 2004. do 2013. je ravnatelj Théâtre national de Bordeaux en Aquitaine. Od siječnja 2014. suradnik je Bonlieu scène nationale d’Annecy et Compagnie de la Ville de Dijon. Nova suradnja redatelja Dominiquea Pitoiseta i dirigenta Nikše Bareze nastavak je uspješne suradnje na Puccinijevoj operi La Bohème iz 2010. u Thèâtre du Capitol u Toulouseu.
Kurt Weill / Bertolt Brecht OPERA ZA TRI GROŠA Premijera 8. svibnja 2016.
Dirigent Ivan Josip Skender Redatelj Pascal Rambert
Zajednički projekt Opere i Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu
Opera je ovo koja samu sebe proglašava prosjačkom operom, s obzirom da je nadahnuta baladnom Prosjačkom operom skladatelja Johna Gayja, koja je sjajna parodija Händelovih opera. Ovo suvremeno glazbeno djelo satira je tradicionalne opere i operete u jednakoj mjeri koliko i pokušaj stvaranja nove vrste glazbenoga kazališta od strane njezinih tvoraca, skladatelja Kurta Weilla i dramatičara Bertolta Brechta. Radnja opere je smještena u viktorijanski London. Glavni protagonist, kriminalac Macheath, ženi Polly Peachum, čiji je otac vođa i organizator svih prosjaka na ulicama Londona. Peachum je neugodno iznenađen odabirom svoje kćeri pa pokušava dati uhititi i objesiti Macheatha. Njegova nastojanja ometa šef policije Tiger Brown, Macheathov prijatelj iz djetinjstva. Kada se učini da će Peachum uspjeti u svojem naumu, neposredno prije vješanja, Brecht uvodi u radnju kraljičina glasnika na konju, koji pomiluje Macheatha i proglašava ga barunom, na način parodije sretnoga završetka. Opera za tri groša premijerno je izvedena 31. kolovoza 1928. u Berlinu a već do 1933., kada su njezini tvorci bili prisiljeni bježati iz nacističke Njemačke, prevedena je na 18 jezika i izvedena više od 10.000 puta na pozornicama diljem Europe, postavši djelo koje do danas nije izgubilo na aktualnosti.
Ivan Josip Skender glazbeno obrazovanje započinje u rodnome Varaždinu, a skladanjem se počinje baviti još u srednoj glazbenoj školi. Studij kompozicije na Muzičkoj akademiji u Zagrebu upisuje 1997. u klasi Željka Brkanovića, kao najmlađi student kompozicije u povijesti te ustanove. Dvije godine poslije upisuje i studij dirigiranja u klasi maestra Vjekoslava Šuteja. Usavršavao se na seminarima i radionicama iz dirigiranja i zborskog dirigiranja (predavači: Klaus Arp, Krešimir Šipuš, Saša Britvić) i kompozicije (Michael Jarrell, Goce Kolarovski, Joszef Soproni). Njegove skladbe su izvođene u Hrvatskoj, Austriji, Sloveniji, Njemačkoj, Poljskoj, Makedoniji, SAD-u, Kanadi i Meksiku.
Pascal Rambert, francuski je dramski autor, redatelj i koreograf, rođen 1962. godine. Od 2007. godine ravnatelj je Théâtrea de Gennevilliers (T2G), koji je učinio nacionalnim dramskim centrom suvremenoga stvaralaštva, mjestom koje producira isključivo djela živućih umjetnika ( drama, ples, opera, suvremena umjetnost, film, filozofija). Njegove kazališne i plesne kreacije izvode se na pozornicama diljem Europe, Sjeverne Amerike i Azije.
Georg Friedrich Händel AGRIPPINA Produkcija Muzičke akademije u Zagrebu
Premijera 16. travnja 2016.
Opera seria u tri čina koju je Händel skladao na libreto Vincenza Grimanija prati priču o Agrippini, Neronovoj majci, koja spletkama s trona pokušava skinuti svojega muža rimskog cara Klaudija, i postaviti sina za cara. Grimanijev libreto smatra se antiherojskom satiričnom komedijom punom političkih aluzija. Händel je ovu operu skladao na kraju trogodišnjega boravka u Italiji. Praizvedena je u Veneciji 26. prosinca 1709. i odmah je postigla izvanredan uspjeh. Praizvedbu je slijedilo, za to doba, neviđenih 27 uzastopnih izvedaba i odlične kritike. Hvalila se kvaliteta glazbe koja je, u skladu s tadašnjim običajima, djelomice posuđena iz drugih autorovih djela, a djelomice i od drugih skladatelja. Unatoč javnome priznanju i entuzijazmu publike, Händel nije promicao daljnje izvedbe, a kako je i sam kao skladatelj izašao iz mode sredinom 18. stoljeća, Agrippina je pomalo zaboravljena. U 20. stoljeću započela je obnova Händelova repertoara, čime se njegove opere vraćaju na njemačke, britanske i američke pozornice. Moderni kritičari Agrippinu smatraju prvim Händelovim remek-djelom, punim svježine i glazbene invencije koja ju čini jednom od njegovih najpopularnijih opera. Za razliku od njegovih kasnijih opera, ova proizlazi iz talijanske tradicije, što ju čini atipičnom i jedinstvenom. Agrippina će biti postavljena na pozornicu Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu u produkciji Muzičke akademije u Zagrebu.
I Vespri Siciliani (Susan Dunn, Leo Nucci, Veriano Luchetti; Riccardo Chailly, 1986)
https://www.youtube.com/watch?v=iMChZphM8Wk
Le Nozze di Figaro (Mozart) - Opéra de Paris 1980
https://www.youtube.com/watch?v=ssWiUdokC4o
Complete Opera HD Puccini - Manon Lescaut - Petrella,Prandelli,Sordello - Angelo Questa (1956)
https://www.youtube.com/watch?v=oXcxrg_-pvs
Threepenny Opera (Opera at Rutgers, Le Poisson Rouge, 2014)
https://www.youtube.com/watch?v=GaXcwxc4rwc
G.F. Handel Agrippina
https://www.youtube.com/watch?v=OcwuWhofPyY