Osobitost kreativnosti

Osobitost kreativnosti

Ruža Pospiš Baldani, alt,

na glazbeno-dramskoj sceni operne kuće svakom svojom pojavom pruža mogućnost jasne spoznaje o kvaliteti koju stvara.

Umjetnica, od prve svoje pojave na sceni djeluje na gledatelje i slušatelje, animira i poziva na aktivno sudjelovanje svih  nazočnih. Svakom svojom izvedbom uloge - lika na sceni, Ruža Pospiš Baldani manifestira i sasvim odredjenu uporabu tijela u funkciji bazične vrijednosti situacije glede psihološkoga i socijalnog profila tumačenoga lika.

Time osigurava, sugestivno, veću vrijednost ukupnoga dramaturškog sloga djela i lika koji unosi, svojom kreacijom, u radnju.

A svemu tomu pripada i adekvatna profiliranost vokalno-glazbene dionice lika u partituri opernoga djela, pa je, u sumi vrijednosti, velika, čvrsta podloga za najveća stvaralačka dostignuća na najvećim svjetskim scenama  operne umjetnosti.

Iz  bogate galerije opernih heroina koje je umjetnica ostvarila u nizu desetljeća na sceni Metropolitan opere u New Yorku, na scenama u Covent Garden, Royal Operi u Londonu, na sceni Teatro alla Scala u Milanu, na sceni Opere u Rimu, Opere San Carlo u Napulju, Opere Teatra Colon u Buenos Airesu, na scenama u Moskvi, St.Petersburgu, Tokyju, te osobito u Dubrovniku, na scenama Opere u Zagrebu, Rijeci, Osijeku,……i svim južnoslavenskim opernim centrima, izdvojene su one koje je uzdigla do najviših razina i suvereno ih pronosila tijekom velikoga dijela svoje utjecajne i osobite, jedinstvene, operne karijere…s postignućima antologijskih ostvarenja u iskustvima operne umjetnosti druge polovine XX.stoljeća.

Dostatno je osjetiti bilo koji Ružin izlazak na scenu, da se shvati kakvom kvalitetom nazočnosti raspolaže. Ruža djeluje od prvoga koraka na sceni, animira nas, izaziva reakciju i gotovo da i nas, gledatelje i slušatelje involvira u scensko zbivanje.

Svakim svojim izlaskom na scenu, prikazom svakog od svojih likova, umjetnica manifestira i posve odredjenu uporabu tijela, u duhu posvemašnje  funkcionalnosti odrednica lika u dramaturškom slogu djela.

Unutarnja, djelotvorna energija, koja, mimo kostima, dekora, stila interpretacije, njezine junakinje “iznutra” diferencira kao formate,  vrste karaktera, s različitostima snage i utjecaja  koji osjećamo kao djelovanje njezine Amneris, njezine Carmen, Azucene, Končakovne, Marine, Ulrice ili Maddalene, osobito Orfeja…..ta energija u izrazu i izboru vrste uporabe tijela, je istodobno i njezin skriveni unutarnji naboj,  kao induktivna vrijednost kojom se artikulira taj naboj i pridonosi da se uporaba tijela pretvara u važnu i osobito vrijednu “gradjevnu silu” koju scenski umjetnik posjeduje i koju rabi poput glazbenika, u “varijacijama na klavijaturi svoga tijela”.

Cilj svakodnevne tehnike tijela je komunikacija, a cilj osobite, nesvakidašnje tehnike, scenske tehnike tijela, je informacija, koja doslovce  oblikuje tijelo u formu kao izraz ….

Tijelo kao život, je znatno više od elementarnog života tijela. Tijelo kao život, proširuje nazočnost izvodjača i zapažanje gledatelja.  Nailazimo na izvodjače koji privlače gledatelje  svojom  elementarnom energijom koja ih “zavodi i zanosi” bez razmišljanja.

To se najčešće zbiva i prije nego što je gledalac razumio odredjene radnje i protumačio njihov smisao…..Ovu moć izvodjača nazivamo “nazočnost”,  ali ne onu koja je “negdje tamo”, pred nama na sceni, već je to neprestana mijena, razvitak koji se zbiva pred nama, koji nas animira i čini aktivnim sudionicima života i sudbine scenskoga  lika..

Protok energije koji je znakovit za naše svakodnevno ponašanje, u susretu sa scenom scenskim likom, je posve drugačiji, izmijenjen.

Tenzije koje skrovito ravnaju našom uvriježenom fizičkom nazočnošću, u procesu scenskoga zbivanja, izbijaju na površinu i nastaje vidljivo –“prošireno tijelo”.Ono je “usplamtjelo” - čestice koje su sastojnice svakodnevnoga ponašanja, uznemirene su, polučuju više energije, one teku većim brojem pokreta i sve se većom snagom razdvajaju i privlače, suprotstavljaju se jedne drugima u smanjenim ili proširenim “prostorima”.

Kao što nema vokalne radnje koja nije istodobno i fizička radnja, nema ni fizičke radnje koja  nije istodobno - mentalna radnja.

Kao što postoji fizički trening, postoji i mentalni trening, pa je nužno izgradjivati spone fizičkoga i mentalnoga odnosa u postupku kreativnoga rada. To je važno i zbog afirmacije polariteta glumac - redatelj ,a  osobito u odnosima glumac - gledalac/slušalac..

Prošireno tijelo evocira svoju komplementarnu sliku - proširenu misao.

Dugi svakodnevni rad na fizičkom treningu koji se mijenja tijekom godina, postupno se kristalizira u unutarnje “oblike” energije koji su se mogli početi uspješno primijenjivati na način stvaranja ili slogove dramske radnje, na način govora, način pisanja - misao ima fizički apekt,  svoj način kretanja,  promjene smijera,  skokove - svoje “ponašanje”.

Tjelesno,  postaje misaona, pa onda i energijska vrijednost: svaki treptaj oka, svaki pokret, glas i svaki detalj vezan uz izraz lika na sceni, znaju ti osobiti izvodjači, uznijeti, uzdići i proširiti do ZNAKA i značenja, važnih za spoznaje o liku, najčešće u protagonističkoj  ulozi, kroz izgled i ponašanje koji otkrivaju karaktetr, a onda i dublje - njihovu dušu, do etičkoga nukleusa njihova bića.

I tako nailazimo na “dvokanalnu” strukturu igre tih velikih scenskih umjetnika, i našega komuniciranja s njihovom igrom, s njihovim kreacijama.

Probudjenih i pokrenutih emocija, mi prodiremo u bit tih oživotvorenih scenskih sudbina dubinskim sondiranjem značajki s odgovorom na pitanje - tko je Amneris, Carmen, Azucena, Ulrica, Dalila, Orfej, Marina, Končakovna..

Prošireno tijelo, na putu od materijalnoga do energijskog, omogućava da postupak upoznavanja prerasta u procese spoznaja, pa to tijelo postaje jednim svojim značenjem snažna “operativna tehnologija”,  a drugim značenjem je moćna duhovna sonda.

U sumi te složenosti, napuštajući kazališni prostor, mi obilato  znamo sve više o Amneris, Carmen, Dalili, Marini, Ulrici, Azuceni, Maddaleni, Orfeju …..mnogo više i jasnije od onoga što smo na sceni čuli i što nam je zbivanjem pokazano….znamo sve o njima.

Taj process transmutiranja tjelesnoga u energijsko, nije vezan samo za scenski prostor, nego se, komunikacijskim valom kao ekspanzivna duhovna plima prelijeva u gledalište.

I to što se pred nama scenski zbiva, pokazuje da umjetnica uvijek ostaje u “medijskoj zakonomjernosti” i ukazuje da je na djelu “prošireno” a ne “svakidašnje” tijelo, pa onda prošireno biće i napokon proširena komunikacija, s obilatom i visokodojmljivom spoznajom  sustava  stvorenih i ponudjenih vrijednosti, koje svojom kakvoćom odredjuju razinu standarda i očekivanja od kreativnoga rada i utjecaja u umjetničkom životnom području.

Egzaktna je istina da se scenski umjetnici ne razvrstavaju prema talentu nego se svrstavaju prema vrsti i utjecaju “propusnosti bića”

Ima umjetnika koji izidju na scenu ili pred kamere i – ništa.  Sve ostane negdje – u njima.

Kod drugih, čija je ličnost profilirana i ima snagu osobnosti, što znači i protočnosti, to hipom izlazi, osvaja sveopću pozornost gledatelja i slušatelja u auditoriju, sve prianja spontano i snažno.  

Iz prvih ništa ne izlazi ili tek ponešto, malo, a iz drugih, izidje sve i osvaja, zanosi, odjekuje, pamti se kao “mjera vrijednosti”,kroz vrijeme, a u tome je i bitna, kvalitativna vrijednost velikih.

Es

http://www.youtube.com/watch?v=RWI8E2oRPGE  Carmen

http://www.youtube.com/watch?v=F9BzemeplYs&feature=related Ulrica

http://www.youtube.com/watch?v=dHxFwpEJAzA&feature=related Oda zemlji, opera “Mila Gojsalića”, Jakova Gotovca

Deseti jubilarni humanitarni koncert Opera pod zvijezdama posvećen je opernoj divi Ruži Pospiš-Baldani koja je u četvrtak u društvu brojnih prijatelja proslavila 70. rođendan na zagrebačkoj Šalati.

http://www.vecernji.hr/vijesti/jubilarni-koncert-posvetili-ruzi-pospis-baldani-galerija-425457