Autor: Marija Živković
Datum objave: 26.02.2019
Share


OSVRT NA OVOSEZONSKE BALETNE PREMIJERE HRVATSKOGA NARODNOGA KAZALIŠTA U ZAGREBU, SPLITU I RIJECI

Bez značajnog iskoraka

OSVRT NA OVOSEZONSKE BALETNE

PREMIJERE HRVATSKOGA NARODNOGA

KAZALIŠTA U ZAGREBU, SPLITU I RIJECI


Bez značajnog iskoraka

Preuzeto: http://hnk-zajc.hr/sezona-1819


HNK Rijeka – I dalje bez klasičnog baleta

Riječki HNK Ivana pl. Zajca za ovu je sezonu predvidio postavljanje četiriju novih baletnih naslova: 4 bolera, Serenada – Allegro, Hero is Tired/Heroj je umoran i Pulcinella & Apollon.

            4 bolera donose taj ples iz glazbene vizure trojice kompozitora – Mauricea Ravela, Frédérica Chopina i Camillea Saint-Saënsa, dok im se hrvatski skladatelj Višeslav Laboš pridružuje elektronskom intervencijom. Koreografije su povjerene također četvorici autora – Andonisu Foniadakisu, Shoti Inoueu, Kristianu Leveru i Maši Kolar, koja ne dolazi s novim djelom, već s adaptacijom svojega fascinantnog Bolera postavljenog prije dvije sezone u zagrebačkom HNK. Stoga je izvrsnost barem jednog dijela toga plesnog tetraptiha zagarantirana, a ostatku autorske ekipe preostale tri glazbene podloge – vremenski, instrumentacijski i ritmički bitno različite – pružaju također široku platformu za prezentaciju vlastitih svježih rukopisa.

            Serenada – Allegro predstava je koja je kao hommage Leonardu Bernsteinu – izvorno pod naslovom Bernstein pleše – nastala povodom obilježavanja 100. godišnjice njegovog rođenja, u koprodukciji splitskog i riječkog HNK (kao prve suradnje tih dvaju baletnih ansambala u povijesti), te koja je premijerno izvedena 2. kolovoza 2018. na Sustipanu u Splitu, u sklopu 64. Splitskog ljeta. U tome baletnom diptihu Maša Kolar je na Beethovenovu glazbu, pod dirigentskom palicom sâmog Bernsteina, koreografirala u svim segmentima impresivnu podcjelinu Allegro, koju su izveli splitski plesači, dok je Igor Kirov na glazbu Bernsteinove Serenade, prema Platonovom Simpoziju koreografirao Pisma za njega, osjetno slabije inspirirana (što je dojam za koji su djelomično krive ozljede nekih od nositelja glavnih uloga), u izvedbi riječkih plesača. Sumarno uzevši, umjetnički rezultati suradnje dvaju teatara nisu se pokazali kolosalnima, no takvom ih dosegu možda u izvedbama tijekom sezone uspije približiti Kirovljeva integralna verzija (nepomućena izvođačkim problemima), s drugim plesačima, u drugom gradu i u drukčijem, kazališnom ambijentu.

            Premijera predstave Hero is Tired/Heroj je umoran planirana je u koprodukciji riječkog Baleta i Muzičkog biennalea Zagreb, u čijoj bi 30. godini održavanja trebala sudjelovati, i to pod zanimljivim, hrvatsko-talijanskim kreativnim vodstvom, kojeg čine koreograf Giuseppe Spota, skladatelj Frano Đurović i – u ovom slučaju pjesnik – Arsen Dedić, čijom je zbirkom pjesama Zidne novine balet inspiriran, te najavljen kao djelo u kojem će moći uživati ljubitelji eksperimentalnih i novih formi, prema svjetskom standardu glazbeno-plesne produkcije ispunjene kreativnošću, inventivnošću i suvremenošću, dotičući se problematike današnjeg života u urbanom i ubrzanom svijetu, sve više lišenom osobnog identiteta.

Posljednji premijerni naslov Pulcinella & Apolon neoklasični je balet na glazbu Igora Fjodoroviča Stravinskog, čiji bi prvi dio, priču o Pulcinelli – liku iz talijanske commedije dell`arte – njegovoj djevojci Pimpinelli i četvero prijatelja, trebao koreografirati poznati talijanski koreograf Giovanni di Palma, koji je taj naslov premijerno postavio 2017. u São Paulu. Apolon bi pak trebao koreografirati respektabilni francuski koreograf Martin Chaix, na tragu slijeđenja tradicije Georgea Balanchinea, koji je upravo tim baletom postavio temelje neoklasičnog stila. Predviđeno je da predstavama dirigira George Jackson, što bi trebao biti povratak riječkog Baleta izvedbama uz živu glazbu nakon duže stanke, baš kao i plesu ženskog dijela ansambla u špicama.

Iako ovosezonski riječki baletni noviteti – bez ijednoga klasičnog djela – ne predstavljaju osobit stilski iskorak u odnosu na prethodnu sezonu, pružaju ipak dovoljno razloga za vjerovanje kako bi svaki od njih mogao biti autorski svježa, zaokružena i dojmljiva cjelina, koja bi plesačima mogla pružiti dovoljno izazova, a publici jednako toliko zadovoljstva.

Preuzeto: http://www.hnk-split.hr/predstave/detalj/artmid/906/articleid/10524/copp233lia



HNK Split – Linijom manjeg otpora

Splitski HNK za ovu je sezonu najavio dvije premijere: Coppéliju i O jednoj mladosti.

Coppéliju bi trebao koreografirati latvijski koreograf i direktor Latvijskoga nacionalnog baleta Aivars Leimanis, koji se Splitu prvi put predstavio 2010., kada je u HNK postavio Giselle, a ponovo je tamo gostovao prošle sezone, realiziravši izvrsnu produkciju Gusara. Ne treba sumnjati da će njegov obol Coppéliji ponovo izvući maksimum kako od sâmog predloška (čija je posljednja inscenacija na sceni splitskog HNK bila prije čak 35 godina), tako i od plesača, no što ipak ne zastire činjenicu da se i u plesnom i u produkcijskom smislu radi o jednom od manje zahtjevnih klasičnih baleta, koji nije ni logičan ni dostojan slijed prošlosezonskom Gusaru.

O jednoj mladosti najavljeno je da će se osloniti na dramaturgiju filma Le Bal Ettorea Scole iz 1983., u kojem će baletni ansambl gledatelje odvesti na putovanje kroz vrijeme u jednoj jedinoj plesnoj dvorani, koja kroz desetljeća mijenja interijere i glazbene ukuse, ali čežnje generacija ostaju iste. Ispričan jezikom modernog baleta, u koreografiji Igora Kirova, emotivni okvir tome plesnom zbivanju koje se obraća našim najzapretanijim osjećajima, čežnjama, željama, strahovima od usamljenosti i potrebama za ljubavlju i pripadanjem, pružit će šlageri i šansone hrvatske popularne glazbe od četrdesetih godina prošlog stoljeća do naših dana. II

Iako Kirov iz sezone u sezonu drži prilično visok repertoarno-izvedbeni standard, kojeg vjerojatno neće sniziti ni ove, izgledno je također kako ga neće ni povisiti. Odabran klasični naslov u odnosu na nekoliko prošlosezonskih čini se kao linija manjeg otpora i ne odviše ambiciozan način da se zadovolji forma, odnosno balerine postave na špice, dok moderni u trenutačnom papirnatom obliku nagovještava tematski, glazbeno i recepcijski prilično širok prostor; osobito ako Kirov scenskoj i plesačkoj energiji, koje njegovim baletima u pravilu ne nedostaje, ovog puta doda i emotivnu komponentu, koja im u pravilu nedostaje (doduše, bez negativnog odraza na rezultat).

Međutim, postavlja se pitanje ima li ravnatelj splitskog Baleta još dovoljno autorske svježine i stvaralačkih zaliha da realizira punokrvno, zaokruženo i originalno djelo, s obzirom na njihov ritam postavljanja (O jednoj mladosti trebala bi mu biti već osma koreografija otkada je u Splitu 2015. postavio prvu – 5 do 12, ne računajući balete koje je u tom razdoblju postavio u inozemstvu), te s obzirom na činjenicu da posljednje u nizu – Pisma za njega, signalizira ipak možebitnu silaznu putanju. No, ukoliko nepresušnost kreativnih resursa i jest postala upitna, osjećaj za lukrativno ostao je zato neupitan. 

Preuzeto: https://www.hnk.hr/hr/balet/predstave/annonciation-la-stravaganza



HNK Zagreb – Po uhodanom obrascu

Zagrebački HNK u novoj je sezoni najavio tri nova baleta: Metropolis, Opasne veze i Annonciation – Stravaganza.

Koreografsko, redateljsko i dramaturško uobličenje Metropolisa povjereno je poljaku čeških korijena Jiříju Bubeníčeku, koji je inspiraciju za balet pronašao u istoimenom znanstveno-fantastičnom romanu Thee von Harbou, također i koscenaristice filmskog remek-djela Fritza Langa. Najavljen kao izniman umjetnički doživljaj za zagrebačku publiku, te prvi susret sa spomenutim koreografom, o radnji baleta navedeno je da je smještena u futurističkoj urbanoj distopiji grada Metropolisa te slijedi Fredera, bogata sina gradskoga vladara, i siromašnu radnicu Mariju. To je priča o modelu kapitalističkoga društva, o siromašnima i bogatima, o radničkoj klasi koja radi duboko pod gradom kako bi povlaštena bogata klasa mogla raskošno živjeti.

            Opasne veze, prema glasovitom epistolarnom romanu Pierrea Choderlosa de Laclosa iz 18. stoljeća te libretu Giorgia Madije i Annegret Gertz, trebao bi koreografirati i režirati talijan Giorgio Madia, koji je u Zagrebu prije dvije sezone postavio spektakularnu produkciju Petra Pana. S obzirom da je novo djelo po sadržaju, stilu, pa i ciljanoj publici dijametralno prethodnom, prošli uspjeh neće se ponoviti po inerciji, no ne bi trebao ni izostati, potvrdi li Madia svoj status onoga koji je poznat diljem Europe po svojim cjelovečernjim baletima kojima uspijeva napraviti kazalište naracije, s naglašenom napetošću, uzbuđenjem, aluzijama i timbrom književnoga predloška.

            Za kraj sezone planiran je Annonciation – La Stravaganza uglednoga francuskog plesača i koreografa albanskih korijena Angelina Preljocaja, koji je zagrebačkoj publici također poznat, ali samo kao gost (koji zadnji put nije pružio puno razloga za trajnije pamćenje). Hoće li ovog puta opravdati svoj svjetski renome prilično je disputabilno, kako zbog njegovih povremenih oscilacija nadahnuća i studioznosti, tako i zbog najave djela koja je suviše apstraktno izložena, da bi mogla biti pouzdan prediktor (ne)uspjeha: U prvom dijelu autor se bavi temom Nagovještenja, ključnim trenutkom utkanim u temelje kršćanstva, tražeći što ono osvješćuje u nama. Dok se u drugom dijelu koreografije (La Stravaganza) bavi temom imigracije gdje prošlost upada u budućnost, kao da je vrijeme petlja, vječnost.

            Iako zagrebački HNK ni ove sezone ne planira postavljanje nekoga baletnoga klasika, kao neizostavne stepenice na putu do kompletiranja željeznog repertoara, zadovoljenih očekivanja šire publike i izraženijega tehničko-ekspresivnog rasta plesača, Opasne veze mogle bi se pokazati zadovoljavajućim kompromisom i ugodnim iznenađenjem, dok bi od dva suvremena naslova barem jedan napokon mogao, pa i trebao – nakon nekoliko godina konstantnih promašaja – ako ni po čemu drugom, a ono prema zakonu velikih brojeva, postati hit.


Marija  Živković


(- rođena  1976. u Zagrebu, gdje živi i radi,

- diplomirala  filozofiju i religijsku kulturu na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove (danas Fakultet filozofije i religijskih znanosti) u Zagrebu,

- privodi  kraju poslijediplomski doktorski studij književnosti, izvedbenih umjetnosti, filma i kulture na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, s disertacijom ''Produkcija i recepcija zagrebačke baletne scene u razdoblju od 1992. do 2012.'',

- stručne radove, baletne kritike, književne recenzije i druge tekstove objavljuje u stručnoj periodici i na internetskim portalima,  -  klasičnim baletom neprofesionalno se bavi dvadesetak godina.)

186
Kategorije: Kazalište
Developed by LELOO. All rights reserved.