Viđamo ih na TV, na mražama ,u novinama, u prolazu stvarnog života.Nameću se svojim dorađenim dijelovima tijela,pokazujući što je 'in'.Zameću trag očuvanju građanskog ophođenja, u prvi plan gurajući skandalozne izjave, misleći kako mijenjaju svijet.Zaostali svijet.Napadaju bez imalo samokritike i udaraju ispod pojasa.O dostojanstvu žene,nikad nisu ni čule.Sve ostale ili im se moraju priključiti(ako nisu uz njih, onda su protiv njih), ili se otuđiti, povući.Tamo se preispituju, sumnjaju, okrivljuju…Gube samopouzdanje,jer eto same su krive što su se povukle i same sebe izbacile iz dnevnih, tjednih, mjesečnih i godišnjih događanja.Nitko ih više ne poziva na javna okupljanja makar imaju što za reći, dati.Postaju jadne otpadnice, kojih se nitko više ne sjeća.
Tessa, manje atraktivna,a više radišna jedna je od onih koja se suočila s njihovom perfidnošču.Držala se i odupirala do krajnjih granica izdržljivosti.U nupoštednoj borbi za opstanak, zanemarila je svoj talent i put, uzalud trošeći sate i dane na mrežama da vidi što i kako se oblače, češljaju, o čemu lamentiraju heroine njenog vremena.Pridružila se vojsci zavedenih, mladih žena koje im pune džepove, a sebe i svoje potrebe guraju u drugi plan.
Guše.
Otuđena od društva i sebe posljednjim je snagama pokušala održati dugogodišnju vezu.Na jednom od druženja,gledala je žene.Mlade i malo ozbiljnije.Sve su imale isti gard.Slinile su nad tuđim muškarcima.Promatrajući ih pitala se koji je njihov cilj, problem.Da joj otmu partnera i imaju prolaznu avanturu, da je ponize?Toliko su ga salijetale i okruživale, radeći utvrdu od nekoliko krugova, koju on zbog osobne ugode kojom je dograđivao samopouzdanje, nije probio i ostavio ih u njihovoj zabludi.Kroz pukotine krugova koji put je susreo Tessin molećiv pogled.Ovješenog lica, vlažnih očiju iz kojih je prijetio potop i tijela u grču, nije htio ništa zaključiti.
Kad su se hihot i izvještačene, glasne strasti stišale, a krugovi se počeli poput paukovih niti rastakati, samo najupornije padavičarke nisu se predavale.
Pogledom je tražio Tessu.
Nije je bilo.
Htio ju je nazvati. Spravica je stalno prisutna u rukama i spremna u svakom trenutku pozvati i prozvati svakog.
Borila se sa svim demonima koje su joj padavičarke gurnule u ruke i pitanjima koja si je davno trebala postaviti.Za sva pitanja, koja ne želimo čuti, dođe vrijeme.
Sad je bilo to vrijeme.
Nazvala je Veru, prijateljicu iz djetinjstva.Htjela se požaliti i čuti kako bi ona postupila da se našla u borbi s tolikim padavičarkama identičnog izgleda, koje su gubeći crveni tepih pod nogama ubrzavale tempo,samo da ne otpadnu, da ih vrijeme ne pogura u drugi plan.Da se ne izgube u bespućima praznine i samoće.Da zadrže svoju priču.
Vera se javila okružena glasnim žamorom. Tessa je htjela prekinuti, ali ju je preduhitrila.“Reci, samo reci zašto si tako tužna.Ako želiš, pridruži nam se.Tu smo u kvartovskom kafiću, na ženskom druženju.“
Sljedećeg je trenutka bila u visokim petama i tražila torbicu.Zašto da ova grozna večer tako završi?!Ulična svjetiljka bacala je sjenu na rascvali jasmin,a on je otpuštao osebujan miris na sve strane.Tessa obriše suzu, i duboko udahne.Snažni miris ublaži njene misli.Na vratima kafića dočekala ju je Vera.Grlile su se kao da se nisu godinama vidjele.Društvo je bilo u dobrom raspoloženju, pa je odlučila da ne spominje što joj je dogodilo.
Navaljivale su, jer je takvu nisu poznavale.Znale su da je nešto 'gadno' u pitanju.
„Kažeš da si se povukla, prvo u sjenu,a onda otišla?!Pa zar si pošandrcala i dozvolila im da te izguraju i omalovaže?!“
„A što bi ti Ana učinila?“
„Ja?Ja bih izabrala najboljeg frajera i s njime otišla.Istinski možeš pobijediti protivnika ako ga tučeš njegovim oružjem!“
Sve su se djevojke smijale i trudile dati joj najduhovitiji odgovor.Nasmijati ju.U priču se uplela konobarica, koja je donijela novu rundu.“Ma ne, curke,ja bih uzela bocu šampanjca i tresnula je o pod ispred 'šonje'.Sve bi se padavičarke razmaknule, da im se ne uprljaju haljine, pokvare frizure ili ne daj Bože razmaže šminka!Krugovi bi se rastvorili,a ja bih došla do emotivno nezrelog partnera.Točka.U ljubavi i ratu ,sve je dopušteno.Kaj ne?!“Valovi smijeha,smjenjivali su se,dok je konobarica zanosno njišući bokovima odlazila.Neke su zviždale, a neke uzvikivale:“To!Tako treba!“
Nisu se vidjeli ni čuli tri dana.Onda je popustila.Nakon bezbroj poziva i poruka,znala je da moraju razgovarati.O čemu da razgovaraju,kad je sve jasno.Zanemario je i ostavio kao da nisu zajedno došli, kao da nisu godinama bili zajedno.Kao da se nisu voljeli.A zbog čega i koga.Zbog nepoznatih osoba, koje su htjele 'svoj trenutak slave'.
Što još ima za reći?!
Imao je svašta .Optužio ju je da je ona napravila izgred, nepotreban izgred.Opominjao ju je da on nije njeno vlasništvo i da je taj cijeli cirkus zapravo stvorila svojom bolesnom ljubomorom.Ništa on nije kriv, pa neka tako i ostane!
Tessa ga je nijemo gledala.Razmišljala je o Ani i konobarici.Što bi tek rekao da je postupila na njihove načine!?Tko bi više bio povrijeđen?Zbog koga i čega?Zbog padavičarki, kojima ni imena nije zapamtio, koje možda nikad više neće susresti…