Pero Kvrgić, kao stari Bolkonski
Lav Nikolajevič Tolstoj (1828.-1910.),književnik, kolos po
snazi uma i bogatstvu duševnih izvora,autor je i najslavnijega romana u
povijesti te književnoumjetničke vrste, Rat i mir (1864. - 1869.)
Galerijom likova,
psihološki velemajstorskih portreta i socijalno-psihološkim značajkama u
prikazu situacija, individualnih i grupnih reakcija , ovisno o društvenoj
grupi, klasi ili staležu kojemu se pripada, s osjetljivošću na izraz obrazovnog
volumena, temperamenta i odgoja, kućnog i društvenoga, kao stava prema sebi i
svijetu uokolo,u godinama previranja života carističke Rusije koja se suočava s
opasnošću snažne ekspanzije Napoleona I. u osvajačkoj vatri i poletu da se
nametne tadašnjoj Europi i osvoji što veći teritorij, s ambicijom i prema
ogromnoj Rusiji.........Tolstoj nas vodi od ljeta, srpanjskog predvečerja,
1805. do 1814.,.......kroz obilate izazove života i iskustava kao osobitoj
„školi života“ i čovjekova slojevitog susretanja sa samim sobom i svijetom koji
ga ,kao osobiti izazov „brusi“ .......
To remek - djelo
svjetske umjetničke književne klasike, izabire za scenu zagrebačkog HNK
slovenski redatelj Tomaž Pandur,u dramatizaciji Darka Lukića i Livije Pandur, s
najjačim umjetničkim snagama Drame HNK u protagonističkim i svim ostalim važnim
ulogama, koje su nositelji okosnice i glavnih pobočnica matičnoga zbivanja.
U glumačkoj eliti
Drame HNK, ulogu Nikolaja Bolkonskog,starog uglednog kneza slavne aristokratske
carističke ruske obitelji, tumači nestor hrvatskoga glumišta Pero Kvrgić.
U kraćem spomenu te najnovije uloge u velikom djelu, koja će
zacijelo kvalitetno obogatiti grandiozni opus Pere Kvrgića,istaknuti umjetnik
kaže:
”Igram tog starog
kneza koji je i svojeglav i kapriciozan i pomalo senilan i časovito životno
mudar i tašt, pa djetinjast, u svim tim rasponima koje nosi. Čak pomišlja i da
se u tim godinama u kojima je – ženi. Redatelj Pandur razvija život i odnose
dvaju glavnih obitelji, Rostovih i Bolkonskih u rasponu vremena i sudbina, u
uvjetima mira i rata, s posljedicama koje svaki od protagonista nosi.”
Mnogo izražajnosti i mnogo raznovrsnih osobina u temeljima
raspoloženja i stanja Nikolaja Bolkonskog ima .To je bogati splet vrijednosti
lika koji ćete zacijelo maestralno oblikovati s obiljem nijansi kao
velemajstorkih “prijelaza” iz “plohe” na ”plohu” toga suptilno gradjenog lika.
A, dopustite reći, tehnologija Vašeg glumačkog procesa,
jamči da će se spektar osobina koje čine složeni karakter staroga kneza
Nikolaja Bolkonskog, Vašim stvaralačkim pristupom, odražavati spektrom koji će,
poput loma svjetlosti kroz kristalnu prizmu, zračiti prostorom, situacijama i
interakcijom s ostalim likovima, svake situacije u kojoj se Nikolaj Bolkonski
javlja i iskazuje u scenskom zbivanju.
Kćer kneza Nikolaja
Bolkonskog, Mariju, tumači Alma Prica, Andrej Bolkonski je Milan Pleština, Lisa
Bolkonska je Lana Barić, Amelie Bourienne Dora Lipovčan.
Grofica Rostova je
Milena Zupančič,Nikolaj je Ivan Glowatzky, Nataša Rostova je Zrinka Cvitešić,
Sonja je Nera Stipčević, Pierre Bezuhov Goran Grgić, Knez Vasilij Kuragin
Franjo Kuhar, Helena njegova kćer je Iva Mihalić,sin Anatol Kuragin je Luka
Dragić,u ulozi Denisova je Nikša Kušelj, Dolohov je Dušan Bućan, carevi, ruski
Aleksandar , Damir Markovina, francuski Napoleon Bonaparte je Bojan Navojec,
Kutuzova tumači Siniša Popović, u kostimima koje kreira Danica Dedijer.
Vrijedno je podsjetiti da je praizvedba dramatizacije
Tolstojeva romana “Rat i mir” na zagrebačkoj sceni HNK ,14. listopada, na dan
kada je 1895. austrougarski vladar Franjo Josip bio u Zagrebu da bi osobno
otvorio novu (današnju) zgradu HNK, u 14 sati, s balustrade pročelja ove
arhitektonske zagrebačke “ljepotice”.
Tolstojevo remek - djelo je nadahnjivalo ne samo inventivne
dramaturge da ga priredjuju za scenske izvedbe, nego i skladatelje, pa je
Sergej Prokofjev u svoj bogati opus uvrstio i svoju operu “Rat i mir”.
Prokofjeva opera “Rat i mir” bila je u Zagrebu izvedena 20.studenoga,1961.,u
režiji Prof. Koste Spaića, s tadašnjom studenticom Muzičke akademije Ružom
Pospiš u ulozi Muratova adjutanta, što je bio debut mlade pjevačice na opernoj
sceni. Spomenut ćemo i Mirku Klarić u ulozi Nataše Rostove, Branku Stilinović,
Janju Hanžek, Franju Paulika kao Anatola Kuragina, Bademu Sokolović u ulozi
Elene Kuragine Bezuhove, te Tatjanu Slastjenko, Nonija Žuneca, i niz tada
istaknutih zagrebačkih opernih umjetnika.
Dokumentarna serija glumačkih portreta Ive Štivičića 'Zvijezde iznad':
Pero Kvrgić
http://www.youtube.com/watch?v=ug5YE25sCKM&feature=related
Pero Kvrgić (1927-), jedan je od najistaknutijih živućih hrvatskih glumaca.
Rođen je u Moravicama u Gorskom kotaru, 4. ožujka 1927. godine. Polazio je nekadašnju zagrebačku Zemaljsku glumačku školu i Dramski studio u Zagrebu. Godine 1944., kao sedamnaestogodišnjak, pridružio se partizanskim kazališnim skupinama "Ivan Goran Kovačić" i "August Cesarec". Od 1950. do 1954. član je ansambla Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, a već godinu dana nakon toga pridružuju se novoustrojenoj skupini 'pobunjenika' tadašnjeg HNK-a, odnosno ansamblu zagrebačkog Dramskog kazališta, današnje Gavelle, gdje je u svojstvu glumačkog prvaka. Nakon rada u zagrebačkog Dramskom kazalištu, ponovno se vraća u HNK Zagreb, u čijem anasmblu ostaje do umirovljenja.
Pero Kvrgić glumio je po svim većim hrvatskim kazalištima, skupinama i festivalima: ZDK Gavella, Teatar &TD, Zagrebačko kazalište mladih-ZKM, HNK Zagreb, HNK Split, riječki HKD teatar, dubrovačko Kazalište Marin Držić, Komedija, Kerempuh, Teatar u gostima, Epilog teatar, brijunski Teatar Ulysses, Žar ptica, Bagatella, Dubrovačke ljetne igre, Splitsko ljeto itd., ostvario je mnoštvo gostovanja po cijeloj Hrvatskoj, ali i šire. Ostvaruje uloge kako u nizu klasika, tako i u suvremenim djelima, a od toga se svakako treba izdvojiti cijeli niz likova iz dramskih djela Marina Držića, od Muna iz drame Skup koju 1950. režira Branko Gavella, pa sve do uloga Pometa, Dunda Maroja, Zlatikuma, Arkulina, Negromanta, Staniše, Gulisava Hrvata, itd.
Prema nekim podacima, broj uloga koje je Pero Kvrgić ostvario tijekom svoje karijere premašuje 190, a među njima se može naći zaista sve: Scapin iz Molierovih Scapinovih spletki, Harpagon iz Škrtca, Sganarelle iz Don Juana, Sampognetta iz Pirandellove drame Večeras improviziramo, uloga Oca iz Šest osoba traži autora, Mockinpotta iz Weissove drame Patnje gospodina Mockinpotta, Don Zane iz Marinkovićeve Glorije, Pathelina iz istoimene drame Maitre Pierre Pathelin nepoznatog autora, Nemoćnika u preradi Molierove drame Umišljeni bolesnik, i to u režiji slavnog Jiria Menzela, Nepoznatog u Begovićevu Pustolovu pred vratima, Perikla u Shakespearovoj istoimenoj drami, Poljskog Židova u Krležinoj drami U logoru, Kir Janju u istoimenoj drami Popović, Jovana Sterije, ponovno u režiji Branka Gavelle, te svakako Stilske vježbe Raymonda Queneaua u režiji Tomislava Radića, s Lelom Margitić i Perom Kvrgićem. Predstava je premijerno prikazana 19. siječnja 1968. godine i od tada je konstantno na repertoaru, predstava je oborila sve hrvatske rekorde a slovi i kao potencijalno najdugovječnija predstava s istim ansablom na svijetu. Pero Kvrgić svoje kolumne, također pod imenom Stilskih Vježbi piše u Vijencu od 2000. do 2002. godine, a knjiga tih kolumni izdana je 2004. Nastupao je i u nizu televizijskih i igranih filmova.
Pero Kvrgić dobio je i brojne nagrade, među kojima nagradu Vladimir Nazor za životno djelo i nagradu Dubravko Dujšin, nagrade Grada Zagreba, Grada Dubrovnika, Sterijinog pozorja, sarajevskih Malih scena, Orlanda, Tita Strozzija, Nagrade kritike, Nagrade hrvatskog glumišta, Nagrade Eleonora Duse, Marula itd. Počasni je građanin grada Kastva. Godine 2006. predsjednik Republike Hrvatske Stjepan Mesić odlikovao ga je Redom Kneza Branimira s ogrlicom za izniman i dugogodišnji doprinos kulturi Republike Hrvatske, a 2007. godine, dobio je vlastitu zvijezdu u hrvatskoj Ulici slavnih na opatijskoj šetnici Slatini.