Pero Budak
http://hr.wikipedia.org/wiki/Pero_Budak
Pero Budak (Trebinje, 21. lipnja 1917. - Zagreb, 4. prosinca 2008.), hrvatski
kazališni i filmski glumac, dramatik, komediograf, romanopisac, pjesnik, dječji
pisac i prvi direktor kazališta "Gavella".
photos
https://www.google.hr/search?q=pero+budak&client=opera&hs=YjM&channel=suggest&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=QXmeUuXhHqStywPFyoGQAg&ved=0CDAQsAQ&biw=1024&bih=639
"Javno pokazivati ljubav prema ženi nije muškarcu baš
za pohvalu. To je znak slabosti. Nekada ljubav prema ženi ispada kao da je
muškarac slabić, mekušac i neki mlakonja."
"Naprotiv žena smije pokazivati ljubav spram muža, čak
mora to stalno pokazivati uz poštovanje pa se ta 2 osjećaja i stanja stalno
preklapaju."
"Život rominja i teče dok teče, dok se poput ponornice
ne izgubi pod zemljom."
"U Liki se mnogo drži do roda pa se ljudi rodaju i do
petog-šestog koljena."
U Zagrebu je u svom domu u 92. godini umro Pero Budak,
hrvatski dramatičar, pjesnik i pripovjedač te prvi direktor gradskog kazališta
Gavella. Njegova najpoznatija djela su Mećava i Klupko.
PROZA
Vjekoslav Majer
http://hr.wikipedia.org/wiki/Vjekoslav_Majer
Vjekoslav Majer (Zagreb,
27. travnja 1900. - Zagreb
4. prosinca 1975.) hrvatski pjesnik i pripovjedač.
U Zagrebu je pohađao Trgovačku akademiju i studirao glazbu.
Od 1928. do 1937. živio je u Beču.
Vjekoslav Majer pripada naraštaju hrvatskih pisaca koji su
se pojavili nakon Prvog svjetskog rata.
Dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1969.
godine. Prema njegovom djelu "Dnevnik maloga Perice" snimljen je
slavni hrvatski film "Tko pjeva zlo ne misli" 1970. godine.
Vjekoslav Majer (1900 - 1975)
Vjekoslav Majer rođen je u Zagrebu. U književnosti se prvi
put javio između dva rata, suradnjom u književnim časopisima (Savremenik,
Vijenac, Književnik, Hrvatska revija itd.). 1923. pokreće časopis Ozon, a zatim
Literaturu i Antenu.
Prva knjiga pjesama (Lirika) izašla mu je 1924. u Zagrebu.
1934. izlaze Pjesme zabrinutog Evropejca. Nekoliko godina uoči Drugog svjetskog
rata, objavljuje nekoliko romana koji su pobudili veću pozornost publike nego
kritike: Pepić u vremenu i prostoru (1935. I dio; 1938. II dio), Život puža
(1938) i Dnevnik Očenašeka (1938). 1942. objavljuje pripovijest Dnevnik malog
Perice po kojemu je Krešo Golik snimio jedan od najpoznatijih hrvatskih filmova
Tko pjeva zlo ne misli. Tu su još i zbirke pjesama Svirač i svijet (1938),
Pjesme (1953), Breze, kanarinci, kiša (1954), Otvaram prozor (1957) te
Zagrebački feljton (1956) i pripovijest U utrobi zagrebačke gore (1959).
ŽIVOT PUŽA (1938)
Glavni junak je puž koji se zatiče u košari seljaka te
zajedno s glavicama kelja, dospijeva na gradsku tržnicu. Puž doživljava niz
pustolovina, seriju epizoda zagrebačke svakidašnjice: upoznaje pijance,
pometače ulica, usidjelice, tamburaše, djecu, služavke i milostive. Svaki dan strepi da mu ne bi bio
posljednji jer su ljudi u gradu zli i uvijek u nekoj žurbi. U dokonim slobodnim
časovima sniva o svojoj prošlosti, o polju s glavicama kelja, slobodnom suncu,
zvijezdama i hladnim rosnim jutrima - kao i toliki gradski ljudi, kojima se u
snovima u velikom gradu javljaju dojmovi sa sela.
Dospijevši
na nogometno igralište, napokon skončava pod brojnim cipelama igrača koji su mu
nogama smrskali kućicu i tako ga usmrtili.
NAIVNO VIĐENJE SVIJETA
U svojim
romanima, Majer je dobar poznavatelj grada, sa svim specifičnim osobinama
njegovih stanovnika. Glavni junaci njegovih romana su mali i jednostavni likovi
(Pepić, Očenašek, puž, skitnice, djeca, služavke); oni nisu karakteri, već više
ili manje uspjele stilizacije koje ne služe piscu da tumače svijet nego samo da
ga izraze u jednom osobitom obliku. Zato ih je najbolje tumačiti kao anitetske
ličnosti prikazane stvarnosti, zamišljene likove jednog svijeta poremećene
kauzalnosti i maštovitosti kao jedine stvarne logike romanesknog pisanja. Ovu
prozu možemo promatrati i kao niz pitoresknih fragmenata, a njegov princip
pripovijedanja koncipiran je kao niz iznenađenja, slijed postupaka kojima
materiju otuđuje od stvarnosti u korist jedne nadlogične -
humoristično-ironične predodžbe svijeta, koja unatoč svemu nije oslobođena
njemu svojstvene sentimentalnosti. Otuđujući materijal od stvarnosti, Majer se
služi elementima gradskog jezika, poetizacijama niskog stila i depoetizacijom
visokog, retorskog stila te tako komada svijet na činjenice za koje smo znali
da postoje ali ih nismo vidjeli, a sada ogoljene sve postaju izvor ironičnog
nesporazumijevanja i zamjenjivanja. Taj postupak zapravo je zamjenjivanje
značenja iskustva prethodne generacije, što nužno dovodi do parodije i
burleske. Stoga su Majerovi romani burleskne mješavine malih remek-djela
imaginacije i jedne djetinjaste rapsodije, koja se neprestano vraća svom
praobliku, tj. jednoj demitiziranoj naraciji kojoj gradski govorni idiom
ozbiljno prerasta oznake dijalektalne proze. Budući da se služi rječnikom
gradskog govora (štruca, vicmaher, ceker, ), jezik gubi opisni karakter, a
izraz dobiva izrazito stilističko značenje. U takvoj sferi ekspresivnosti,
nesmetano se mogu miješati elementi groteske s tragičnim ostavljajući dojam
unutarnje ravnodušnosti od koje čovjek pati.
Majer je
ironičar i baš zbog te činjenice, njegovu prozu je potrebno čitati s mnogo više
povjerenja nego mnoge druge hrvatske međuratne proze. Zbog svojeg
"konkretnog" doživljavanja, on je pjesnik naivne slike svijeta. Kao
umjetnik naivnog, on voli detalj suprotstaviti cjelini; odnosi nisu iskustveni
nego poezijski, a zaključci su uvijek samo aproksimacije. Sve je hipotetsko, i
zato je povjerenje čitatelja izuzetno važno.
Pripovijedanje
teče pravocrtno jer mu zaplet nije potreban. Iako životni put junaka pratimo
sve do smrti, u Životu puža ne postoji rasplet - roman nije završen. Umjesto
tumačenja zbivanja, dobivamo samo mogućnost viđenja, pa se zato umjesto
opisivanja služi očuđenjima. Sa čudom smrti glavnog junaka nestaje i začuđenog
pripovjedača i to je sasvim dovoljno da autor umiri svoju strast
razjašnjavanja. Ne postoji odnos pripovjedač-lik, nego samo pisac-situacija pa
pisac tek u odnosima aktera i neke određene imaginativne situacije izlaže svoj
nazor o zbivanju romana.
(Branimir
Donat: UNUTARNJI RUKOPIS, Zagreb, 1972.)
Croatian
poet Vjekoslav Majer - Plinska Lanterna
http://www.youtube.com/watch?v=-KdilD6PivY