Autor: admin
Datum objave: 05.02.2020
Share


Peter Handke

Nobelova nagrada 2019

Savremeni svetski pisci: Peter Handke

https://www.youtube.com/watch?v=T5nBnBhSs0U


Kako u njegovom pisanju unutrašnji svet postaje spoljašnji svet i obrnuto? Na koji način tragičan kraj priče može da dovede do katarze? Zašto kaže da je Jugoslavija njegov pokretački eros? Zbog čega misli da je vreme u kome živimo vreme neosvešćenih masa? Koliko je aktuelna Šekspirova misao da je "pakao prazan a da su svi đavoli ovde"? Kako je došlo do toga da postoje organizacije koje manipulišu bolom majki koje su izgubile svoje sinove u ratu na ovim našim prostorima... samo su neke od tema o kojima govori austrijski nobelovac Peter Handke u ekskluzivnom razgovoru koji je dao Nedi Valčić Lazović u svojoj kući u Šavilu kraj Pariza, krajem decembra 2019. Rođen 1942. u Grifenu u Austriji, Peter Handke školovao se u Tanzenbergu i Klagenfurtu, u Gracu studirao prava a u književni svet uleteo poput meteora. Sa dvadeset četiri godine objavio je svoj prvi roman, Stršljeni, napisao komad Psovanje publike, a zatim i Kaspara. Sa trideset godina iza sebe ima romane Golmanov strah od penala, Kratko pismo za dugo rastajanje i Užas praznine, nekoliko velikih drama i zbirki poezije kao i tri filma - opus koji mu je već tada donosi status jednog od najboljih i najsamosvojnijih evropskih autora! Krajem osamdesetih bio je jedan od retkih, ako ne i jedini evropski intelektualac koji je ustao protiv razbijanja Jugoslavije. O Jugoslaviji i o Srbiji napisao je brojne knjiga i putopisne eseje, uključujući i Zimsko putovanje do reka Dunava, Save, Morave i Drine ili Pravda za Srbiju, zbog koje će 1996. u zapadnim medijima biti pokrenuta prava hajka na pisca čiji eho odjekuje do danas. Jugoslovenskim temama bavio se, između ostalih, i u delima "Ponavljanje", "Moja godina u Ničijoj uvali", "Pitajući u suzama" o bombardovanju SR Jugoslavije , "Vožnja čunom ili Komad za film o ratu" iz 1999, "Moravska noć"... Opus Petera Handkea broji preko devedeset naslova - pozorišnih komada, romana, eseja, poezije, filmova... Za svoju književnost dobio je sve nagrade koje jedan pisac može da dobije - sve do one najveće - Nobelove nagrade, koja mu je dodeljena nekoliko dana nakon njegovog 77. rođendana, 10. decembra 2019. godine. Urednik i autor Neda Valčić Lazović Snimatelj Dejan Jovanović Reditelj Ivana Stivens



Savremeni svetski pisci: Peter Handke / Nobelova nagrada 2019 (Nobel Prize 2019)

https://www.youtube.com/watch?v=ft7zXbjpdSw


Još kao mlad autor, Peter Handke (1942, Grifen, Austrija) postaje svetski poznat pisac. Po izlasku njegovog prvog romana "Stršljenovi" (1966), kao član grupe 47 odlazi na Univerzitet u Prinstonu (SAD) gde istupa protiv nemoći realističke književnosti da opiše istinsku stvarnost. Pozorišne drame "Psovanje publike" i "Kaspar" u kojima eksplicitno iznosi svoje poetičke stavove, dovode ga u žižu interesovanja svetske književne javnosti. Handkeovo odbijanje angažmana u književnosti i insistiranje na njenom individualnom aspektu, 70-ih godina izaziva optužbe nemačke levice. Pisac odgovara da književnost po svojoj suštini ne može biti angažovana, jer književna forma svakom angažmanu oduzima njegovu realnu osnovu. Misao o prekoračenju jaza između pojedinca i okoline duboko potresa Petera Handkea posle samoubistva majke, 1971. Po motivima majčine biografije nastaje "Užas praznine"; u ovoj fazi pokušava da dopre do specifičnosti koje ga određuju kao individuu, što dolazi do izražaja i u romanima "Levoruka žena", "Trenutak pravog osećaja" i "Golmanov strah od penala". U pokušaju da što jasnije oslika pojedinačnu sudbinu, Handke se okreće detaljnom opisu događaja, isključujući klasičnog junaka u korist slučajnog sleda segmentiranih pokreta, poput filmske montaže slika. U otkrivanju običnih stvari, razuđenosti događaja, atomizacije pokreta, stalno menjajući ugao posmatranja pripovedača, on izbegava definitivan stav. U tom periodu njegov književni izraz je blizak filmu i intenzivno sarađuje sa Vimom Vendersom, pišući scenarija za "Nebo nad Berlinom", "Pogrešan pokret" i "Golmanov strah od penala". Tokom 70-ih godina utemeljuje poziciju svetski priznatog pisca, dobija Bihnerovu nagradu i nagradu Franc Kafka. Putuje po Americi, nastanjuje se u Salcburgu, a zatim u Parizu, gde i danas živi. Posle tog intenzivnog životnog perioda, početkom osamdesetih okreće se smiraju koji mu pruža prirodna okolina, daleko od atmosfere grada i urbanih ljudskih sudbina. Pišući prozu "Pouka planine Sent Viktoar", još snažnije traga za posebnostima književnog izraza kojima bi opisao lepotu, mir i nepromenljivu suštinu sveta. Handkeovo neposustalo istraživanje promena u literaturi koje traje tokom čitavog njegovog književnog rada, praćeno angažmanom na društvenom planu započeto 90-ih godina knjigom "Oproštaj sanjara od devete zemlje", nastavlja se njegovim ‘srpskim ciklusom’ – "Zimsko putovanje do reka Dunava, Save, Morave i Drine ili Pravda za Srbiju", "Letnji dodatak za zimsko putovanje", "Kroz suze pitajući", "Moravske noći", "Ptice kukavice oko Velike Hoče"... i traje do danas, može se tumačiti kao pobuna protiv okamenjenih ideja, protiv konformizma i ograničavanja misli, kao želja da se bude drugačiji, i, pre svega, kao pravo na različitost. Razgovor sa Peterom Handkeom jedan je od prvih intervjua u seriji "Savremeni svetski pisci", u to vreme pod naslovom "Umetničko veče". Snimljen je u Beogradu 1996. godine. Urednik i autor Neda Valčić Lazović Snimatelj Branko Pelinović Reditelj Mirjana Keser


PROMJENE U TOKU DANA (Peter Handke)

https://www.facebook.com/notes/strune-moje-du%C5%A1e/promjene-u-toku-dana-peter-handke/184428188299682/


Tako dugo dok sam još sam, samo sam još ja.

Tako dugo dok sam još među znancima, još sam znanac.

Ali čim uđem među nepoznate –

Čim stupim na ulicu – na ulicu izlazi pješak.

Kad ulazim u tramvaj – u tramvaj ulazi putnik.

Kad ulazim u draguljarnicu – u draguljarnicu ulazi gospodin.

Kad guram kolica za kupovanje samoposlugom – to mušterija

gura kolica za kupovanje samoposlugom.

Kad ulazim u robnu kuću – to čovek raspoložen da kupuje

ulazi u robnu kuću.

 

 

Onda prolazim pored djece – a djeca vide odraslog kako prolazi

pokraj njih.

Onda ulazim u zabranjenu zonu – a čuvari vide nezaposlenog

kako ulazi u zabranjenu zonu.

Onda vidim kako djeca u zabranjenoj zoni bježe od mene – i

postajem čuvar jer su u zonu ušli nezaposleni.

 

 

Onda sjedim u predsobljima kao molitelj.

Onda pišem svoje ime na stražnjoj strani pisma kao pošiljatelj.

Onda ispisujem potvrdu kao sretnik.

 

 

Kad me onda upitaju za »Crni put« - postajem ovdašnji.

Kad onda vidim nevjerojatno – postajem svjedok.

Kad onda uđem u crkvu – postajem laik.

 

 

Kad onda ne odem s mjesta nesreće – postajem znatiželjnik.

Kad onda ne znam za » Crni put« - opet sam jedan koji ne zna

Za »Crni put«.

 

 

Tek što pojedem – već mogu kazati: mi potrošači!

Tek što mi nešto ukradu – već mogu kazati: mi posjednici!

Tek što predam osmrtnicu – već mogu kazati: mi žalovatelji!

Tek što uđem u svemir – mogu kazati: mi ljudi!

 

 

Čitam roman u ilustriranom časopisu – i postajem jedan od

milijuna.

Ne ispunjavam svoje dužnosti prema društvu – i već sam

građanin.

Ne bježim od strke – i već sam buntovnik.

Dižem oči s romana i gledam ljepotu sučelice – i postajemo

dvoje među milijunima.

Onda netko ne izlazi iz jurećeg vlaka – netko?Putnik.

Onda netko govori bez akcenta – netko? Ovdašnji.

Onda se netko nađe nasuprot – i postaje susjed.

Onda netko više ne igra sam sa sobom – i postaje protivnik.

 

Onda netko postaje u sobi sobni starješina.

Onda se netko došulja iz žbunja u parku i postaje sumnjivo lice.

Onda netko o kom govore postaje predmet razgovora.

Onda nekog prepoznaju na fotografiji i on postaje X.

Onda se netko uputi u prirodu – netko? Lutalica.

 

 

Kad odjednom preda mnom zakoči automobil – ja sam

prepreka.

 

 

Onda me netko vidi u mraku – i postajem netko u mraku.

Kad me onda promatraju kroz dalekozor – postajem objekt.

Onda se spotiče o mene – i postajem tijelo.

Kad onda nagaze na mene – ja sam nešto meko.

Onda me umotaju u nešto – i postajem sadržaj.

 

 

Onda shvate da je netko bosonog prošao poljskim putem i da je

neki dešnjak ispalio metak i da je tu ležao netko s krvnom

grupom O i da sam , sudeći po bijednu izgledu, vjerojatno stranac.

 

 

Kad me onda nazovu – nazvani ne odgovara.

Kad sam onda dosta daleko od promatrača – objekt je još samo

točka.

Kad onda kao promatrač sam nekoga nazovem – nazvani me

smatra utvarom.

 

 

Onda napokon susrećem znanca i – susretnu se dva znanca.

Onda napokon ostajem sam – i jedan ostaje sam.

Onda sam napokon sam – i netko je sam sa sobom.

Onda sjedam do nekoga u travu – i odjednom sam netko drugi.

 

185
Kategorije: Književnost
Developed by LELOO. All rights reserved.