Autor: admin
Datum objave: 02.03.2018
Share


Pijanistica Mia Elezović

Razgovor

Pijanistica Mia Elezović 

https://uvihoruvremena.com/hr/pijanistica-mia-elezovic-razgovor/#more-1789

“Potrebno je djelo čuti unutarnjim uhom i prije nego ga počnem vježbati za instrumentom,

prije zvuka potrebno je i mnogo tišine”, kaže Mia Elezović, renomirana pijanistica s internacionalnom karijerom, poznata po interpretaciji suvremene glazbe, u razgovoru što smo vodile početkom veljače 2018. godine.

Glazbeni kritičari, pored velike muzikalnosti i superiorne tehnike, rano su u njenoj interpretaciji prepoznali sposobnost jasnog shvaćanja posebne glazbene strukture. Izuzetno tražena pijanistica, održala je brojne koncerte, solo recitale kao i koncerte s različitim orkestrima i komornim ansamblima u Europi, Americi i Aziji. U Španjolskom nacionalno ansamblu za suvremenu glazbu, 2006. bila je angažirana kao solopijanistica za suvremenu glazbuNjen umjetnički put je posebno zanimljiv, bogat i na neki način jedinstven, isprepleten stalnim usavršavanjima, zgusnutim koncertnim rasporedom i pedagoškim radom u New Yorku, New Jerseyu, na Kraljevskom konzervatoriju u Liègeu, na Umjetničkom sveučilištu u Kyotu, Tokiu, Frankfurtu, na Umjetničkim akademijama u Splitu i u Osijeku. Pobjednica različitih internacionalnih natječaja kao i onih u Hrvatskoj, magistrirala je suvremenu glazbu na Manhattan School of Music u New Yourku i na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a diplomirala na Visokoj glazbenoj školi u Frankfurtu i s devetnaest godina na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Usavršavala se na Visokoj glazbenoj školi u Beču, uz pohađanje majstorskih tečajeva kod vodećih svjetskih poznatih pijanista.

Posvečena glazbi dvadesetog i dvadeset i prvog stoljeća, na poziv Japanske vlade, u Kyotu, studirala je suvremene japanske skladatelje, a izvedbu moderne glazbe specijalizirala je na studiju na Glazbenoj školi Manhattan, gdje je i magistrirala i postala prva magistrica za suvremenu glazbu u Hrvatskoj.

Performans u Muzeju moderne umjetnosti u New Yorku

U tijeku američkog perioda, Mia Elezović bila je angažirana u izvedbi zanimljivog performansa pod nazivom Stop, Repair, Prepare: Variations on Ode to Joy for a Prepared Piano, inače nastalog 2008. godine.


Jasna Lovrinčević: “U Vašoj biografiji nezaobilazan je performans u New Yorku, 2010., u Muzeju moderne umjetnosti, kada ste svirali Odu radosti iz “prepariranog glasovira”. Tko je autor koreografije? Možete li malo više reći o tom performansu.”


Mia Elezović: “Instalaciju su kreirali umjetnici Jennifer Allora i Guillermo Calzadilla. Za ovu izvedbu, klavir, s početka dvadesetog stoljeća, marke Bechstein bio je tako prepariran, da je sredina bila izrezana i u tom nastalom prostoru stoji pijanist, odakle izvodi Odu radosti. Kako je u najavi ovog performansa bilo napisano, organizatori su odabrali Ode to Joy, u skladu sa svojim generalnim zanimanjem za socijalnu, političku i kulturnu instrumentalizaciju glazbe.”


Jasna Lovrinčević: “Jeste li Vi kao izvođač mogli nešto izmijeniti ili je sve bilo zadano? Jeste li imali napisane note s odgovarajućim prstometom ili ste improvizirali?”


Mia Elezović: “Bila je zadana glazba L.van Beethovena, 4. stavak 9. simfonije. Svi pijanisti koji su sudjelovali imali su pravo prilagoditi glazbeni tekst u kontekst prepariranog klavira kojeg svaki muzičar pomiče ili ne pomiče za vrijeme sviranja. Osim glazbenog dijela, zadaća svakog od nas bila je napraviti ‘koreografiju’ s klavirom. Taj dio bio je prepušten nama, pa je uz sviranje bilo potrebno i ‘plesati’ odnosno kretati se okolo s klavirom, a klavir je prilično težak istrument. Dakle, jedno potpuno novo iskustvo za mene kao pijanista.”


Jasna Lovrinčević: “Kako ste vježbali sviranje iz tog neobičnog položaja?”


Mia Elezović: “Imali smo mogućnost par tjedana prije samog eventa vježbati na tom prepariranom instrumentu. Najteža je bila koordinacija: svirate naopačke i unatraške, i usput se krećete skupa s klavirom, a sve to potpuno obratno od onoga na što su vaši udovi i osjetila naviknuti.”


Jasna Lovrinčević: “Je li to bio za Vas izazov, zabava ili nešto drugo?”


Mia Elezović: “Takav projekt bio je i izazov i zabava. S obzirom da su takve instalacije skupe i rijetka je mogućnost nastupanja u njima, definitivno je jedinstveno glazbeno iskustvo.”


Jasna Lovrinčević: “Želite li i sami nešto slično organizirati, kakva je recepcija takvih postavki, obično performansi imaju pozadinu u smislu poruke?”


Mia Elezović: “Možda u nekoj budućnosti, ako mi se ukaže prilika, zašto ne?!

Po mojem mišljenju, svaki takav performans mora imati jaku ‘priču’ i veliku poruku, inače postaje samo preskupa zabava s koje posjetitelji ništa ne ponesu sobom ili u sebi.”

Posvečenost suvremenoj glazbi


Jasna Lovrinčević: “U Vašoj biografiji je jako zanimljivo što ste studirali i u Europi, i u Americi i u Japanu gdje ste posebno u Japanu i Americi bili skoncentrirani na suvremenu glazbu.”


Mia Elezović: “Ako smijem reći, odnosno nadopuniti; moje bavljenje suvremenom glazbom započelo je već u ranoj školskoj dobi. Moja prva profesorica klavira, Blaženka Zorić, bila je majstorica u ‘otkrivanju’ pravog repertoara za svakog pojedinog učenika. Izgleda da je u meni ‘nanjušila’ afinitet za suvremenu glazbu i počela mi je davati svakojake kompozicije 20. stoljeća. Stoga mi je suvremeni glazbeni slog/rječnik blizak.”


Jasna Lovrinčević:”S kvartetom Alisios Camerata izveli ste Quatrain I od japanskog skladatelja Toru Takemitsua, a solo ste izveli djelo od Ichiro Ikebe. Uvrštavate li redovno japanske skladatelje u svoj program?”


Mia Elezović: “Ako mi se djelo, u ovom slučaju, japanskih kompozitora, uklapa u koncepciju programa kojeg izvodim, rado ih uvrštavam. Zanimljiv je podatak da je ‘Quatrain I’ izveden prvi put u Hrvatskoj s ansamblom ‘Alisios Camerata’ 2015. godine, uz Zagrebačku filharmoniju.”

Jasna Lovrinčević: “Jeste li možda imali na reportoaru neka djela iz zadnjeg perioda Toru Takemitsua kada je više bio inspiriran japanskom tradicijom ili atmosferom japanskih vrtova?”


Mia Elezović: “S obzirom na veliki broj japanskih suvremenih skladatelja, posvetila sam se izvođenju ‘manje’ poznatih, tako da Takemitsuova djela zadnjeg perioda nisam svirala.”


Jasna Lovrinčević: “Diplomirali ste na dvije visoke glazbene škole, postigli dva magisterija i pohađali brojne majstorske seminare i radionice. Imate fantastičnu i prestižnu biografiju. Vi ste stalno održavali koncerte, osvojili značajne nagrade. Je li postojao neki trenutak kada ste postali svjesni potpune samostalnosti i suverenosti u smislu slobode interpretiranja ili ste taj osjećaj imali od početka?”


Mia Elezović: “Nakon rada s fantastičnim profesorima, koji su ujedno bili i veliki umjetnici, svo to akumulirano znanje koje sam dobila od njih, utkala sam u svoj rad na interpretaciji kompozicija i to mi je postala baza za daljnje studiranje novog programa. Upravo takva baza omogućuje suvereni pristup u radu. Naravno, najveća sloboda interpretiranja dolazi od iskustva, a ono se pak stječe stalnim interpretiranjem, odnosno koncertiranjem. To je jedan prekrasan začarani krug.”


Jasna Lovrinčević: “Jeste li pohađanje majstorskih seminara shvaćali kao učenje, odnosno usavršavanje ili kao mogućnost upoznavanja drugih umjetnika, spontanog muziciranja i druženja?”


Mia Elezović: “Mogu reći da je bio uključen svaki aspekt od svega navedenog. Dapače, usudila bih se reći da je najveća dugoročna korist od majstorskih seminara za mladog umjetnika upravo to trojstvo: skupljanje iskustva, novih susreta s novim informacijama i idejama i rasprava o tim idejama i saznanjima s drugim kolegama. Nevjerojatno je kakve se ideje, suradnje i prijateljstva mogu izroditi iz takvih relativno kratkih susreta.”


Jasna Lovrinčević:” Poznati ste po izvođenju glazbe dvadesetog stoljeća i suvremenih skladatelja. Obično se dobrom interpretacijom smatra ako se u njoj osjeti da izvođač vlada ne samo djelom već i epohom kao i znanjem cijelog opusa tog skladatelja i još unosi svoju osobnost. Prevladava li u izvedbi “novih” skladatelja više osobnost izvođača, s obzirom da sve drugo otpada jer su skoro svi skladatelji na svoj način jedinstveni i teško ih je svrstati u odrđenu skupinu. Ako jest, smatrate li to prednošću za izvođača?”


Mia Elezović: “Po mojem iskustvu, svaki skladatelj ima svoj ‘jezik’ i osobnost kroz koje onda u glazbi progovara, neovisno o tome kojoj epohi pripada.

Prednost za izvođača suvremenih skladatelja leži u mogućnosti kontaktiranja samog autora koji točno može reći što je i kako zamislio. Ipak, potrebno je razumjeti da se unatrag tri stotine godina zapravo formalno nije mnogo toga promijenilo; kompozitori i dalje progovaraju na svoj osobit način o svojim vlastitim i društvenim temama. Dvadeseto stoljeće i suvremena glazba je izvanredno zanimljiva epoha baš zbog izvanjskih utjecaja na glazbeno stvaranje, silne turbulentnosti i velikih društvenih promjena.”


Jasna Lovrinčević: “Kako pristupate interpretaciji?”


Mia Elezović: “Kroz temeljit studij kompozicije koju ću izvoditi, teorijsku i formalnu analizu kroz koju se dobije detaljniji uvid u ‘jezik’ kompozitora, pa je tako lakše i ‘progovoriti’, odnosno svirati njegovim jezikom. Potrebno je djelo čuti unutarnjim uhom i prije nego ga počnem vježbati za instrumentom. Dakle, prije zvuka potrebno je i mnogo tišine.”


Suradnja s Davorinom Kempfom


Jasna Lovrinčević: “Na Muzičkom biennalu Zagreb 2013., s orkestrom Zagrebačke filharmonije, u dvorani Vatroslava Lisinskog izveli ste Concerto Corale Davorina Kempfa. Prekrasna glazba kao i Vaša izvedba. Jeste li još negdje izvodili tu glazbu ili imate u planu snimiti CD?”


Mia Elezović: “Konkretno Concerto Corale nisam više izvodila, međutim klavirski opus gospodina Kempfa jako dobro poznajem s obzirom da imam na repertoaru veliki broj njegovih kompozicija i koje često uvrštavam u svoje koncertne programe. Concerto Corale je trebao biti snimljen za nosač zvuka, ali se na tome još radi. Moja je velika nada da će se to ostvariti.”


Jasna Lovrinčević: “Možete li malo više reći o suradnji s Davorinom Kempfom s obzirom da ste krajem 90.-tih, za izvedbu njegovog djela ‘Hommage a Bartok’ na ‘Radio podiju’, dobili Nagradu Hrvatskog društva skladatelja za najbolju izvedbu hrvatskog autora.”


Mia Elezović: “Za vrijeme preddiplomskog studija u Zagrebu, dr. Kempf mi je predavao dio teorijske nastave, a 1996. sam prvi put izvodila njegovu kompoziciju za klavir, bio je to ‘Zvukolik’, nakon čega su uslijedili koncerti na kojima sam izvodila njegova djela pisana za klavir. Kompozicije dr. Kempfa svirala sam u Europi, SAD-u i Japanu. Nakon svih tih koncerata i godina naše suradnje, pitao me da li bih praizvela njegov prvi klavirski koncert, na što sam odmah pozitivno odgovorila jer mi je tako ukazana izuzetna čast.”


Jasna Lovrinčević: “Izveli ste brojne koncerte, izgleda kao da ste stalno na pozornici i na onim poznatim i manje poznatim. Stječe se dojam da uživate u sviranju na pozornici. Poznato je za Artura Rubinsteina da je neobično volio svirati za ljude u svakoj prigodi. Što za vas znači biti na pozornici?”


Mia Elezović: “Ostaviti publici nematerijalni dar. Uspostaviti jedinstveni kontakt s publikom i ostaviti im nešto čemu će se u mislima još jednom-dvaput vratiti ili sa zadovoljstvom pomisliti na to iskustvo. To znači da je neki djelić mojeg izražaja glazbe našao plodno tlo.”

S komornim ansamblima


Jasna Lovrinčević: “Često nastupate u komornim ansamblima. Što za vas znači svirati s drugim glazbenicima?”


Mia Elezović: “Slično kao i imati kvalitetan dijalog kojim se otvaraju novi aspekti i horizonti. Komorna glazba je slična svakodnevnom životu u mnogo aspekata, npr. ni u komornoj glazbi ni u životu ne možete uvijek biti najvažniji i najglasniji, nekada morate prepustiti riječ drugome, podržati ga, ili samo biti u sjeni. I kao i u svakodnevnom postojanju s drugim ljudima, sposobnost prepoznavanja tog pojedinog glazbenog momenta i djelovanje u tom smislu je najljepša interakcija i dijalog.”


Jasna Lovrinčević: Kako pristupate interpretaciji u komornim ansamblima, kako se dogovarate ako netko ima drugačije ideje?


Mia Elezović: “Uz kolege, umjetnike drastičnih suprotnosti u idejama nema, već se radi o nijansiranju detalja. Svi imamo isti cilj; oživjeti i prenijeti ideju nekog glazbenog djela na najljepši mogući način.”

Pedagoški rad


Jasna Lovrinčević: “Vaš pedagoški rad je također impresivan, docentica na Umjetničkom sveučilištu u Kyotu i u Tokiju, u Glazbenoj školi Alpha u New Yorku, na Muzičkoj akademiji Bergen u New Jersey, na Kraljevskom konzervatoriju u Liègeu, u Frankfurtu i najnovije na Umjetničkoj akademiji u Osijeku. Što smatrate najvažnijim u radu sa studentima?”


Mia Elezović: “Osposobiti ih za samostalan rad kroz koji će bolje upoznati sebe i naći svoj vlastiti izričaj. To ne vrijedi samo za glazbu, već i za upoznavanje vlastite osobe, iz čega se onda rađa želja za originalnošću i individualnošću – dvije odlike osobito važne u vremenu kad se individualnost nastoji utrpati u neke zadane okvire i tako oslabiti.”

Franco-American Vocal Academy


Jasna Lovrinčević: “Od 2012. godine radite kao voditelj, odnosno menadžer – direktor Franco-American Vocal Academy u Salzburgu. Možete li malo detaljnije opisati Vašu funkciju.”


Mia Elezović: “U Salzburgu obnašam dvije funkcije. Dio dana provodim u radu s mladim pjevačima na Liedu, a ostatak dana se bavim koordinacijom logistike cijelog programa. To je živi organizam koji se stalno mijenja, uz mnoštvo različitih osobnosti, a sve treba uzeti u obzir da bi se pronašlo rješenje koje zadovoljava svakoga.”


Jasna Lovrinčević: “Pretpostavljam da taj posao otvara sasvim druge sfere i druge aspekte u životu jednog umjetnika. Možete li nešto reći na tu temu?”


Mia Elezović: “Taj dio vam jednostavno mora biti privlačan da biste se s njim bavili…također mislim da takav posao očekuje i određenu predispoziciju. S druge strane, možda i nije toliko različit od bavljenja glazbom – i tu je potrebna dubinska analiza i priprema, fleksibilnost i žar.”

Nosači zvuka


Jasna Lovrinčević: “Snimili ste Album hrvatske glazbe s flautisticom Ivanom Zahirović i Mignon aus Goethes “Wilhelm Meisters Lehrjahre” s mezzosopranisticom Natašom Antoniazzo. Spremate li možda uskoro neki novi CD?”


Mia Elezović: “U planu je snimanje CD-a s djelima hrvatskih skladatelja pisanih za Alisios Cameratu, ansambl kojeg sam osnivač i član. U pitanju su uglavnom djela posvećena Alisios Camerati.”

220
Kategorije: Razgovor
Developed by LELOO. All rights reserved.