Čekao sam Te jučer…
Moj Lovče.
Čekao da zauzmeš mjesto
na praznom stolcu.
Čekao da ispuniš prazan prostor
u prostoriji punoj ljudi.
Ali nisi došao.
Čekao sam Te jučer,
da dođeš i kažeš riječi
koje su svi drugi rekli.
Da me primiš za ruku
i odvedeš u šetnju
šumama i livadama djetinjstva.
Ali nisi došao.
Čekao sam Te jučer,
kao i svake godine do sada.
Koliko ih je prošlo?
Premalo za vječnost,
previše za mene.
Ali ipak nisi došao.
Čekao sam Te jučer…
Čekam Te i danas,
čekat ću Te i sutra…
Bez ljutnje u srcu.
Znajući da Lovac
nikada ne napušta
Vječna Lovišta.