Autor: redakcija
Datum objave: 02.12.2012
Share
Komentari:


PJESME VJEČNIH POUKA

DVOJICA HRVATSKIH VELIKANA RIJEČI


 

Petar Preradović,

 

Ljudsko srce

 

 Ljudskom srcu uvijek nešto treba,

 Zadovoljno nikad posve nije:

 Čim željenog cilja se dovreba,

 Opet iz njeg sto mu želja klije.

 

 Zašto tako, prezirući hljeba

 Svakidanjeg, u prsima grije

 Vrućom željom okrutnog jastreba

 Koj' ga uvijek gladnim kljunom bije?

 

 Međ kolijevkom traje i međ rakom

 Našem žiću odveć kratko doba,

 Zato srce u nazočju groba

 

 Uvijek dršće željom svejednakom,

 Misleć uvijek: zemlja ima slasti

 Koja neće s njime u grob pasti!

 

Petar Preradović

http://en.wikipedia.org/wiki/Petar_Preradović

 

 

August Šenoa,

Oj, budi svoj

 

Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi čitav,

u grudi nosiš, brate, srce cijelo;

Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav,

Put vedra neba diži svoje čelo!

Pa došli danci nevolje i muke,

Pa teko s čela krvav tebi znoj,

Ti skupi pamet, upri zdrave ruke,

I budi svoj!

 

Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada

Nebolike ti zlatne sanke budi,

Ko sivi soko uzvini se nada,

Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi

Da, zbilja goni s uzglavlja te meka,

U sebični te zovuć svijeta boj;

Ma što te, brate, u životu čeka:

Ti budi svoj!

 

Oj budi svoj! Taj svijet ti nije pako,

Ni raj ti nije; rodi trnom, cvijetom;

Ni desno, ni lijevo, da se nisi mako,

Već ravno pođi, dok te nosi, svijetom;

Koracaj bez obzira krepko, živo,

Sudbina dok ne rekne tebi;

Stoj!I pravim drži pravo, krivim krivo,

I budi svoj!

 

Oj, budi svoj Ta Božja ti je zamet,

Al" Bog sve mrzi što je laž i varka;

I neka ti ja vazda vedra pamet,

I srce vrelo, duša čista, žarka;

Nek ravno um i srce važu,

Tek tako bit ćeš čovjek, brate moj!

Da zli i dobri ljudi smjerno kažu:

Da, on je svoj!

 

Oj, budi svoj! Al’ brat si budi braći,

I radi za svijet, al' ne slušaj pljeska;

I ljubi svijet, al' ne nadaj se plaći,

Jer hvala ljudska voda je vrh pijeska,

U tvojoj svijesti hvala ti je trudu,

S poštena lica teče pošten znoj,

I nijesi, brate, živio zaludu,

Kad jesi svoj.

 

Oj budi svoj, i čovjek ljudskog zvanja!

Pa diži čelo kao sunce čisto;

Jer kukavica tek se rđi klanja,

Tvoj jezik, srce nek su vazda isto.

Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi

Tek mićenika ropskih podli roj;

Ti gledaj, da l' i duša zlata vrijedi,

Pa budi svoj.

 

Da, budi svoj! Pa dođe l' poći hora,

Gdje tisuć zvijezda zlaćanih se vije,

Kad čovjek račun si završit mora,

I ti ga svršuj, nek ti žao nije,

Jer tvoje srce šapnut će ti:

Oj mirno, brajne, sad si račun zbroj!

Poštenjak, čovjek na zemlji si bio,

Bio si svoj!

 

August Šenoa

http://en.wikipedia.org/wiki/August_Šenoa

fotosi,štiva

http://google.isearchinfo.com/search?q=august+%C5%A1enoa&hl=en&tbo=u&noj=1&tbm=isch&source=univ&sa=X&ei=Goa7UKriFZOYhQeHjYHABA&ved=0CDoQsAQ&biw=1024&bih=651

1413
Kategorije: Književnost
Nek se čuje i Vaš glas
Vaše ime:
Vaša poruka:
Developed by LELOO. All rights reserved.