Dr Ivan Ribar
jedan od najiskusnijih političara XX.stoljeća
Dr. Ivan Ribar (Vukmanić, kod Karlovca, 21. siječnja 1881. - Zagreb, 2.veljače,1968.) je bivši austro-ugarski, hrvatski i jugoslavenski političar..
Srednju školu završio je u Karlovcu, a pravo je doktorirao na Sveučilištu u Zagrebu.
Kao jedan od najboljih diplomiranih studenata zagrebačkog Sveučilišta, imao je čast susresti se s Josipom Jurajem Strossmayerom, 1904. tada gospodinom u visokoj životnoj dobi i na kraju životnoga puta. Strossmayer je mladima bio poručio da vježbaju svoj govor i precizno izražavanje,da njeguju logiku u mišljenju kao važnu pomoć i u rasporedu emocija, da bi uspjeli svaku svoju misao,svaki osobni doživljaj, odgovarajućim riječima iskazati i uvijek se predstavljati jasno i cjelovito, u ime razine u komunikaciji, u svakom susretu i razgovoru, u svakoj životnoj prigodi. Podsjećao je da je riječ najvažniji i istodobno “osjetljiv čovjekov alat” kojim se mora učiti služiti i prošireno ga, uspješno, primjenjivati, razmjerno širini i veličini iskustava, znanja i osobito pozicije u javnom društvenom prostoru, u kojemu je riječ temeljem za sve potrebno i činjeno, kao jasno, pravodobno usvojeno, u ime potpore i kvalitetnih odnosa, koji se životom i obzirima u komunikaciji, razvijaju i postižu. Tu pravodobnu i dragocjenu osobnu napomenu velikoga Strossmayera, Dr Ivan Ribar je čuvao kao jednu od svojih najdražih uspomena i poticaja za svaki korak i smjer na životnom putu.
Pripadao je hrvatskoj naprednoj mladeži i aktivno sudjelovao u svim akcijama protiv mađarona i frankovaca, a zalagao se za narodno jedinstvo, slobodu i neovisnost Hrvatske. Jedan je od osnivača Hrvatske napredne demokratske stranke. Kao član Hrvatsko-srpske koalicije izabran je prvi put za zastupnika u Hrvatskom saboru ,1913. u Đakovu, gdje je 1906. godine počeo odvjetničku službu. Bio je član zajedničkog Hrvatsko-ugarskog sabora. Tijekom Prvog svjetskog rata, premda izabrani zastupnik, bio je talac, a potom je poslan na bojište protiv carske Rusije. Tada je potpisao poznati poziv Sokolima na borbu za oslobođenje i ujedinjenje.
Razdoblje jugoslavenske monarhije
Ivan Ribar 1918. postaje članom Glavnog odbora Narodnog vijeća u Zagrebu, a 1919. predsjednikom Privremenog narodnog predstavništva SHS. 1920. izabran je za zastupnika kao član Demokratske stranke, a iste godine postaje i predsjednik Ustavotvorne skupštine te na tom mjestu ostaje sve do 1922. Borio se za sporazum i suradnju s Hrvatskom seljačkom strankom (HSS). Predsjedao je skupštinskoj raspravi kada je Puniša Račić pucao u Stjepana Radića i ostale zastupnike HSS-a. Poslije zavođenja diktature kralja Aleksandra,siječnja,1929. tražio je da njegova stranka apstinira. U vrijeme diktature radio je s uvaženim intelektualcima na osnivanju Narodnog fronta slobode. Zatim je bio aktivan član Udružene opozicije, pa je zbog toga isključen iz Demokratske stranke. Za sve vrijeme diktature na sudovima je branio komuniste. Od 1937. povezuje svoju grupu ,Demokratska ljevica s Narodnim frontom, koji je osnovan na inicijativu tadašnje ilegalne Komunističke partije. .
Početkom 1941. podržava već aktivni otpor protiv neprijatelja. Nakon početka oružanog ustanka u Srbiji, jedno vrijeme ilegalno je boravio u Beogradu, a potom je otišao u Zagreb odakle se prebacio na oslobođena područja. Tijekom 1942. radio je na pripremama za sazivanje AVNOJ-a. Na prvom zasjedanju AVNOJ-a u Bihaću 26. i 27. studenoga 1942. izabran je za predsjednika AVNOJ-a i to ostaje sve do 1945. U ratu je izgubio oba svoja sina: Juricu Ribara i Ivu Lola Ribara.
Ivo Lolo je rođen u Zagrebu, a Jurica u Đakovu. Dr Ribar je radio u Zagrebu, pa u Đakovu, otkuda su Ribarovi otišli u Beograd, a otuda svi u partizane. Lolo je poginuo na Glamočkom polju 27. studenoga, 1943, dva dana prije zasjedanja AVNOJ-a u Jajcu, kamo se bio zaputio. Jurica je poginuo u napadu na Kolašin, u Crnoj Gori, mjesec dana prije Lole.Tito mu je osobno bio saopćio da je Ivo Lolo poginuo, na što je Ribar zatražio da pozove Juricu u Jajce, da barem njega vidi. Tada mu je Tito morao reći da je i Jurica, mjesec dana ranije, stradao.
Te trenutke, taj osobni udarac, Dr Ivan Ribar je stoički podnio, a 29. i 30. studenoga je vodio, kao predsjednik, II. zasjedanje, AVNOJ-a.
Ivan Ribar, bio je istaknuti višegodišnji predratni političar, velikoga iskustva, snažnoga vladanja sobom,vrstan poznavalac svih kategorija protokola i ponašanja u susretima s ljudima svakoga ranga, prvi predsjednik AVNOJ-a i prve, privremene Skupštine Jugoslavije.
Nakon II.svjetskoga rata, biran je kao zastupnik u Narodnoj skupštini FNRJ i u Saboru NR Hrvatske. Od kraja 1945. do 1953. bio je predsjednik Narodne skupštine FNRJ. Jedno vrijeme bio je i član Saveznog odbora Socijalističkog saveza radnog naroda Jugoslavije. Iz političkog se života,povukao 1960. godine.
Živio je u Zagrebu, sa suprugom Catom,u stanu u Demetrovoj, 3, gde je 1968. i umro, u svojoj 87. godini, 2. veljače, a sahranjen na zagrebačkom Mirogoju, 6. veljače, 1968. popodne, uz najviše počasti.
Dr. Savka Dabčević – Kučar, s najbližim suradnicima, je bila osobno posjetila Catu Dujšin – Ribar, s izrazima sućuti i štovanja ličnosti Dr Ivana Ribara.
Cata Dujšin-Ribar Dr. Ivan Ribar…
http://www.mgz.hr/hr/zbirke/zbirka-dr-ivana-ribara-i-cate-dujsin-ribar,3.html