Da novega predsednika HDZ Plenkovića čakajo muke, še posebej strankarske, ni več nobena skrivnost.
Zmerni konservativec. Tako mi je odvrnil znanec, visoki predstavnik hrvaške HDZ, na vprašanje, kako bi s čim manj besedami opisal Andreja Plenkovića, novega predsednika HDZ. Stranke, ki je po odstopu Tomislava Karamarka zaradi afere »karamarko« in poznejšega padca vlade, katere del je bila HDZ, ostala obglavljena. Prejšnja julijska nedelja pa je na čelo stranke ustoličila - seveda z glasovi strankarskih članov - Andreja Plenkovića, pravnika po izobrazbi, diplomata po dozdajšnjih zaposlitvah in evroposlanca po trenutni zaposlitvi. Postal je peti predsednik HDZ, za Franjem Tuđmanom, Ivom Sanaderjem, Jadranko Kosor in Tomislavom Karamarkom. Predsednik je postal po petih letih članstva v stranki.
Nedelja je bila tudi pred tremi leti, ko je Andrej Plenković postal del prve ekipe hrvaških predstavnikov v evropskem parlamentu, ki jo je izbralo rekordno malo volivcev.
Plenković je takrat prejel nekaj tisoč glasov manj kot Ruža Tomašić, takrat še šefica ekstremne desne Hrvaške stranke prava - Ante Starčević (stranka je bila na evropskih volitvah koalicijska partnerica HDZ), ki je dobesedno pometla s konkurenco in dobila skoraj 65.000 glasov.
------------------------------------------------------------------------------------------
Kakve efekte Plenković postiže kod publike?
- Plenković njeguje potpuno drugi stil govora; on ne vrijeđa, ne podbada, kloni se udaraca ispod pojasa i drži se zadanoga gradiva. Još se nije dao navući na tanak led i na novinarska pitanja o aferama svojih prethodnika odgovara razborito i pripremljeno. Inače govori jasno, vodi računa o sadržaju, ali i o formi rečenice. Svojom smirenom, ujednačenom intonacijom rečenice predstavlja osvježenje, a i publika je dosad dobro reagirala na njegov politički govor.
Svojim nastupom Plenković uvodi novi smjer u politički diskurs stranke: "ozbiljno o ozbiljnom"- suvremeni diskurs za suvremenu državu, koja je formalno članica zapadnoga kruga, Europske unije i NATO-a. On izmješta javni dijalog s terena ideologije i neproduktivnih rasprava o prošlosti, zapaljivih tema o ustašama i partizanima, i usredotočuje se na sadašnjost - na pitanja gospodarstva, prosperiteta, zapošljavanja, boljega života na temeljima društvene solidarnosti.
Udario je, dakle, novi smjer u političkoj retorici i nametnuo ga glavnom izazivaču na izborima: pristupa politici kao upravljač, manadžer i govori o problemima koji tište društvo, te o rješenjima za te probleme - što znači ozbiljno o ozbiljnim stvarima. Iako je taj stil na dugu stazu retorički neatraktivan, nema povišenih tonova, nema razmirica, nema napada, nema gledanja "preko nišana", to je upravo ono što je Hrvatskoj danas potrebno nakon godinu i pol ratničkih pokliča, prozivanja, podmetanja.
Može li birokratski govor donijeti probleme novom šefu HDZ-a? Hoće li biračima nedostajati "malo šuga"?
- Problem s birokratskim, administrativnim govorom jest u tome što je on neizbježno apstraktan, često nerazumljiv najširim slojevima publike, i ako se on predugo primjenjuje, a ne prilagođava publici, postoji opasnost da proizvede učinak suprotan od očekivanoga, te otuđi birače.
Racionalizacija je, naime, sljedeća: "Govor može biti dobar, miran, a govornik pristojan, ali ja to ne razumijem, to je dosadno, nema šuga".
Kako na novog suparnika reagira šef SDP-a?
- Zoran Milanović je intuitivno osjetio da pred sobom ima ozbiljnoga suparnika te je najprije nekoliko dana šutio, nije se očitovao o novom kandidatu na čelu HDZ-a. Zatim je u javnosti nastojao potkopati njegovu vjerodostojnost, primjerice, kada je rekao "Plenković po svemu prije pripada SDP-u nego HDZ-u". Nakon što mu je Plenković uzvratio da je to izraz "panike u SDP-u", Milanović je ubrzo spustio retoriku i prilagodio se Plenkovićevu smjeru: od ratobornih, revolucionarnih pokliča i on je spreman na miran, "ozbiljan politički" razgovor.
Da je ulazak Andreja Plenkovića na nacionalnu političku pozornicu shvatio ozbiljno, svjedoči i Milanovićev prvi predizborni potez: snažno je zagrabio prema desnom političkom spektru i pridobio najstariju hrvatsku stranku HSS u SDP-ovu predizbornu "narodnu koaliciju".
Zoranu Milanoviću, međutim, bolje leži agresija, zapaljiv govor, a svođenje zbilje na ustaše i partizane pothranjuju njegov ego. Na tome terenu odlično pliva. Milanovićeva je retorika s godinama zadobila snažan pečat toksičnosti. Njegove su poruke osobito od početka 2015., posljednje godine mandata, bile prevladavajuće teške i pridonosile su razgradnji duha zajednice. Udarao po svemu i svakomu bez obzira na posljedice.
Kao što je Karamarko od sebe otklonio svaku odgovornost za raspad Vlade i prebacio je na mlađega partnera u vlasti, odnosno na Povjerenstvo za sukob interesa, tako i Milanović voli govoriti bez samokontrole, slijedeći struje svijesti, činiti kako mu je volja, a ne polagati račune. Takav se pristup bazira na voluntarizmu - uzima, odnosno priznaje samo ono što mu odgovara, što mu je po volji; služi se prizemnom retoričkom metodom - ocrnjivanjem i podcjenjivanjem.
Koje su vaše ozbiljne primjedbe na nastupe šefa SDP-a?
- Dvije su ozbiljne primjedbe na retorički nastup Zorana Milanovića: nakon prošlih izbora odbio se rukovati s predsjednicom, a izabranoga saborskoga zastupnika prozivao je zbog imena. Najbolji primjer voluntarizma je i prezir prema instituciji šefa države na Pantovčaku, koju je u tom trenutku utjelovila Kolinda Grabar Kitarović.
Osobni animoziteti u tom se činu moraju moći suspregnuti, jer se ruka pruža instituciji, a ne konkretnoj osobi.
Ivi Josipoviću se takva pogreška nikad ne bi dogodila.
Nakon toga je jednoga od vidljivijih ljudi iz Mosta, kasnije potpredsjednika Sabora, prozivao zbog imena, tj, porijekla i time zadirao u najintimniji dio čovjekove privatnosti. To je, dakle, učinio političar u 21. stoljeću, koji u istom dahu druge proziva za fašizam. Sam je svojim potezima nevjerodostojan, a hoće se nametnuti kao politički uzor.
Što zapravo promovira Plenković?
- Kao što se Plenković od prvoga nastupa u ulozi kandidata za šefa desnoga centra potvrđuje kao čovjek dijaloga, Milanović se profilirao kao čovjek podjela.....
Nasuprot milanovićevskoj percepciji Hrvatske koja prozlazi iz binarne formule "ili mi ili oni", "ili mi ili pakao", Plenković promovira formulu "i mi i oni". Iz nedavnoga predstavljanja programa Andreja Plenkovića dalo se iščitati da su temeljne slobode - mišljenja i govora pretpostavke stvaralaštva; predstavljaju kamen zaglavni nove političke struje na čelu temeljne stranke desnoga centra, koju predstavlja HDZ.
Povrh toga, Plenković je naglasio zaokret od negativne selekcije prema produktivnoj kadrovskoj politici: na pozicijama na kojim se donose odluke važne za zajednicu moraju biti ljudi stručni, s intelektualnim habitusom koji ne prosipaju prazne fraze, već govore sadržajno i rade ozbiljno.