'Odljev u gipsu ''Posljednje večere' dugo je stajao na kuhinjskom elementu i dočekivao sve koji su dolazili.Izazivao naklon. Kad je gazda rekao da je u obitelji četiri desetljeća,poštovanje i zadivljenost ocrtavali su se u očima došljaka.Poput bajke s neispričanim završetkom kovitlala su se pitanja i stvarala začarani krug.
Nečeg neizrečenog, a opet jasnog.
Neprestano je ponavljao da pripazi na taj komad njegovog života, da se ne ošteti, ne daj Bože razbije…Klimala je glavom i bila sigurna, POSVE SIGURNA, da će na njega paziti osobitom pažnjom, da će osvještavati svaki pokret koji bi ga ugrozio.Koji bi mu naštetio.U mislima joj se ocrtavala vjera.Osim mističnosti koju je širio oko sebe i vjerske upečatljivosti ,strepila je poput majke nad nemoćnim čedom.Koji put bi ga u prolazu dodirnula da učvrsti vjeru u njegovu opstojnost i trajnost.
I dalje je ponavljao da pazi.Da ne bide tvrdoglava, da prihvati njegova upozorenja, da ne bude ohola, ni samodostatna.Koji put joj je izgledao smiješno, što se toliko brine,strepi i upozorava, a u isto vrijeme se prisjećala obećanja koje su si izrekli nakon dugih godina razdvojenosti;da nikada više neće jedno drugo povrijediti.
Nije joj vjerovao da svim dijelovima svog uma i tijela pazi.Da je trnci prolaze na samu pomisao…Doživljavala ga je kao čovjeka koji zgrće i čuva previše stvari od kojih se ne može rastati,ali za 'Posljednju večeru',nije imala taj osjet.Klanjala se njegovoj želji da ju zaštiti i osjeti blagoslov u novoj kući, novom životu, kad mu se događaju velike životne prekretnice, kad izgubljen u prostranstvu ne zna na koju stranu da krene.Da se uhvati u koštac sa okrutnom stvarnošću ili da popusti uzde i prepusti se vjeri da će život učiniti korake na koje nije bio spreman.
Da se dogodi čudo koje će ga katapultirati na 'pravi put'.
Mnogi bi voljeli da se ne moraju suočavati s bolnošću trenutka i neizvjesnim odlukama,kad su prisiljeni na donošenje teških odluka, bez bajkovitih završetaka,stavljeni su u odnos sa spoznajom jakosti vlastitog bića koje će ostati ogrebeno, zarezano, ranjeno i izdano.
Kao Isusovo.
Čistila je radnu ploču udaljena od 'Posljednje večere'.Ukrasne boce poslagala je na drugi kraj ploče i nespretnim zamahom ruke srušila prvu u nizu, a onda su se domino efektom rušile ostale jedna za drugom… Pogledala je odljev' i s užaso u očima vidjela da ga je domino efekt oštetio…
Nekontroliranim je glasom kriknula;“Ubit ćeš me!“
Skočio je i glasno viknuo:“Znao sam!Znao…Udesila si ga!Toliko sam ti puta rekao da ne budeš bezobzirna i da paziš!“
Sagnula je glavu pred navalom adrenalina,koji povremeno može onemogućiti sposobnost rasuđivanja.Vikao je, zapomagao,osuđivao, urlao i udarao u srce, a odljev je oštećen u tišini i miru stajao na istom mjestu trpeći i upijajući sav njihov jad i bol.Kao da nije bilo dosta boli u spoznaji izdaje 'Posljednje večere'.
Nekim čudom ,od nepoznatog je pošiljatelja stigla poruka;
KAD BI MORAO NEKOM POSVJEDOČITI
TKO JE ZA TEBE ISUS?AKO JE TVOJ SPASITELJ,
ZNAŠ LI OD ČEGA TE JE SPASIO?ČIME TE JE
OBOGATIO?AKO JE TVOJ MIR DA LI SI TI MIROTVORAC?/knev 3c k/
Gledala je zamrznuto i zbunjeno u poruku.Trenutak je bio previše opterećujući i natopljen krivicom da bi išta mogla osjetiti.
„Oprosti,ni sama ne znam kako se to dogodilo,a dogodilo se nažalost!Nisam htjela…Dogodilo se…“ šaptala je osjećajući vrtoglavicu.U tom bi trenutku više voljela da je umrla, nego da joj se to dogodilo.
„Da si me slušala i nakon deset upozorenja, bila malo više obazriva, to se ne bi dogodilo!Zar da u svojoj kući sklanjam stvari ili možda sebe, zbog tvog komfora!?Tvoje bezobzirnosti?Ako išta mrzim onda su to bezobzirni ljudi!!!“
Plakala je u tišini.Bila duboko potresena, jer je vjerovala da se to neće dogoditi.Gledala je u oštećenje i pitala se ;“Zašto?!“Pobješnjeli adrenalin dopunjavao je optužbe, uvrede i stres.
Oboma.
Ni jedno od njih nije bilo bezobzirno ni drsko,a ispalo je upravo tako.Stvari i nesporazumi se događaju iz kojekakvih razloga;da se bolje upoznaju i da osvijeste da se tako nešto može dogoditi, ma koliko bili obzirni i ma koliko pazili. Da riječi,govor tijela,boja glasa upućuju na drugi pogled.
Pogled ju je vukao u njihove trenutke izvan trenutnih okvira, kada su zaneseni ljepotom svojih osjetila zajedno otkrivali nove svjetove, kada su se u zanosu iskradali iz zagrljaja opijeni i uronjeni u novi dan, veseo i razigran,darovan i rastajali se na raskršću sa sjetom u očima. Samo oni koji mogu utišati negativne naboje i u pozadini vidjeti titraje duše, što na osobit način progovara i prašta, mogu se osvrnuti za tragovima u snijegu i znati da su njihovi.Možda u odsjaju sunčeve zrake,zaustavljene u bijelom tragu osvijeste da im se više neće pružiti prilika da udahnu boje i mirise za koje su znali da su ih svojim osjetilima zajedno stvorili.
Praštanjem i razumijevanjem oplemenjuju sebe, razgaljuju drugog, u nadi da im to neće biti 'Posljednja večera', ni posljednje veče....