POTROŠNJA BEZ PROIZVODNJE: NA KRIVOM KURSU - ZAŠTO SE HRVATSKA ODREKLA VLASTITE PROIZVODNJE I OKRENULA UVOZU I ZADUŽIVANJU...
Zemlja nam je veliko groblje industrije, može li nova vlada promijeniti stanje?
Objavljeno: 17.12.2011
U posljednjih 17 godina Hrvatska se odrekla vlastite proizvodnje i pretvorila u ovisnicu o uvoznoj robi. A još prije dva desetljeća, dok se raspadao komunizam, bila je jedna od industrijski najrazvijenijih zemalja središnje i istočne Europe.
Brojna velika poduzeća u međuvremenu su propala. Gradovi poput Rijeke, Zagreba, Splita, Karlovca ili Izvoznici na mukama
Hrvatska tečajna politika "poništava" poduzeća
Izvoznici se trude smanjiti troškove u poduzećima, poboljšati tehnologije i povećati svoju konkurentnost na svjetskom tržištu. No, što god napravili, tečajna politika središnje banke to im postupno poništava, nedavno se požalio Vladimir Ferdelji, direktor Elektrokontakta, koji 95 posto proizvodnje izvozi.
Dostignuta točka pucanja
Privatni sektor izgubio 160.000 radnih mjesta
Kad je u jesen 2008. počela svjetska ekonomska kriza, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj ubrzala je svoj pad i vratila se na razinu iz 2005., prema podacima HGK. Istodobno, poduzeća u privatnom sektoru izgubila su oko 160 tisuća radnih mjesta. Čini se da model razvoja Hrvatske u posljednjih 15 godina - koji se temeljio na napuštanju vlastite proizvodnje i sve većem zaduživanju u inozemstvu - dolazi do kraja i približava se točki pucanja. Zbog slabljenja gospodarstva, sve je ugroženiji i tečaj kune. Zbog rasta kamata na svjetskom financijskom tržištu, Hrvatska se sve teže zadužuje kako bi vraćala velike kredite.
Bez dugoročnog uspjeha
HNB usmjeravao većinu kredita prema građanima
Prema mišljenju ekonomista Damira Novotnyja, usmjeravanje kredita prema građevinskom sektoru, državi i kućanstvima pomogla je središnja banka, jer je HNB izbjegavao selektivnu kontrolu bankarskih kredita. To je pomoglo gospodarskom rastu u kratkom roku, ali ne može osigurati konkurentnost gospodarstva u srednjem i dugom roku.
Strašno je što smo "zatukli" tekstilnu i obućarsku industriju. Danas bi nam dobro došle i takve investicije...
HDZ-ove vlade raspirile su uvoz i potrošnju, ali nisu uspjele privući dovoljno stranih investicija u Hrvatsku...
Umjesto da se kuna prilagođava gospodarstvu, cijelo se gospodarstvo već 15 godina s mukama prilagođava sve jačoj kuni...
Osijeka ostali su gotovo bez industrije, a stotine tisIzvoznici na mukama
Hrvatska tečajna politika "poništava" poduzeća
Izvoznici se trude smanjiti troškove u poduzećima, poboljšati tehnologije i povećati svoju konkurentnost na svjetskom tržištu. No, što god napravili, tečajna politika središnje banke to im postupno poništava, nedavno se požalio Vladimir Ferdelji, direktor Elektrokontakta, koji 95 posto proizvodnje izvozi.
Dostignuta točka pucanja
Privatni sektor izgubio 160.000 radnih mjesta
Kad je u jesen 2008. počela svjetska ekonomska kriza, industrijska proizvodnja u Hrvatskoj ubrzala je svoj pad i vratila se na razinu iz 2005., prema podacima HGK. Istodobno, poduzeća u privatnom sektoru izgubila su oko 160 tisuća radnih mjesta. Čini se da model razvoja Hrvatske u posljednjih 15 godina - koji se temeljio na napuštanju vlastite proizvodnje i sve većem zaduživanju u inozemstvu - dolazi do kraja i približava se točki pucanja. Zbog slabljenja gospodarstva, sve je ugroženiji i tečaj kune. Zbog rasta kamata na svjetskom financijskom tržištu, Hrvatska se sve teže zadužuje kako bi vraćala velike kredite.
Bez dugoročnog uspjeha
HNB usmjeravao većinu kredita prema građanima
Prema mišljenju ekonomista Damira Novotnyja, usmjeravanje kredita prema građevinskom sektoru, državi i kućanstvima pomogla je središnja banka, jer je HNB izbjegavao selektivnu kontrolu bankarskih kredita. To je pomoglo gospodarskom rastu u kratkom roku, ali ne može osigurati konkurentnost gospodarstva u srednjem i dugom roku.
Strašno je što smo "zatukli" tekstilnu i obućarsku industriju. Danas bi nam dobro došle i takve investicije...
HDZ-ove vlade raspirile su uvoz i potrošnju, ali nisu uspjele privući dovoljno stranih investicija u Hrvatsku...
Umjesto da se kuna prilagođava gospodarstvu, cijelo se gospodarstvo već 15 godina s mukama prilagođava sve jačoj kuni...
uća
ljudi ostalo je bez radnih mjesta.
Jedna od najvećih industrijskih zona u Hrvatskoj, na zagrebačkom Žitnjaku, pretvorila se u industrijsko groblje. Na mjestu nekadašnje Prvomajske ili Tvornice parnih kotlova nikli su brojni trgovački lanci, predstavništva velikih svjetskih kompanija te stotine malih domaćih tvrtki koje žive od uvoza i preprodaje strane robe u Hrvatskoj. Poduzeća koja i dalje stvaraju vlastite proizvode i usluge mogu se brojati na prste.
Hrvatska je danas znatno bogatija nego prije rata, ali njezina je industrijska proizvodnja oko 30 posto manja nego 1990. godine. Sve manje ljudi radi, a sve je više izdržavanog stanovništva. Umjesto prijeratnih 1,9 milijuna, Hrvatska danas ima samo 1,4 milijuna zaposlenih, dok se broj umirovljenika povećao na 1,2 milijuna. U našoj je zemlji danas zaposleno samo nešto više od 50 posto radno sposobnog stanovništva, ili svaki drugi građanin, što je jedan od najslabijih rezultata u Europi - prema podacima Eurostata. U Švicarskoj, primjerice, privređuje oko 80 posto radno sposobnog stanovništva, a u Sloveniji oko 67 posto - koliko se, otprilike, kreće i prosjek u članicama Europske unije.
Najodgovorniji su vlade i HNB
Istina, mnoga od socijalističkih poduzeća ne bi mogla opstati jer su izgubila tržišta i narudžbe iz Sovjetskog Saveza, Kube i sličnih zemalja. Nakon raspada komunizma svi su se u Hrvatskoj morali prilagođavati tzv. slobodnom tržištu. No, problem je što hrvatske vlasti u novim okolnostima, kad je zemlja otvorila granice slobodnom tijeku međunarodnog kapitala, nisu mnogo učinile da bi sačuvale domaću proizvodnju. Nisu je sustavno jačale, ni poticale otvaranje radnih mjesta.
Za taj promašaj najodgovornije su sve hrvatske vlade i vodeći ljudi Hrvatske narodne banke od 1993. do danas. S tim se slaže većina domaćih ekonomista, a neki su još prije 15 godina predviđali da će vladina ekonomska i HNB-ova monetarna politika završiti upravo tako kako je završila - polaganim propadanjem industrije. Nisu Hrvati postali lijeni, nego im vlade ne stvaraju povoljne uvjete za rad i zapošljavanje, iako je to glavna obveza svih vlada prema njihovim narodima.
Početak s dolaskom premijera Valentića
Sve je počelo dolaskom vlade premijera Nikice Valentića 1993. godine, kad je Hrvatsku mučila hiperinflacija koja je nastala, zbog opravdanih razloga, tijekom Domovinskog rata. Valentićeva je vlada odlučila izvesti "stabilizacijski program", koji je trebao biti proveden u nekoliko koraka: ukidanjem hiperinflacije, uvođenjem kune, ubrzanom privatizacijom državnog vlasništva, sanacijom i privatizacijom banaka te stvaranjem uvjeta za stabilan dugoročni rast i razvoj.
Valentićeva vlada uspjela je skresati hiperinflaciju, ali uvjete za dugoročni razvoj nije stvorila, a nisu to učinile ni sljedeće vlade - primijetio je ekonomski analitičar Damir Novotny u članku objavljenom u zborniku radova "Monetarna politika u procesu ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju", koji je u srpnju tiskala Hrvatska gospodarska komora.
- Od provođenja stabilizacijskog programa do ekonomske krize, industrijski sektor je smanjivao svoj udjel u BDP-u, od 28 posto u 1995. godini na 19 posto u 2010. godini - upozorava Novotny.
Stabilizacijski program je definirao pristup vođenju ekonomske politike, koji se do danas nije promijenio. Fiskalna ekspanzija, kaže Novotny, nije iskorištena za poticanje razvoja industrijskog sektora, već za širenje socijalnih politika. Državni je proračun brzo rastao, pa se danas iz njega 71 posto novca izdvaja za plaće u javnom sektoru, mirovine i socijalna davanja.
Drugi put - Slovenija
Što je trebalo napraviti za jačanje domaće industrije? Profesor Ljubo Jurčić više je puta rekao da su Vlada i HNB trebale omogućiti bar dvije stvari. Vlada je morala sama restrukturirati važnija državna poduzeća, pomoći im prilagodbu tržištu te voditi industrijsku politiku. HNB je trebao omogućiti da kuna proteklih godina realno ne jača, nego da njezin tečaj bude prilagodljiv i poticajan za izvoznike.
Prema mišljenju slovenskog ekonomista Jože Mencingera, takvu su politiku slovenska vlada i središnja banka vodile sve do 2004., kad je Slovenija ušla u EU. Sve te godine tolar nije smio ojačati u odnosu na njemačku marku, kako bi gospodarstvo bilo konkurentno. Ta je politika omogućila prilagodbu velikih slovenskih socijalističkih poduzeća svjetskom tržištu, očuvanje radnih mjesta i povećanje izvoza - prije današnje krize.
No, hrvatske vlade i središnja banka učinile su nešto suprotno, što je industriju jako pogodilo. Prvo, vladina masovna privatizacija dovela je u državna poduzeća nove vlasnike kojima glavna briga nije uvijek bila kako restrukturirati svoje tvrtke, prilagoditi ih tržištu, povećati proizvodnju i broj zaposlenih, nego kako se preko noći osobno obogatiti. Drugi udarac industriji zadala je središnja banka. Dok vlada nije izvodila restrukturiranje, ni industrijsku politiku, HNB je vodio politiku realnog jačanja kune. Stoga su svi uvozni proizvodi postali jeftiniji od domaćih. U Hrvatskoj se ništa ne isplati proizvoditi jer se gotovo sve može jeftinije kupiti u inozemstvu.
- Problem je što je politika stabilnog tečaja i cijena postala nadređena ukupnoj ekonomskoj i monetarnoj politici u Hrvatskoj - izjavio je nedavno Ivan Lovrinović, profesor monetarne politike na Ekonomskom fakultetu. Umjesto da se kuna prilagođava potrebama gospodarstva, cijelo se gospodarstvo već desetljeće i pol s mukama prilagođava sve jačoj kuni. Prilagođava joj se tako što realna ekonomija slabi.
Kuna revalvirala
Damir Novotny podsjeća da je u početku kuna prema njemačkoj marki imala paritet od 4,444 prema jedan. No, hrvatska valuta je nakon toga naglo ojačala, za gotovo 20 posto, pa se za jednu njemačku marku moglo dobiti samo 3,8 kuna. Isti odnos vrijednosti kuna je cijelo vrijeme zadržala i prema euru - otprilike 7,5 prema jedan.
Mnogi su analitičari iz toga zaključili da je kuna od svog uvođenja revalvirala oko 20 posto prema marki, odnosno euru. No, kad se tome doda i inflacija u Hrvatskoj, koja se u posljednjih 15 godina kretala od 1 do 4 posto godišnje, kuna je ojačala znatno više, onemogućivši izvoznicima normalnu prilagodbu.
To su neki od glavnih razloga zašto se hrvatsko gospodarstvo i društvo u proteklih 15 godina počelo odricati vlastite proizvodnje i izvoza, a počelo se okretati potrošnji, uvozu i zaduživanju u inozemstvu.Tome su pridonijele i strane banke, koje su došle u vlasništvo hrvatskih. Strane su banke preko svojih kćeri plasirale milijarde kuna kredita hrvatskom stanovništvu, poduzećima i državi. Svi su se zadužili do grla. Stranim bankama odgovara jaka kuna, a slab euro, jer je tako roba iz njihovim zemalja u Hrvatskoj jeftinija.
Stranci gurali svoje
Prema podacima MMF-a, objavljenima u listopadskoj studiji o stanju u Europi, od svakog eura - koji su zapadne banke preko svojih kćeri dale u kredite zemljama srednje i jugoistočne Europe - gospodarstvima u njihovim matičnim zemljama vratilo se 57 centi kroz uvoznu potražnju. Dakle, zapadne su banke preko svojih kćeri u tranzicijskim zemljama poput Hrvatske svojim kreditima uglavnom financirale prodaju zapadnih proizvoda.
- Od početka 2000. godine u Hrvatskoj je došlo do velikog priljeva deviza putem zaduživanja u inozemstvu. Kreditna aktivnost banaka bila je izuzetno jaka i bujala je. To je pokrenulo rast cijena nekretnina, a rastao je i životni standard dijela stanovništva. Stope gospodarskog rasta bile su visoke, ali neodržive - rekla je Marijana Ivanov, profesorica na Ekonomskom fakultetu.
Postali smo dakle potrošno društvo, ovisno o uvozu. Razvijali smo građevinarstvo, cestovnu infrastrukturu, telekomunikacije, trgovinu, posredovanje nekretninama - sve što nije bila konkurencija uvoznoj robi. Rezultat toga je postupna deindustrijalizacija i tehnološko zaostajanje Hrvatske - smatra Marijana Ivanov.
- Hrvatska ima atipičan model privređivanja u kojem potrošnja, uvoz i trgovina predstavljaju glavne ekonomske aktivnosti, dok istodobno ne postoji interes ekonomskih politika, ni dovoljna inicijativa domaćeg i inozemnog privatnog kapitala da se okolnosti promijene, kako bi investicije, domaća proizvodnja i izvoz postali generatori održivog ekonomskog rasta i razvoja - ocijenila je profesorica Ivanov.
Stvari se, očito, moraju vratiti na početak, a Hrvatska se mora okrenuti poticanju vlastite proizvodnje i izvoza, koji će osigurati bolju egzistenciju ne samo zaposlenima nego i cijelom stanovništvu. Sve veći broj ekonomista smatra da nova vlada treba zajedno s HNB-om temeljito preispitati dosadašnji odnos prema gospodarstvu i napraviti zaokret.
Branko PODGORNIK