Mala nepretenciozna
knjižica gospodina Jerrya Twentiera kao da oživljava onu drevnu biblijsku
zapovijed „dignite srca“ (sarsum corda).
Tema knjige je
jedinstvena, stil vedar, a poruka nezaboravna.
U ovo brzo,
računarsko doba većina nas nastoji ušutkati svoje prave osjećaje. Nije
„profesionalno“ biti osjećajan. Rijetka prilika u kojoj se priznanja najčešće
iskazuju dolazi na kraju karijere ili čak pod kraj života. A to je, na nesreću,
prekasno da bi koristilo onomu tko ih prima.
Ideja ove knjige, veli autor jest izvrsna, ali
nije izvorna. Naime, prije više od devetnaest stoljeća Krist je poveo tisuće
vjernih sljedbenika visoko na planinsko utočište, dajući im posljednje upute
prije nego što ih je poslao da šire njegovu poruku. Između ostaloga, Krist je
istaknuo
temelj svih ljudskih
odnosa- i osobnih i profesionalnih- u jednoj kratkoj rečenici: „ Stoga, što god
želite da ljudi čine vama, činite i vi njima.“
Taj sveopći plan,
nastavlja autor, koji je zacrtan toga dana nastavlja biti začuđujuće bitan i u
našem traganju za višim standardom življenja!
Autor kaže kratko,
jednostavno i učinkovito: „Živite od onoga što dobivate. Neka vam život bude
ono što dajete.“
Kod većine nas
prevladava želja za životom. Ali kad ne uspijemo održati uobičajenu količinu
ljudskog priznanja, počinjemo pokazivati znakove tjeskobe, depresije. Pa čak i
fizičke bolesti.
Jedan američki javni
govornik je ustvrdio: „ Tri milijarde ljudi na zemlji odlazi svake noći na
spavanje gladno, ali četiri milijarde ljudi odlazi svake noći na spavanje
gladno jednostavne riječi ohrabrenja i priznanja.“
Pohvala uzdiže naš
duh, izgrađuje naše samopoštovanje i čini da se dobro osjećamo.
U biti onaj tko hvali
drugoga obogaćuje sebe jer i najsiromašnije ljudsko biće ima nešto što može dati,
a što ni najbogatiji ne može kupiti.
Alex Haley , slavni
pisac „Korijena“ rekao je bez gnjeva i srdžbe: „Pronađite dobro i pohvalite
ga!“
Pisana pohvala sadrži
svoju posebnu moć Ona potvrđuje da su poštenje i dobronamjernost doveli do
opipljivih , vidljivih rezultata.
Ona se može iznova
oživjeti pa priznanje tako postaje trajno i službeno.
Autor toplo
preporučuje: „ Širite sve dobre vijesti koje čujete o drugima.“
Čak je sv. Pavao
spoznao: „ Ako ima išta vrijedno hvale, meditirajte nad tim.“
Ali valja naglasiti
da kako bismo naišli na veće odobravanje, trebali bismo svoju pohvalu učiniti
osobnom- znači pohvaliti na način koji je jedinstven i originalan.
Profesor s jednog
velikog sveučilišta moli: „ Kad dajete kompliment nekoj osobi, ne smijete prijeći
njezinu osobnu raznu tolerancije- Ako
pretjerate, osoba
koju hvalite pomislit će:“ To nisam ja. To mi se čini lažno.“
Autor kaže: „ Najveće
dobro koje možemo učiniti drugima nije podijeliti s njima svoje bogatstvo, već
otkriti im njihovo.“
Ako priznanje dolazi
suviše često, ono gubi svoj učinak.
Previše dobroga
umanjuje njegovu učinkovitost.
Dok su izrazi
odobravanja važni na početku karijere, oni su još sudbonosniji u zoru života.
Djeca tek moraju otkriti iz životnog iskustva da vrijeme zacjeljuje većinu
tragedija, da se loše stvari događaju zajedno s dobrima i da iza neuspjeha
često slijedi uspjeh-
Iako svi trebamo
pohvalu ona je djeci najpotrebnija.
Autor savjetuje :
„Usredotočite se na njihovo (djetetovo) „Ja mogu“ a „IQ“ će se već sam
pobrinuti za sebe.“
Uz ljubav, pohvala je
najveći dar koji možemo dati svojoj djeci. Pohvala preobražava tijelo, um i
duh.
Viši standard učenja
može se ostvariti samo kroz viši standard slušanja. Moramo biti otvoreni prema
bogatim životnim lekcijama kojima nas uči naše dijete.
Kad roditelji i
nastavnici uspostave ozračje u kojemu se osjećaju sigurni i imaju podršku,
djeca su sklonija sudjelovati i učiti.
Autor kaže da ljubav
nije izašla iz mode. Naše „međuljudske veze“ još su i danas najvažnije.
O ljubavnim vezama u
ovoj knjizi se savjetuje: „Radije zanemarite čitav svijet nego jedno drugo.“
Pozorno slušanje može
biti najvrednije iskustvo stečeno u našim ljubavnim vezama.
Muškarci su manje
skloni postavljati osobna pitanja.
Oni razmišljaju
ovako: ako ona želi da nešto saznam onda će mi to reći. A žena razmišlja: ako
ga ne pitam , mislit će da mi nije stalo.
Slušanje je aktivno
nastojanje koje zahtjeva vještinu , strpljenje, energiju i mnogo vježbe. Ono je
jedan od najiskrenijih načina izražavanja da vam je stalo do onoga koga volite.
Odnosno- čin istinskog slušanja jednak je činu istinskog voljenja.
Na kraju autor kaže
da zastanemo trenutak i upitamo se: „Koje korake možemo poduzeti da bismo
stvorili pozitivnu moć koju donosi hvaljenje ljudi?“
Jedan američki
pjesnik iz 19. st.
J.G. Whittier opisuje gorku bol zbog onoga što smo propustili učiniti:
Od svih tužnih riječi
izgovorenih jezikom ili perom
Najtužnije su ove : „
Moglo je biti!“