Susrećući dugogodišnjeg prijatelja,primjećivala sam da gleda kroz mene.Da poput praznog lista treperi.Nisam se čudila, jer sam i sama prije par godina prolazila slično iskustvo.Ostao je bez supruge.Mislila sam kako je lakše onima koji su znali odšetati iz braka, zabaviti se na nekom drugom mjestu koje nije imalo patinu poznatog,da će se brzo oporaviti i vratiti u svoju stvarnost,neopterećeni sputavanjima i prigovorima.
Na svako moje pitanje skretao je odgovore k svom trpljenju,nesnalaženju i depresiji.Sunčana sjena od njegovog povećeg tijela, koja me je u cijelosti prekrivala, odavala je pognuta ramena i njegov jad.Odlazeći, klimala sam glavom i odobravala mu svaku riječ, razmišljajući:'Tko bi to za gromadu od čovjeka rekao?!'
Žalila sam ga i pokušala razumjeti, koliko mu je teško prihvatiti brigu oko kuće, računa, kuhanja i pranja.Negova ga Vesna od svega toga poštedjela.Dok je trajalo.Imao je sreću da mu je sin jedinac odrastao.Dopuštao je da se brine za njega.Trebao je podršku i oslonac.Govorila sam mu da time produžuje agoniju,ali me nije čuo.Sinova cura se pobrinula da to prekine;da svog muškarca ne dijeli.
Znala sam da će se prazan list, koji nije nikome pripadao,zakačiti na prvu koja naiđe.Adela se zatekla na njegovom putu.Iseljavala se iz svog dugogodišnjeg,kako je rekla,lošeg braka.Upoznajući me s njom shvatila sam da i ona treba pomoć.Dva prazna i neostvarena lista lelujala su misleći na svoje potrebe.Nije bilo teško predvidjeti ishod.U previranju okrhnutih života i strahu od samoće, nisu si dali predaha.
Na jednoj mi je kavi ispričao kako ga je prisvojila…Smiješila sam se misleći da slobodu, ako je zaista želimo, treba znati obraniti.
„Zamisli kako me je upecala.Nakon što sam joj pomogao oko nekih stvari, zadržala me na večeri.Uz svijeće i vino, razgovor se odužio.Htio sam otići,a ona se usprotivila, govoreći:'Već je prošla ponoć, ne bi bilo zgodno da te čuju ili vide moji susjedi, da tako kasno odlaziš od mene!'Zabezeknuto sam u nju gledao.I ostao.A što sam drugo mogao?!“
„Elegantno otići s naznakom da će ujutro to biti još vidljivije i jasnije.“rekla sam brzo.
„Sljedeći put sam zakasnio na večeru, misleći kako to nije problem, kao što nije bio ni mojoj ženi.Bjesna i povrijeđena što me je dugo čekala, sasula je drvlje i kamenje.Nisam se branio, više sam bio iznenađen njenim napadom na moj stil življenja, kojeg se nisam namjeravao odreći.Misleći da je gospodarica trenutka, bacila mi je pidžamu, tjerajući me u krevet.
Nasmijao sam joj se u lice i izašao.
Dugo sam razmišljao shvaćajući da imamo različita usvojena ponašanja, koja su nam bila prirodna i koja smo htjeli s drugim partnerima zadržati.Željeli smo promijeniti svoju usamljenost i potrebu za drugim bićem,a nismo bili spremni na prilagodbe i preslagivanja ustaljenih ponašanja.Sutradan me odkantala.Prekinula je nešto što je sama započela,da ne bude ostavljena,da zadrži osjećaj nadmoći.Nije mogla zamisliti koliko me je brzo vratila u depresivno stanje iz kojeg sam se mjesecima pokušavao izvući.Tada sam shvatio kakav je prijatelj i partner zapravo bila moja Vesna.“
„Jesi li razmislio i naučio da se poput pubertetlije ne daš uvući u vezu, zato jer to netko drugi hoće, a da se ne upitaš jesi li spreman za takav odnos.Da li se tvoj list ispunio nečim što bi mogao dati drugoj osobi?Prazni listovi, ne nude ništa do praznine.Razmisli…“rekla sam odlazeći.Osvrnula sam se i ugledala njegovo zabrinuto lice, dok se vjetar iza njega poigravao s dva prazna lista.