U Fedru, jednom svojem dijalogu, Platon navodi razgovor Sokrata s
određenim Fedrom, na kojega je Sokrat nabasao, dok se Fedro vraćao iz kuće
državnika Epikrata, gdje je čuo zamaman govor u obranu ubojstva određenog
Erastotena, ljubavnika udate žene, koje je izveo njezin muž itd.
Sokrat u razgovoru navodi
davni razgovor između egipatskog faraona Tama i Teuta, izumitelja slikovnog pisma.
Teut je kralju predstavio svoj vrijedan izum, uvjeravajući ga, da će izum „poboljšati ujedno i znanje i pamćenje
Egipćana“. Kralj je bio sumnjičav prema novom izumu i odbacio ga kao, tako
je mislio, „oruđe za sjećanje, a ne za
zadržavanje znanja“. Objašnjavao je da će „zapisane riječi okužiti egipatski narod patvorenim znanjem, jer će
ljudi pribavljati činjenice i pripovijesti iz vanjskih izvora, a da sami neće
biti u stanju umno čuvati veliku količinu znanja“.
Kralj je imao krivo
utoliko, što se ljudsko znanje stalno množilo i toliko namnožilo, da više nije
moglo stati ni u čiji pojedinačan um te da znanje bez „podsjetnika za pamćenje“ odnosno bez zapisanog znanja, koje ne može
stati u pojedinačne mozgove, neće bez pisma zajednici biti na raspolaganju. Ipak,
kraljeva bojazan je bila opravdana, jer je pismo donijelo opasnost („pošast“)
gomilanja činjenica, opisa i pripovijesti, koje ne prati razumijevanje ili
shvaćanje. Danas osim slikovnog pisma ljude „kuže“ i pokretni i nepokretni „vidilni
zapisi“.
Razumijevanje je sposobnost
umnog shvaćanja općeg odnosa među
pojedinostima predmeta, pojava ili postupaka. Ono sadržaje čini jasnima i
razgovjetnima uporabom pojmova i kategorija, koje pojedinac već ima ili ih može
imati. Ono omogućuje njegovanje skladnih odnosa među ljudima i u društvu;
usklađivanje razlika u mišljenju; uspostavu suglasja i bez pisanog dogovora
među ljudima; omogućuje objašnjavanje i tumačenje. Primjerice, kaže se da netko
temeljito razumije određeno pitanje ili predmet; da postoji osnovno razumijevanje
određenog postupka; ili da nešto vodi jasnijem razumijevanju određene problematike.
Ipak, nije najmanje važno to, da razumijevanje omogućuje ljudima da nešto korisno
i dobro čine i učine.
Znanje je upućenost u
nekoga ili u nešto, a može uključiti činjenice, obavijesti, opise ili vještine
koji se stječu učenjem ili iskustvom. Nije riječ o tvarnom zahvaćanju predmeta, pojava i postupaka, nego o njihovu umnom shvaćanju pa je teško odrediti što je znanje.
Stoga treba imati određenu mjeru uzdržanosti, glede točnosti znanja. Platon je
znanje odredio kao „opravdano vjerovanje u istinitost“. Stoga valja
provjeravati istinitost znanja. Stjecanje znanja uključuje spoznajne postupke:
opažanje, priopćivanje, pridruživanje i rasuđivanje. Znanje je povezano sa
sposobnošću njegova prihvata od ljudi. (I životinje imaju mozak i određen stupanj
znanja.)
Znanje se može steći a posteriori, naknadno, nakon učenja ili
stjecanja iskustva. Postoji i znanje a
priori, kad se određene „pretpostavke“ uzimaju kao istinite ili same po
sebi razumljive, bez uporabe pravih postupaka za stjecanje znanja. Vjere i
ideologije su izvori takvog znanja, koje može doći i nekritičnim preuzimanjem
tuđih ideja i postupaka, što vodi nekritičnoj uporabi znanja. Mozak ne razlikuje utisnuto znanje od
iskustvenog. Za dobro stjecanje znanja valja imati razumijevanje toga, što se
već zna.
Sjedište znanja je
ljudski mozak, za koji se još ne zna kako točno djeluje, ali za koji se zna, da
nadzire i po potrebi ispravlja djelovanje organa u, primjerice, ljudskom
organizmu, kako bi organizam mogao trajati održavanjem ustaljenih odnosa u
njemu. Za mozak kao sjedište ljudskog umovanja, koje je također proizvod
biološke evolucije, važno je da se on rabi za umovanje te da se tako stalno
povećava čovjekova sposobnost razumijevanja i čovjekov obujam znanja. Razvijene
umne sposobnosti i visok stupanj razumijevanja pojava u svijetu, odnosa u
društvu i životnog postupka u čovjeku olakšavaju i stjecanje i uporabu znanja.
Ovaj podulji uvod služi
razumijevanju prosudbe novog projekta Ministarstva prosvjete. Riječ je o projektu Hrvatski
kvalifikacijski okvir ili HKO. Taj projekt je nastao presadnjom sličnog
britanskog sustava The National Qualifications Framework (NQF), pri
čemu engleska riječ “framework” nije
prevedena u kostur, okosnicu ili okvirno načelo, nego upravo u okvir.
Ministarstvo je došlo a priori do
određenog znanja o mogućnosti poboljšanja hrvatskog školstva i izobrazbe. Faraon
Tam bi kazao da su „ljudi pribavili činjenice i
pripovijesti iz vanjskih izvora“.
Ministarstvo
a priori pretpostavlja, da u RH
postoji temeljito znanje, ali da mladi ljudi stječu takvo temeljito znanje u
mnogim strukama hrvatskog poslovanja ili gospodarstva, u kojima takvi temeljito
školovani mladi ljudi nemaju mogućnost zapošljavanja. HKO bi po planu
ministarstva trebao dobiti dvije bitne sastavnice. Jednu bi činile potrebe za
znanjem i vještinama, koje bi – proučavanjem stanja područnog gospodarstva i
njegovih izgleda u neposrednoj budućnosti – odredile županije. To je
koalicijska ideološka „regionalizacija“
hrvatskog znanja. Drugu bi pružilo sâmo ministarstvo, određivanjem sadržaja
znanja na svim razinama školstva, koji bi „kvalificiralo“ svršene školarce i
studente za poslove, koje gospodarstvo i država nude.
Skrajnje
je pogrešna pretpostavka ministarstva, da je jedini problem neprimjerenost ili
poslovna neuporabljivosti novostečenog znanja. Ipak, znanje ne samo sadašnjih školaraca,
nego i niza naraštaja mladih i sredovječnih ljudi vrlo je oskudno. Moje
iskustvo s bistrim školarcima, kojima pomažem da nauče matematiku i fiziku izvan škole, pokazuje da su već i mnogi
učitelji u školama „okuženi“ slabim znanjem i nerazumijevanjem svojih predmeta.
Nije
hrvatska nacionalna nevolja samo u oskudnom znanju, nego i u slabom razumijevanju,
nejakoj sposobnosti za učenje i za razumijevanje,
ali i u slabom zanimanju za stjecanje znanja, za razumijevanje pitanja te za struke
i za vrste znanja. To je sve posljedica dosadašnjeg načina ispita, provjere,
kušnje ili testa znanja putem ocjene
odgovora. Cijela nacija je ustremljena na pružanje odgovora. Političarima
je najvažnije imati odgovor, izliku ili priču, a ne pružiti rješenje
nacionalnih pitanja. Đaci na ispitu „zaokružuju“ jedno od slova četvoroslovne abecede. Ispitom se ne kuša
znanje, razumijevanje, sposobnost razmišljanja i zaključivanja, određivanje
postupaka, pravljenje izračuna i rješavanje zadataka. Od nacije se traže samo
odgovori. Do odgovora se može doći preslikavanjem tvrdnji iz knjiga i s Interneta,
ali do razumijevanja i rješenja se dolazi uporabom mozga.
Hrvatima
nije potreban okvir, nego znanje, razumijevanje te sposobnost nakupljanja znanja i rješavanja problema. Hrvatskoj treba
i uporaba mozga, a ne samo očiju i ušiju.