Pozivamo vas na predavanje u povodu izložbe
Deimantasa Narkevičiusa Da Capo
Zvonko Maković: Good Bye, Lenin!
MSU, Baunet café, 11. veljače u 18 h still iz filma „Jednom u XX.stoljeću“, Deimantas Narkevičius ©
Film Good Bye, Lenin! (2003.) Wolfganga Beckera postao je poznat širom svijeta, a brojne nagrade koje je film pokupio na mnogim međunarodnim festivalima samo potvrđuju kako je riječ o zanimljivom ostvarenju u kojemu se miješaju sentimentalnost, crni humor i nadasve precizni komentari o vremenu i mjestu. Vrijeme je 1990. godina, a mjesto Berlin kojemu je netom srušen zid što ga je desetljećima činio najupečatljivijim znakom svijeta podijeljenog sukobljenim ideologijama, politikama, ekonomijama, štoviše svjetonazorima. Nakon pada Berlinskog zida više ništa nije isto, a posljedice su se osjećale u svim segmentima života, osobito onoga dijela svijeta koji je pripadao tzv. Istočnom bloku, odnosno socijalističkom sustavu. Da bi se usvajanje novoga učinilo što vidljivijim, vrlo je često dolazilo do grubog razračunavanja sa svim onim znakovima koji su pripadali netom srušenom sustavu. Među najeksponiranijim znakovima ugašenoga socijalističkog poretka mogu se smatrati spomenici koji su nakon Drugoga svjetskog rata nicali s namjerom da se dominantna moć reprezentira na svakom mjestu. Zapravo, samo nekoliko godina nakon konstituiranja SSSR-a, prve zemlje realnoga socijalizma, počele su se stvarati ikone novih svetaca, novih idola ponašanje kojih se nije bitno razlikovalo od onih starih. Uspostavljala se stroga hijerarhija među tim novoustoličenim božanstvima koja je, istina, doživljavala povremene revizije, dopune, pa i isključivanja iz registara. Pa ipak, statusi nekolicine pojedinaca bili su neprikosnoveni i univerzalni za cijeli svijet izgrađen na socijalističkim temeljima, bolje rečeno različitim verzijama socijalizma. Ta praksa ubrzano se primjenjuje nakon Drugoga svjetskoga rata i traje sve do urušavanja socijalističkoga političkoga poretka.
Rodonačelnici tzv. znanstvenog socijalizma Karl Marx & Friedrich Engels uživali su povlašteni status koji se nikada i nigdje nije dovodio u pitanje. Pa ipak, onoga koji je socijalizam sproveo u praksu, a bio je to Vladimir Iljič Lenjin, ideološki su stratezi učinili jednako značajnim kao što su bila i dvojica otaca socijalizma iz prethodnoga stoljeća. Štoviše, još početkom dvadesetih godina, dakle neposredno nakon Oktobarske revolucije pažljivo je konstruirana ikona novoga božanstva sa svim atributima nedodirljive veličine. Lenjin nije bio samo najuniverzalniji, najprepoznatljiviji, najindividualniji nego i najpopularniji znak novoga političkog poretka. Lenjinove slike i biste, ali i spomenici na trgovima i ulicama širom socijalističke zajednice, pa ponekad i izvan te zone, nicali su do krajnje zasićenosti. Lenjin svugdje i u svako vrijeme, Lenjin za svaku upotrebu, Lenjin kao vođa, učitelj i prijatelj. I to univerzalni. Padom socijalističkoga poretka urušava se i njegov glavni označitelj. Sintagma „Good Bye, Lenin!“ ima stoga vrlo precizno značenje: konačan pad jednoga moćnog, najčešće izrazito okrutnoga sustava koji opće uzdiže nad pojedinačnim.
Dakako da to prijelomno vrijeme nije mimoišlo umjetnost. Štoviše, brojni umjetnici, mahom oni iz socijalističkih zemalja, svaki na svoj način interpretira trenutke koji su vrlo brzo postali poviješću. Ti umjetnici, gradeći najčešće izrazito individualne narative, postaju svjedocima i tumačima vremena. Jedan od takvih umjetnika je i litavski umjetnik Deimantas Narkevicius na čijoj se aktualnoj izložbi u MSU nalaze djela koja savršeno korespondiraju s prevratničkim vremenima. Među ikonama vremena kojima Narkevicius barata, dakako da je i Lenjin.
Na tribini „Good Bye, Lenin!“ djelo Deimantasa Narkeviciusa bit će polazištem, a više će se govoriti o načinu kako se kroz ikonu Vladimira Iljiča razračunavalo s političkim i ideološkim sustavom kojega je Lenjin reprezentant. Kroz brojne primjere, od Mongolije do SAD, od Litve do Ukrajine, od Rusije do Rumunjske, od Latvije do Gruzije, od Slovačke do Mađarske.... Bit će riječi također o načinu da se tim istrošenim ikonama nađe novo značenje, nova funkcija. Kako je naziv izlaganja zapravo citat poznatoga filma, a radnja je filma locirana u Berlin tijekom pada Zida, to će se najiscrpnije govoriti o referencijama vezanim za spomenike glavnim protagonistima minuloga vremena u tome gradu, te njihovoj sudbini pri čemu će granitni Lenjinov spomenik kipara Nikolaja Tomskoga biti i ishodištem razgovora.
Zvonko Maković
http://msu.hr/#/hr/zbirke/