20 12 2013
Obraćanje predsjednika Republike Hrvatske Ive
Josipovića na tradicionalnom prijemu u prigodi božićnih i novogodišnjih
blagdana
Poštovani gospodine
predsjedniče Hrvatskog sabora sa zastupnicima,
Visoki državni
dužnosnici, članice i članovi Vlade
Republike Hrvatske, poštovana predsjednice Ustavnog suda, župani i
gradonačelnici,
Uvaženi gospodarstvenici,
kulturni i medijski djelatnici, znanstvenici, sportaši, predstavnici vjerskih
zajednica,
Poštovani pripadnici Hrvatske
vojske i policije, branitelji,
predstavnici civilnog društva,
Dame i gospodo, dragi
prijatelji,
Pozdravljam Vas i zahvaljujem što ste i ove
godine u ovako velikom broju došli na tradicionalni prijem povodom Božića i
Nove godine. Došli ste, iako ste znali da ovdje nema glamura, bogatog
posluženja i skupih pića. Došli ste jer nas, unatoč svim našim prijeporima,
problemima, pa i sukobima, ipak veže osjećaj zajedništva, veže nas želja da
jedni drugima čestitamo blagdane, Božić i Novu godinu. Veže nas želja da si
zaželimo, prije svega, ono što svaki čovjek želi sebi i bližnjima, sreću,
ljubav, zdravlje, dobrotu i blagostanje. Ali, tu smo i da svojoj Domovini,
našoj Hrvatskoj, društvu u kojemu živimo, poželimo uspjeh i prosperitet, da
poželimo uspješniju godinu od protekle: više radnih mjesta i poduzetničkog uspjeha, dobre plaće i mirovine, mogućnost učenja i
napredovanja za mlade, visoku kvalitetu života, puno sportskih, znanstvenih i
kulturnih uspjeha, dobro funkcioniranje državnih institucija, pravednost, čvrst
i trajan mir, demokraciju i visoke standarde ljudskih prava. Želeći sve ovo,
znam kao i vi, da mnoge od najboljih želja možda nećemo ostvariti, ali čvrsto
vjerujem da upornošću i predanim radom, iduću godinu možemo učiniti osjetno
boljom no što je bila ova, 2013.
Govoreći o tome kakvu bismo
željeli godinu koja je pred nama, moramo se sjetiti godine koja je na zalasku. 2013.
godina bila je godina ostvarenja velikog cilja, godina nade, ali i godina
razočaranja. U prošloj smo godini ostvarili jedan od velikih generacijskih
ciljeva. Hrvatska je postala 28. članica EU. Još se sjećamo ponosa i
zadovoljstva kojeg smo svi osjećali tog 1. srpnja. Bilo nam je drago što su i
drugi iz velike zajednice europskih naroda i država prihvatili da smo
demokratska, napredna i po svemu europska zemlja. Bilo je lijepo čuti pohvale i
čestitke – ne samo od uzvanika iz zemalja Europske unije, nego i od naših
susjeda koji još nisu u Uniji, a na putu su da to jednog dana postanu. Rekli
smo tada i zašto želimo biti dio europske obitelji. Europi pripadamo, po našem
identitetu i po stremljenjima, po vrijednostima kakve su mir, demokracija i
ljudska prava, kvalitetan život i dobra perspektiva. Ali, rekli smo i što očekujemo od članstva.
Želimo više slobode, sigurnosti, solidarnosti i gospodarskog rasta. Želimo
iskoristiti mogućnosti koje su nam na raspolaganju, da bismo se brže razvili. Tog
prvog srpnja, barem na trenutak, na vrhuncu noći u kojoj smo zakoračili u EU,
činilo se kako su nam svi ideali Europe blizu, na dohvat ruke, kako samo
trebamo posegnuti za njima i da će oni postati dio našeg života. Mislili smo da
su zajedništvo, znanje i upornost koje smo uložili u pregovore i u to da
uvjerimo Europu da smo njen dio, trajno tu. Vjerovali smo i da je lijepo lice
Hrvatske naša prava i jedina slika. Nadali smo se da nam dosegnuta demokracija,
ljudska prava, provedene reforme i spremnost da uđemo u tržišnu utakmicu u
prvoj europskoj ligi, jamče uspjeh i daju pravo nadati se kako može i mora biti
samo bolje no što je bilo.
Ali danas, gotovo 6 mjeseci
od našeg europskog slavlja, vidimo da baš i nije tako. Često se nada mijenja
sumnjom, pa i razočaranjem. Umjesto onog
lijepog, europskog lica s početka srpnja, danas u ogledalu vidimo lice naborano
problemima. Umjesto jedinstva kakvo smo imali na ulasku u EU, imamo društvo
nagriženo svjetonazorskim sukobima i netrpeljivošću prema onima koji drukčije
misle, žive, mole, pišu i govore. Umjesto željenog gospodarskog uzleta,
gospodarstvo nastavlja tonuti u recesiju, nestaju tvrtke i radna mjesta. Ljudi
sve teže žive. Umjesto društva u kojem jedan drugome pružamo ruku solidarnosti,
mnogi ostaju napušteni, siromašni i bez nade. I ne mogu a da se ne zapitam, je
li ono naše lijepo, europsko lice bilo samo maska, a postupak pristupanja EU
tek maskenbal? Jesmo li zaista prihvatili europske demokratske vrijednosti, ili
smo se samo pretvarali kako uvažavamo ljudska i manjinska prava? I da li
koristimo demokratske institucije da ostvarimo nedemokratske ciljeve? Jesmo li
se pretvarali da poštujemo svakog čovjeka i dajemo mu šansu jednaku našoj? I
jesmo li tek umišljali da smo sposobni ući u tržišnu utakmicu po europskim
pravilima i glumili kako vjerujemo u naše sposobnosti i ambiciju da pokrenemo
gospodarstvo, zaposlimo ljude, učinimo naše obitelji i društvo bogatijim i
sretnijim? Konačno, da li smo zaista vjerovali u Hrvatsku kao društvo znanja,
pravednosti i solidarnosti, da li smo zaista vjerovali u europsku Hrvatsku?
Mnogi su razočarani što, evo, vidimo i ono naše drugo
lice. Vidimo sliku društva koje gospodarski stagnira, ako ne i nazaduje, državu
u kojoj nisu provedene nužne reforme, u kojoj je javni sektor prevelik i
neefikasan, koja troši više no što zarađuje. Ali,
ni privatni sektor nije ostvario željene rezultate, ne samo krivnjom neefikasne
i neracionalne države. Nezaposlenost raste, investicija i novih poslova je
malo, sve smo zaduženiji. Socijalna država posrće pred naletom bijede i
siromaštva. Mnogi su s pravom razočarani jer su duh političke, nacionalne,
vjerske i druge isključivosti i radikalizam ponovo tu, trujući naše duše,
posebno mladih, mržnjom i isključivošću.
Kao da smo izgubili optimizam
i energiju potrebnu za izlazak iz krize, svekoliki napredak i konačnu pobjedu
humanih europskih vrijednosti. Zemlja kao što je naša, morala bi znati kud vode
ekstremizmi i netolerancija. Imali smo tragično 20. stoljeće, i ne želimo da
nam se ono ponovi u istom ili sličnom izdanju. Politike mržnje, koketiranje s
fašizmom i totalitarizmom iskušenje su, ne samo za nas, već i za mnoge države,
pa i etablirane demokracije Europske unije.
Ali, kada se uplašimo da je
beznađe pobijedilo, da smo nepovratno na putu regresije, sjetimo se puta koji
je Hrvatska prošla u samo dvadesetak godina. Dvadesetak godina je za čovjeka
velik segment života, ali za život države, za povijest, to je samo tren. I u
tom trenu, stvorili smo novu državu, zahvaljujući braniteljima-našim herojima
obranili njenu slobodu, izgradili demokratske institucije. Hrvatska je postala
članica najvažnijih međunarodnih organizacija i prepoznata je kao država koja
doprinosi svjetskom miru te kulturnoj i drugoj baštini čovječanstva. Naše su
građanke i građani, pa i u protekloj godini, ostvarili vrhunske rezultate u
znanosti, kulturi i sportu. Unatoč globalnoj krizi, imamo i na desetke tvrtki
koje nam kazuju da hrvatsko gospodarstvo može biti uspješno i na
najzahtjevnijim tržištima. Dozvolite da čestitam svima koji su uspjehom
okrunili sebe i našu Domovinu.
Odlični rezultati koje su
mnogi naši ljudi ostvarili unatoč krizi, našem društvu daje onu najvažniju
mirodiju bez koje nema uspjeha: OPTIMIZAM i dokaz da se inovativnošću, upornim
radom i znanjem može postići puno, pa i najviše. Zato, dignimo glavu,
prihvatimo probleme i naše slabosti kao oscilaciju u pozitivnom razvoju naše
povijesti. Recimo sebi: mi to možemo! Možemo pobijediti krizu. Naše institucije
vlasti i demokratske institucije hoće i moraju nadjačati bijedu i siromaštvo. Politika
mora biti iznad oportunizma i straha od reformi, mora shvatiti da nema vremena
za nove kompromise. Racionalne odluke u financijskoj i gospodarskoj politici,
privlačenju investicija, organizaciji državne vlasti, ali i reforme lokalne i
regionalne samouprave, ne mogu čekati. Pravednost,
kojoj smo otvorili vrata mnogim kaznenim progonima onih za koje se sumnja da su
zlouporabili vlast, položaj i društvenu moć, još nije pobijedila. Nema pravde i
pravednosti bez socijalne pravde, bez solidarnosti i jednakih šansi za sve u
učenju, zapošljavanju, zarađivanju za život, napredovanju, posebno bez jednakih šansi za mlade. Nezaposlenost
mladih i besperspektivnost koja im prijeti, jedan je od najvažnijih generatora
ekonomske, moralne, političke i općedruštvene krize. Uspjeh Europe, pa i naše
države, uvelike ovisi o tome hoćemo li znati pružiti podršku mladima. Nema
pravde i pravednosti bez jasnih kriterija kada, kako i koliko treba pomoći
onima među nama koji su zbog bolesti, starosti, invaliditeta, siromaštva i
nezaposlenosti bez mogućnosti zadovoljavanja osnovnih životnih potreba. Ali,
pravedno društvo prepoznaje i one najbolje među nama, one koji daju najveći
doprinos društvu kroz radne rezultate, inovacije, znanstvena, kulturna i
sportska dostignuća, kroz poduzetničke pothvate u industriji, poljoprivredi,
turizmu i drugim djelatnostima, one koji doprinose društvu kroz porez koji
plaćaju, one koji nam društvo čine boljim humanitarnim radom i volonterstvom. Priznanje,
moralno i materijalno, onima koji su najbolji, pravedno je i važan je poticaj
razvoju cjelokupnog društva.
Dame i gospodo, dragi prijatelji,
vjerujem u Hrvatsku, naše građane, naše institucije, vjerujem u našu sposobnost
da nađemo odgovor na krizu i društvo vratimo pozitivnim trendovima. Znam da
Hrvatska jest društvo koje će znati zaštititi demokraciju, slobodu i prava svih
ljudi, posebno onih koji su u društvu manjina. Odgovornost za uspjeh imamo svi,
a osobito oni kojima je narod na izborima dao povjerenje da upravljaju našom
državom, na svim razinama. Božić i Nova godina, blagdani koji nas podsjećaju na
ljudskost, na potrebu da jedni drugima budemo ljudi, ne vukovi, prilika su da u
našim dušama obnovimo plemenitost i ljubav prema drugima. Blagdani su tu da se
sjetimo obveza i odgovornosti koje imamo u svim svojim društvenim ulogama: kao
članovi obitelji, prijatelji, radnici i službenici, poduzetnici, djelatnici u
svim područjima ljudske aktivnosti, kao političari i nositelji upravljačkih
funkcija i funkcija vlasti. Ali, prije svega, moramo se sjetiti obveza koje
imamo kao ljudi, ponajprije obveze da poštujemo druge, ali da poštujemo i sebe.
Ne budimo zadovoljni s malim očekivanjima, ciljevima i ostvarenjima. Sjetimo se
kako je čovjek na ovome svijetu da ostvari velike stvari, među kojima su mir,
ljubav i prijateljstvo najveće. Ne ići malen ispod zvijezda, obaveza je sviju
nas.
Dame i gospodo, dragi
prijatelji,
vama, vašim obiteljima i
onima koje volite neka je čestit Božić i sretna 2014.!