PRINOS ETIČKOJ PROSUDBI METODA POMOGNUTE OPLODNJE (MPO)

Kao što je teško graditi stabilnu, čvrstu i trajnu zgradu bez dobrih temelja, teško je razviti i jednu solidnu, znanstvenu još k tomu životno važno potrebitu raspravu, bez sagledavanja svih njezinih sastavnica koje je čine mogućom, jasnom i potpunom. Ovo djelo je napravljeno na dobrim činjeničnim, logičkim i razumskim znanstvenim temeljima, odnosno na svim znanstvenim, ali prihvatljivim uporištima koji ga bitno i cjelovito određuju, a bez kojih ne bi bilo medudisciplinarno, cjelovito i istinito prikazano i protumačeno. Također, jezičnom čistoćom izričaja, vješto spaja i na jednom mjestu objedinjuje višekratni utjecaj metoda pomognute oplodnje (MPO) u odnosu na razna područja ljudskog djelovanja, ali otvara i neslućene mogućnosti bezgraničnog vještog i namjernog "znanstvenog" i nadasve komercijalnog  manipuliranja ljudskim bitkom.

Osnovni izneseni i prikazani čimbenici važni za cjeloviti, odnosno holistički pristup etičkoj prosudbi MPO-a, ali i svim graničnim i preklapajućim područjima istog na kojima počiva ova rasprava obuhvaćaju razmatranja statusa ljudskog zametka, osobne savjesti zakonodavca i liječnika kao glavog orjentira za donošenje potrebitih dobrih odluka i vrednovanja ljudskih čina, zdrave i odgovorne spolnosti te ispravnog spolnog odgoja mladih, cjelovitog shvaćanja roditeljstva, napose odgovornog roditeljstva, a nadasve utjecaja MPO-a na zdravlje uključenih žena i djece tako začete, njihovih obitelji i cijeloga društva. Na zanimljiv je način pogođeno te cjelovito i složeno obrađeno pravno uređenje MPO-a u praksi i stvarnom životu s povijesnim uporednim prikazom o njihovim zakonskim izmjenama, odnosno statusu u zakonodavstvu države Hrvatske kao i različita pravna uređenja u pojedinim državama Europe i svijeta.

Rasprava otkriva i obrazlaže isplativost (cost benefit) samih metoda, odnosno (ne)pravednu razdiobu državnog „ekonomskog kolača“ s obzirom na društvenu namjenu obično ograničenih novčanih sredstava poreznih obveznika u slučaju „tvrdokorne“ neplodnosti, u skladu s kojima onaj tko ima novca može plaćati i one daljnje MPO postupke nepokrivene sustavom HZZO-a. Rasprava dovodi u međuodnos utjecaj farmaceutske industrije na razvoj MPO-a, sprege politike i kupovanja izbornih glasova te krajnje na ovisnost međuodnosa središnje ekonomske moći te dobrobiti (koristoljublja) vrlo malenog broja ljudi, posebno obrazovanih (liječnika), koji svojim stavovima i zaradom (profitom) iskorištavaju demokraciju i njezine zasade, odnosno poreznim nametima ekonomski tlače mnogobrojnu većinu (ostale građane jedne zemlje koji ne žive od takve prakse, niti trebaju, a niti ne žele takve njezine usluge), kojima „prodaju“ moral, razum i duhovne zasade osobnosti čovjeka i njegovog bitka. Stoga ova rasprava predstavlja cjeloviti znanstveno stručni dobitak otkrivanja istine na dobrobit, ali i štetu stvaranja ljudske vrste uz posebnu napomenu kako istina kao najveće blago čovjeka nema alternative! Zašto? Zato što je istina sam Bog!

Ova rasprava otkriva i znanstveno posvješćuje moralne kvalitete darovanog nam „tla“ nacionalno-kulturno-vjerske, ali i duhovne baštine na kojem „dišemo“ od sedmog stoljeća vjerni Svetoj Stolici uz trajno i sadašnje visokopostotno javno-statističko očitovanje katoličke vjeroispovijesti u državi Hrvatskoj te privrženosti hrvata moralnim veličinama svijeta - Ivanu Pavlu II, Benediktu XVI koji je svojim posljednjim činom zapravo samo potvrdio svoju veličinu kao nasljednik Petra u osobito posljednjem Svetom ocu skromnom i poniznom Franji I. Međutim, rasprava naglašava i ukupnu nevjernost statistički (posljednji popis stanovništva) natprosječno katoličke zemlje katoličkom moralnom učenju o ljudskoj reprodukciji utemeljenom na Božjim činima i zapovijedima, i zasadama utemeljenim na ovozemaljskim hrvatskim zemljopisnim prostorima, čak davno, daleko u pred povijesti kršćanstva 2-3 000 prije pojave Krista. Isti su krasili i njegovali skromnost, poštenje, siromaštvo temeljene na X. osnovnih božjih zapovijedi, koje smo nažalost iz ljudske, razumske, moralne i etičke svijesti "namjerno zapustili ili čak hotimično zaboravili, tražeći brzu zaradu, profit i dobit, ne misleći jesmo li time ljudsku dušu "prodali vragu" i time osigurali mjesta u jednom od "krugova pakla", a odrekli se Stvoritelja svega sveta, dragoga Boga i Majke Božje Marije Magdalene, što se znakovito ponizno i skromno osjeća tijekom ove na istini temeljene multidisciplinarne rasprave. Učiteljstvo crkve, stvoreno na temeljima zdravog razuma, što u razvoju demokratskog društva stvara mogućnosti zloporabe demokracije nekim nevjernicima, korumpiranim i koristoljubivim dekadentnim političarima, neetičnim liječnicima bez ili skromnih moralnih dosega, da se postavljaju ispred ili iznad samoga Boga, skrivajući se iza zavjese kršćanske ili čak "katoličke opredijeljenosti", gotovo referendumski izražene katoličke vjeroispovijesti svjedočene na posljednjem popisu stanovništva. Naime, osobno mislim da se tu zapravo radi "o samo praktičnom življenju kršćanstva, posebno katoličanstva" reduciranom utjecajem povijesnog pritiska pola stoljetnog socijalističko-komunističkog represivnog političkog sustava, sudstva i društva u cjelini, temeljenog na interesima manjine u želji vladanja nad većinom koja mora ostati neobrazovana kako bi se lakše „vodila“ žedna preko vode i što duže „jahala“ i ekonomski pljačkala. Navedeno proizlazi iz svakog dijela ove rasprave u čemu je bitan doprinos primjene znanstvene istine kojem cijela rasprava teži, otkriva opetovano i višekratno objednanjuje znanstvenu istinu.

Posebno je znanstveno zanimljivo otkriće "slikovitog prikaza" filozofije, filozofskog promišljanja i zaključivanja kao vrijedno do sada ne otkriveno i ne korišteno znanstveno novo otkriće filozofske znanosti, temeljene na tvrdnji kako slike ispravno i znanstveno otkrivene govore i pokreću razumskom razmišljanju desetke ili čak stotine stranica napisanog filozofskog, moralnog, etičkog, karakternog itd. multidisciplinarnog obilježja osobnosti.

Na osnovi navedenih pokazatelja, a radi vrijednosti, nužnosti i neiscrpnosti same teme učinjen je međudisciplinarni (medicinski, pravni, ekonomski, socijalni, psihološki i filozofski osvrt) o zloporabi ljudske reprodukcije kao odgovora na probleme neplodnosti ljudskog roda, a što je dokazano u svjetskoj znanstvenoj literaturi posljedica stila i načina života od nažalost dječje dobi i adolescencije, posebno stupanjem u rane i prerane spolne odnose (pedofilija!?), opravdavajući ih danas time što svaka ljudska osoba ima pravo na osobno potomstvo. Rasprava podupire očuvanje temeljnog dostojanstva svakog čovjeka osobito ljudskog zametka, roditelja, neplodnog para kao i stručnjaka uključenih u takve MPO procese (liječnika i biologa). Rasprava osobito naglašava sveukupnu vrijednost svakog djeteta (bez razlike na koji način je nastalo) uz jasno razlikovanje procesa nastalih prirodnom selekcijom u odnosu na one koje ljudi određuju u laboratorijima pokušavajući se „igrati“ Boga u ime samoprisvojenog prava i zakona koje su si putem ljudskog zakonodavstva ponovno sami priskrbili i usvojili zloporabeći demokraciju i prava koja se na istoj opravdavaju i omogoćuju uzeti sa „pladnja“ demokracije, "kupujući na taj način glasove biraća".

Bitni doprinos ove rasprave je u potvrđivanju vrijednosti sprječavanja (prevencije), a ne samo liječenja (kurative) nastalih bolesti. Rasprava ukazuje je na dva glavna čimbenika današnje neplodnosti - odgode rađanja te stila i načina života uopće, osobito spolnog života mladih ljudi, što je bitno doprinijelo porastu ukupne neplodnosti. Rasprava nadalje znanstveno otkriva kako je važno uočiti navedene uzroke neplodnosti osobito zbog mogućnosti njihova sprječavanja istinitim znanstveno stručnim cjelovitim obavještavanjem o učinku takvih procesa na ukupno zdravlje djece, majki, obitelji kroz istinit i cjeloviti spolni odgoj samog društva u cjelini. Rasprava također dokazuje kako istinito obrazovanje na području spolnosti posljedično vodi smanjenju neplodnosti i moguće zloporabe pogođenih parova, smanjenju ukupnih vrlo skupih troškova liječenja „tvrdokorne“ neplodnosti primjenom MPO-a i smanjenju broja trudnica zaprimljenih u bolnicu (hospitaliziranih) zbog komplikacija održavanih trudnoća postignutih MPO. Također vodi i smanjenju i zdravstvene skrbi za tako prerano rođenu i zdravstveno ugroženu djecu što iziskuje nužno odvajanje znatnih novčanih sredstava poreznih obveznika zbog povećanih potreba nadzora i liječenja djece rođene iz MPO postupaka. Rasprava posebno ističe potrebu prirodnog roditeljstva zbog:

1.      osiguravanja prirodnih uvjeta razvoja ploda radi ispunjavanja fizioloških potreba djeteta (razvoj u majci, ali i ovisnost njezinim emotivnim osjećajima) te nošenjem djeteta "ispod srca" pod zaštitom duševnog oštećenja i zaštite.

2.      uvjeta sveukupnog razvoja mozga i stanja sigurnosti djeteta u majci, radi izbjegavanja genetskog otiska "inprintinga" jer svaki "stres" majke u trudnoći ireverzibilno (nepovratno) oštećuje tkivo koje je u tom trenutku u fazi najsnažnijeg razvoja

3.      uvjeti prirodnog roditeljstva emotivno oblikuju osobnost djeteta i kasnije sve do pete godine života poslije poroda,

4.      u razvoju mozga u podsvijesti pohranjuju se podaci doživljeni tijekom odgovornog roditeljstva, posebno tjeskobe doživljene tijekom trajanja trudnoće što utječe na razvoj kasnije osobnosti djeteta,

5.      osiguravanja veze između djeteta i roditelja kroz interreakciju i djetetovih i roditeljskih gena i okoline, preko "genskih otisaka"  u genskoj nasljednoj osnovi (dinamika genskih promjena i usavršavanja genima.

6.      sam "stres" kroz MPO ukazuje i potvrđuje posebno značenje koje isti ima na kasniji razvoj osobnosti djeteta koja tijekom daljnjeg života stvaraju disocijacije (rascijepljenosti) ponašanja i shvaćanja te anksioznosti. Također se u pojedinim dijelovima mozga događaju nepovratne promjene pa čak i propast pojedinih anatomskih dijelova mozga vezanih uz neugodne osjećaje roditelja tijekom trudnoće s posljedicama razvoja mozga u djeteta. Nažalost, znanstveno je dokazano kako su te promjene nepovratne, (ireverzibilne) !?

7.      nestabilne i nesređene obiteljske okolnosti praćene su stresom i proizvodnjom stresina utječu na gene u genomu djeteta (ekspresija) za posljedicu postupno normalnog razvoja

8.      iskustva lošeg roditeljstva od začetka razvoja u trbuhu se događa izgrađivanje opstanka i usavršavanje uzajamnog sustava Boga i čovjeka kroz epigenetske promjene u genomu, ali i u duhu te duševnim mogućnostima

9.      razvoj osobnosti djeteta kroz razvoj mozga ističu mogućnosti MPO negativnosti s posljedicama na razvoj djeteta, osobito središnjeg živčanog sustava pojačavajući neugodne osjećaje i ponašanje što leži u laboratorijskom začeću u MPO,

10.   brojni znanstvenici potvrđuju odgovarajući utjecaj na emocionalno duševnu, ali i duhovnu sferu  odrednica života ograničavajući mogućnosti razvoja širine shvaćanja i poimanja tumačenja složenosti ljudskog ponašanja, shvaćanja i složenosti cjeline života čovjeka.

Nadalje, ova rasprava ukazuje i na licemjerje (hipokriziju) društva s obzirom na broj nezbrinute djece bez skrbi bioloških roditelja te začete i namjerno pobačene djece, dakle već postojećih života kojima se moglo pomoći s ograničenim novčanim sredstvima namijenjenima MPO po mnogočemu znanstveno-istinito upitnim metodama. Brojni znanstvenici ističu mogućnosti postojanja neke vrste „genetičkog primitivizma“ gdje pojedinci mogu prihvatiti brigu o isključivo biološkom potomstvu nasuprot sjajnih ljudi koji su našu ljudsku povijest zadužili svojim životnim zalaganjem i brigom za mnoge s kojima nisu bili u izravnom krvnom srodstvu te iste spasili od ukupne sramote ljudskog roda. Naime, nerijetko se događa da pojedinci koji su dobili šansu života stvaranjem iz ništavila, istovremeno je osporavaju onima koji su mu po svemu jednaki upravo zbog toga jer su ljudi od samog svog začeća.

Rasprava među ostalim ukazuje na povoljnije, sigurnije, zdravije i ekonomski isplativije (jeftinije) oblike sprječavanja, praćenja i liječenja neplodnosti poput Bilingsove metode, Napro tehnology i Fertilyty care sustava. Ista se bavi i svim mogućim vrstama zloporabe ljudskog dostojanstva koje najprije dovode do neplodnosti, a onda i pristupa samom liječenju kao jedinom rješenju. Rasprava također ukazuje i otkriva manjkav spolni odgoj mladih s obzirom na dob ostvarenja prvog spolnog kontakta, epidemiološko značenje broja promijenjenih spolnih partnera što raste geometrijskom progresijom (eksponencijalno), osobito u ranoj mladosti i adolescentnoj životnoj dobi zbog fiziološke nezrelosti spolnog sustava, ali i neznanja, neobaviještenosti i nepoznavanja potrebe očuvanja sposobnosti biologije rađanja, tj. sposobnosti očuvanja mogućnosti kasnijeg roditeljstva.

Doprinos rasprave je i odgojni, jer problematika kao takva pogađa roditelje, profesore, odgojitelje i dušobrižnike u širem smislu prijatelje i ravnopravne građane jedne zemlje koji su zbog prava demokratskog glasovanja u mogućnosti odlučivati o takvim prevažnim pitanjima za pojedince, cijele obitelji i posebno cijelo društvo na polju ljudske reprodukcije, ostaje temeljno pravo znanja i obrazovanja očuvanja obitelji kao osnovne jedinice svakog društva i društvenog uređenja i političko-ekonomskog sustava.

Slijedeći doprinos ove zanimljive znanstvene rasprave je u mogućem ispravku (korekciji) postojećih zakona iz temelja nepravednih ako ih se razmatra cjelovito u sklopu vječnog i naravnog zakona koji su uočile još kulture stare antike. Dakle, doprinos rasprave je kao skromna ali vrlo značajna pomoć hrvatskom pravnom sustavu i zakonodavstvu kako bi ubuduće na polju ljudske reprodukcije donosilo istinite i pravedne odluke za sve svoje građane temeljene na poštenju, istini, dobrobiti i demokraciji jedne priznate zemlje – pozitivne i pravedne odluke po kojima bi svima nama trebalo biti dobro i/ili bolje! Naime, ova rasprava otvara mogućnosti jedne male samostalne demokratske, moralne i poštene demokratske države koja time postaje svijetlo ostalim narodima, a ova rasprava nova moralno etička "oluja" koja oslobađa društvo kao pobjeda demokratskih životnih i božjih načela upravo ističući malu hrvatsku kao svijetlo drugim narodima koji su moral izgubili (dekadencija) poštujući i povinujući se interesu kapitala, politike kako "vjetar puše" i korupcije osoba bez ili skromnih moralnih mogućnosti i načela života (poput "hijene u životinjskom svijetu"?!)

Na temelju svega navedenog rasprava je iznjedrila više vrlo čvrstih bioetičkih zaključaka s filozofsko-pravno-ekonomskim uporištem nastalih metodom suusmjerenja (konvergencije) brojnih pokazatelja, odnosno dokazanih znanstvenih čimbenika.

Ova rasprava obuhvaća prirodno i logično raspoređene cjeline, gdje se najprije ukazuje na problem zbog kojeg i postoje MPO metode, tj. posljedično postojanje same neplodnosti. Drugi dio rasprave donosi prikaz pojedinih MPO metoda vezan uz sve njihove implikacije, dok treći dio rasprave zasebno prikazuje zamjensko majčinstvo (ZM), kao najsloženiju i najsuvremeniju MPO metodu ili bolje rečeno metodu koja u svojoj osnovi uključuje i klasične MPO postupke, a posebno ukazuje na loše strane razvoja devijantne osobnosti tako začete i donesene djece s posljedicama stresnog isključenja razvoja pojedinih dijelova mozga kroz posljedice neugodnosti, razvoja osobnosti, podsvjesnih posljedica osjećaja i ponašanja, a znanstvene studije smatraju kako navedeno leži u stresu MPO metoda. Rasprava otkriva kako brojni znanstvenici potvrđuju otkrivajući utjecaj na emocionalno duševnu, ali i duhovnu sferu života, ograničavajući razvoj širine shvaćanja i poimanje o tumačenju složenosti ljudskog ponašanja, shvaćanja i cjeline složenosti ljudskog sveukupnog života.

Rasprava jasno otkriva kako zamjensko majčinstvo u želji za priznanjem polako, ali sigurno kuca i na vrata hrvatskog zakonodavstva. Ključni doprinos ove rasprave među brojnim drugim doprinosima je u panoramskom prikazu slijeda složenosti ZM-a, s obzirom na sve njegove sudionike, gledano „iz kuta“ svakog pojedinog sudionika što nužno dovodi i do preklapanja, a samim tim i naglašavanja određenih vrlo složenih odnosa i problema. Navedeno postaje osobito zanimljivo za sve zemlje članice EU što otvara mogućnosti industrijske proizvodnje ljudi (programiranih genetski) i zamjenskih organa u Hrvatskoj kao novoj ciljanoj i programiranoj članici EU interesa.

Rasprava otkriva kako se znanstvena misao tijekom nastajanja ove disertacije razvijala razumno i logično, postepeno, istinito i pravedno. Kako je samo istraživanje iznjedrilo mnogo činjenica i podataka na raznim područjima, a u svrhu olakšanja, preglednosti i jasnoće same rasprave, učinjeni su dvostupanjski zaključci, što bitno olakšava i omogućuje njezino praćenje i postavljanje konačnih znanstveno utemeljenih zaključaka ove znanstvene rasprave koja ima značenje "atomske bombe" ispuštene 1945. godine na Hirošimu i Nagasaki ( s ciljem prestanka 2. svjetskog rata). Nasuprot tome, idejni tvorac i realizatorica (autorica) ove disertacije zajedno sa svojim mentorima, prof. dr, sc. Ivanom Koprek, prof. dr. sc. Damirom Buković, Komisijom za obranu disertacije i posebno dekanom KBF-a, prof. dr. sc. Tonći Matulić i dekanom Filozofskog fakulteta Družbe Isusove, pokazali su osobitu vidovitost i hrabrost ukazujući na značenje ove rasprave i smjer te posljedice industrijske proizvodnje čovjeka koji time postaje industrijska roba sa svim otvorenim mogućnostima zloupotrebe, korupcije, kriminala, internetske narudžbe i prodaje genskog programiranja ljudi s posebnim osobinama (ubojice, kriminalci, lopovi itd.) sve u cilju vlasti manjine tz. Hominida, nad većinom zemljana svijeta. Ako navedeno ne shvatimo složeno, opasno i cjelovito, možda kroz isto Hrvatska izgubi "šansu" da postane "svijetlo malim narodima", a postane svjetska velesila za prodaju jajnih stanica, zametaka, embriona, djece i ljudskih organa za transplantaciju. Stoga je ova disertacija prava ekološko atomska bomba!! Ljudi božji jeste li toga svjesni!? Također je učinjena znanstvena bioetička prosudba mnogih pitanja (koja se i dalje neprestano umnažaju) o MPO metodama sa konačnim zaključkom. Ista metoda je primijenjena i na razmatranje o ZM-u što je sastavni dio drugog dijela rasprave.

Na kraju je postavljen sažeti, utemeljeni, činjenično dobro potkrijepljeni zaključak cijele rasprave o znanstveno etičkoj prosudbi MPO metoda. Naime, nakon cjelokupnog i međudisciplinarnog pristupa MPO-u sa svim pozitivnim i negativnim čimbenicima, autorica rada opravdano otkriva i ukazuje na pretežitost nažalost negativnih čimbenika MPO-a i ZM-a na tjelesnoj, psihičkoj i duhovnoj razini čovjeka, što nužno dovodi do čvrstog zaključka o upitnosti, nepotrebnosti i konačnoj neodrživosti i/ili čak štetnosti svih MPO-a metoda u praksi.  Nadasve iste uništavaju ili povrjeđuju sam život ljudskog zametka, način njegova nastanka i prenošenja, te neraskidivu povezanost supružnika bračnom vezom. Pri tomu se misli i na neisplativost zbog skupoće samih postupaka i mogućnosti preusmjeravanja ograničenih društvenih sredstava u spriječavanje nastajanja neplodnosti koja je zbog stila i načina života svakodnevno u snažnom i nepovratnom porastu. Navedeno ukazuje na potrebu preusmjeravanja zaštite ljudske reprodukcije (iz kurative u preventivu) „bolje spriječiti nego liječiti“ i ostala trajna pozitivna načela poput „prvo ne škoditi“ (primum non nocere) i „cilj ne opravdava sredstva“. Upravo ovom raspravom potvrđena su temeljna znanstvena načela očuvanja života.

Autorica ove rasprave obrazlaže i tumači motive koji su je vodili tijekom nastajanja ovog djela, što smatram izuzetno pozitivnim s obzirom da svrhu i težinu ljudskog čina (iz čega nisu izuzeti stručni i znanstveni čini), određuje nakana s kojom se izvršavaju. Njezin cilj je vidljiv iz načina obrane zadane teme i samih biografskih podataka da blagodati međudisciplinarnog znanja koje je primala godinama u svojoj domovini (kako je sama navela u prvom redu jedno cjelovito obrazovanje o tjelesnoj, psihičkoj i duhovnoj razini čovjeka iz područja opće medicine, ginekologije i porodništva kao ginekolog i osoba temeljno usmjerena prema zaštiti života. Isto tako studij filozofije i teologije što je bitno odredilo i želju i naum za istraživanjem i propitivanjem o porijeklu i svrsi života, njegovom poštivanju, nastajanju, zdravstvenoj zaštiti i ljubavi prema samoj istini, osobito zaštiti znanstvene istine koja nema alternative!

Sve je to autoricu ove rasprave učinilo odgovornom i obveznom da primljena i velikim djelom aktivno istražena znanja podijeli najprije sa svojim mentorima, profesorima, kolegama, studentima, sabornicima, zapravo svim potrebnima takvih znanja i uopće sa svim ljudima dobre volje koji vole i ljube samo istinu. Svjesna je da zbog težine Medicinskog fakulteta i osobito vremenskih ograničenja mnogi kolege neće imati dovoljno potrebitog vremena za dublja filozofska i bioetička propitivanja o istini u humanoj reprodukciji. Stoga je dodatno odlučila istražiti te znanstveno i činjenično etički vrednovati MPO metode što je u konačnici i dovelo do nastajanja ove osobito vrijedne i značajne i znakovite rasprave.

Na kraju autorica ove disertacije naglašava kako su istraženi odgovori na neka, (ipak brojna) pitanja i nedoumice na području ljudske reprodukcije te kako se isto tako otvaraju brojna pitanja koja se iz dana u dan umnažaju i traže najpovoljnija rješenja temeljeno na odgovornoj znanstvenoj istini. Sveukupno bitak složenosti ljudskog roda, otvara brojne i goleme neistražene znanstvene mogućnosti postanka i opstanka ljudske vrste kao najvrednije i najznačajnije istine.

Autorica čvrsto temelji cjelokupnu etičku prosudbu medicinski pomognute oplodnje (MPO) i zamjenskog majčinstva na donošenju utemeljenih i jasnih zaključaka vezanih uz njihovo korištenje. Tijekom ove rasprave bilo je neophodno promišljati o stanju zametka (statusu embrija), kao i o čovjeku - biću koje upotrebom pretpostavljenog zdravog razuma može i mora ispravno oblikovati svoju savjest. Sagledava sve do danas poznate  učinke MPO-a i zamjenskog majčinstva na cjelovito zdravlje zametaka, djece, žena, muškaraca, kao i njihov mogući utjecaj na bračnu, obiteljsku i rodbinsku stabilnost, na zajednicu u kojoj žive, društvo u cjelini, odnosno još neistražene buduće generacije. Takve postupke promatra u okvirima prava i pravnog uređenja pojedinih država, ekonomske isplativosti (cost benefit-a), odnosno razdiobe ograničenih materijalnih sredstava državnog proračuna. Uočava i ističe njihov utjecaj na demografiju i spolni odgoj i sve veću slobodu stila i načina života s osobitim naglaskom na sprječavanje nastajanja sve češćih spolnih bolesti i neželjenih trudnoća koje sve više uzrokuju neplodnost i posljedično povećano korištenje uglavnom skupih tehnika MPO-a i zamjenskog majčinstva. Nadalje, autorica razmatra i ukazuje na bit samog roditeljstva, medicinske deontologije, dostojanstva svih zdravstvenih djelatnika, osobito liječnika te razna povoljnija, manje rizična i učinkovitija moguća složena rješenja problema neplodnosti. Naglašena je važnost pravilnog shvaćanje roditeljstva i svih oblika njegovog kvalitetnog življenja kako bi se neplodni parovi oslobodili mogućeg negativnog utjecaja, očekivanja i nametnutih im stavova okoline. Također ističe potrebu oblikovanja ispravnih vlastitih načela o odgovornom roditeljstvu. Supružnici koji nemaju svoju biološku djecu obično proživljavaju ispraznost, besmisao i razočaranje. Stoga svima opterećenima problemom tvrdokorne i neotklonjive neplodnosti važno je otkriti i ukazati nužnost prihvaćanja raznih mogućnosti življenja drugačijih, kvalitetnih oblika roditeljstva ili brige za druge. Autorica i mentori ove rasprave zorno naglašavaju i ukazuje kako roditelji nikada nisu i ne mogu biti "vlasnici" svoje djece ili imati apsolutno pravo na njihovo rađanje koristeći svjetski poznate stihove Halil Džubrana:

“Vaša djeca nisu vaša djeca.

Ona su sinovi i kćeri čežnje života za samim sobom.

Ona dolaze kroz vas, ali ne od vas,

I premda su s vama, ne pripadaju vama.

Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,

Jer, ona imaju vlastite misli.

Možete okućiti njihova tijela, ali ne njihove duše.

Jer, njihove duše borave u kući od sutra, koju vi ne možete posjetiti, čak ni u svojim snovima.

Možete se upinjati da budete kao oni, ali ne tražite od njih da budu poput vas.

Jer, život ne ide unatrag niti ostaje na prekjučer.

Vi ste lukovi s kojih su vaša djeca odapeta kao žive strijele.“[1]

Međutim, autorica nadalje otkriva kako "pogođeni" parovi mogu pokušati uspješno nadomjestiti svoju fizičku neplodnost i preokrenuti nedostatak u prednost posvajanjem djece, ostvarivanjem duhovnog roditeljstva, preuzimanjem odgovornijih, zahtjevnijih službi i poslova od opće koristi za društvo. Isto tako mogu pomagati hendikepiranoj djeci kao i višečlanim siromašnijim obiteljima te odgojno djelovati na društvenom planu (vođenjem raznih sekcija, aktivnosti i tečajeva) za koje prezauzeti biološki roditelji jednostavno nemaju dovoljno vremena. Osobito je vrijedno otkrivanje i uočavanje društvenog tijekom rasprave licemjerja (hipokrizije) i pojedinačne i cjelovite društvene odgovornosti svih nas zbog nedovoljne zauzetosti za očuvanje i unaprijeđenje svakog ljudskog života. Studija otkriva kako onaj tko ne želi prihvatiti svoje začeto dijete nalazi načina da ga ukloni sa “scene života”, a onaj tko ne može a želi imati biološko dijete bez obzira na moral i cijenu traži način da ga dobije. Tako se nerijetko nanosi velika nepravda i šteta upravo najnemoćnijima, često pravno nepriznatim članovima društva - začetoj djeci u opasnosti od bilo kakve vrste izolacije, oštećenja i nasilja prijetnjom uništenja namjernim pobačajem od kojeg se sami ne mogu obraniti.

Isto tako autorica otkriva kako je teško civilnim zakonom pravno urediti MPO i zamjensko majčinstvo ako se ne poštuje vječni zakon i njegov odraz tj. - naravni zakon. U prilog tome govori nepostojanje ujednačenih zakonodavnih rješenja među pojedinim državama niti u istoj državi u različitim vremenskim razdobljima.

Zato se vrednovanje i smještaj umjetnih metoda ljudske reprodukcije na pravo mjesto trebalo cjelovito (holistički) pristupiti, uključujući biološke, medicinske, psihološke, pravne, društvene i etičke vidike promatranja i ocjenjivanja, uz obvezno iscrpno upoznavanje mogućih korisnika o pojedinim tehnikama što autorica disertacije osobite ističe.

Svrha rasprave je u svjetlu istine na temelju činjenica, provedenog istraživanja i plodova koje su ubrale različite znanosti, iz zajedničke riznice spoznaja cjelovito razmatrati sabrana znanja, sažeti i odvagnuti pozitivne i negativne zaključke o MPO metodama, a sve radi dobre znanstvene prosudbe i oblikovanja ispravnih i cjelovitih etičkih stavova i zakona, koji se ne temelje na "dnevno-političkim potrebama" kupovanja biračkog tijela.

Autorica rasprave ukazuje na stanje neplodnosti koja je najčešće poslijedica bolesti među ostalim sučeliti različite razine pokušaja njegova rješenja. Studija također obrazlaže različite razine pristupa od in vitro metoda pomognute oplodnje (MPO) koje su etički potpuno neprihvatljive (opterećene zamjenom bračnog čina kao varnica ljubavi, uništavanjem ljudskog života i remećenjem dostojanstva njegova prenošenja), a da pri tom uopće ne otklanjaju uzrok stanja neplodnosti. Bolje etički prihvatljivo liječenje se odnosi na uobičajeno konzervativno ili kirurško razrješavanje hormonske neravnoteže u tijelu, upala, cisti, mioma, endometrioze, otklona u normalnoj građi spolnih organa i drugih odstupanja i/ili slično. Isto tako otkriva kako medicinski, ekonomski i etički najbolje “liječenje” označava sprječavanje pojave bolesti promjenom stila i načina života uopće, a osobito spolnog života. Također ista dokazuje kako su etička pitanja vezana uz zamjensko majčinstvo nastavak etičkih pitanja o MPO-u, koje mogu biti njegovim sastavnim dijelom. Jasno je kako ozakonjenje MPO i zamjenskog majčinstva potiče etiku i pravo na razmatranje poštivanja prirode ljudske spolnosti i bračnoga čina, dostojanstva prenošenja života i ljudskog zametka, očinstva i materinstva te samog jedinstva obitelji. Ova rasprava doprinosi sagledavanju omjera između vrlo malog broja dobitaka i višestruko većeg broja gubitaka koje MPO postupci i zamjensko majčinstvo nameću svojim sudionicima, zajednici u kojoj žive kao i cijelome društvu. Primjerice u sklopu takvih postupaka uočena je povećana mogućnost obolijevanja i smrtnosti žena (bilo supruga ili zamjenskih majki) čak i od zloćudnih novotvorina žljezdanih organa, osobito jajnika i maternice. Zato se među ostalim i postavlja pitanje vezano uz prakticiranje takvih metoda, posebice plaćanja zamjenskoj majci naručenih usluga - zanošenja, trudnoće, rađanja i poslijeporođajnog odvajanja od novorođenčeta. Ako se i "plaća novcem", pitanje je što se plaća, uzmu li se u obzir negativne dugotrajne posljedice koje trudnoća i porođaj ostavljaju na ženi, posebno zamjenskoj majci? S obzirom na potpunu prožetost tjelesne, psihičke i duhovne sastavnice svakog čovjeka, raspravljalo se o mogućnosti da se ljudska osoba ili neki njezin dio, makar i privremeno „unajmi i/ili proda“ po nekoj, odnosno po kojoj cijeni? Trguje li se samo materijalnim dijelom čovjeka ili i nematerijalnim - psihičkim i duhovnim koji ne podliježu strogo vremensko-prostornim kategorijama? To je osobito vidljivo u češćoj pojavi rizičnih porodničkih stanja i povećanoj potrebi dovršavanja trudnoće operacijskim putem (carskim rezom), uz naglašavanje dovoljnog opreza pri donošenju takvih odluka, s obzirom na moguće zdravstvene rizike koji mogu nastati za vrijeme i poslije operacije. U skladu s navedenim  autorica rasprave otkriva kako se pristajanjem na komercijalno zamjensko majčinstvo na određeno vrijeme ne prodaje samo generativni dio žene, nego i čitav njezin organizam, odnosno cijela njezina osoba. Takva pitanja dodatno otežavaju činjenice kako "sposobnost pamćenja" nadilazi vremenske, zemljopisne i pravne okvire, tako dugo dok je očuvan instrument razuma, svijesti, spoznaje i pamćenja, tj. zdrav mozak. Sve skupa još više potvrđuje i uozbiljuje duhovni dio osobe koji je u jedinstvu s prethodna dva, a ne briše se niti prestankom moždanih funkcija jer je nadnaravan, bezvremen i vječan, kao što su to i djeca jednom začeta bilo rođena ili rano “uništena”. Jasno je kako zamjensko majčinstvo također ne ostavlja po strani niti službe utemeljene na skrbi, brizi, odgoju, obrazovanju i zaštiti čovjeka, što vrijedi za liječnike i drugo bolničko osoblje, svećenike i dušobrižnike, razne odgajatelje, nastavno i profesorsko osoblje, poslodavce, socijalne i pravne službe, policiju te sudstvo i javne bilježnike. Zbog neusklađene brzine razvoja biomedicine, etike i prava, liječnici i pravnici često se nalaze u etičko-pravnom procjepu, zbunjeni i podvojeni glede donošenja dobrih odluka i ispravnih postupaka vezanih uz ovakve procese ostvarenja trudnoće. Autorica ove rasprave posebno ističe neetično uplitanje liječnika u tehnike i postupke koji dovode do zamjenskog majčinstva uz neetično uskraćivanje i ograničavanje pružanja medicinske pomoći i njege plodu (djetetu) kao i trudnici koja je začela u ovakovim okolnostima.

Ova rasprava prikazuje i sučeljava niz različitih tematskih čimbenika o izazovima „neprirodne“ ljudske tzv. industrijske reprodukcije koja ima za cilj iznjedriti i otkriti cjelovite i istinite spoznaje, zaključke i stavove koji zapravo predstavljaju korisne i istinite obavijesti (informacije) o metodama pomognute oplodnje (MPO), ali i o zamjenskom majčinstvu kao najsloženijem obliku zanošenja.

Prvotni (primarni) doprinos rasprave je bio pružiti ispravan smjerokaz o kakvim metodama ostvarenja trudnoće i poroda. Rasprava cjelovito podastire medicinskoj struci i pravu, odnosno svima zainteresiranima za njihovo provođenje u praksi, a bez dovoljnog vremena za istraživanje i spoznaju istih, na jednom mjestu, na lagan i pitak način dostupne su dragocjene informacije o ovoj problematici. Naime, neupućenost, neobaviještenost i neznanje osoba s problemom neplodnosti o negativnim posljedicama koje uzrokuje većina MPO metoda ne predstavlja moralnu ispriku, osobito ne danas kada su informacije brojne i lako dostupne.

Drugotni (sekundarni) doprinos rasprave je poticanje zakonodavstva na ponovno propitivanje trenutno važećeg zakona o MPO-u, odnosno daje svoj doprinos njegovom pravednom uređenju s obzirom na sve složene sastavne čimbenike. Rasprava također otkriva nova pitanja vezana uz osobito pravno vrednovanje zamjenskoga majčinstva s kojima se već bavi svjetsko a očekivano uskoro će se istima baviti i hrvatsko zakonodavstvo. Kritičkim, višerazinskim, sveobuhvatnim i interdisciplinarnim procjenjivanjem navedenih postupaka, autorica želi čitatelje točno i pravovremeno upozoriti na brojne i dalekosežne posljedice koje mogu proizaći iz njihove primjene u svakodnevnoj praksi.

Isto tako rasprava ukazuje i na druga, bolja, jeftinija, poštednija, manje etički prijeporna rješenja, bezopasna za zdravlje te učinkovitija glede sprječavanja i otkrivanja neplodnosti kao i drugih uspješnih oblika zanošenja. Navedeno se prvenstveno odnosi na poticanje prihvatljivog zdravog i ispravnog spolnog odgoja i obrazovanja, odnosno posljedičnog smanjenja najučinkovitijih uzroka neplodnosti. U praksi se u okviru zdravog spolnog odgoja promiče potreba primjerenog stila i načina života, prirodnog planiranja obitelji uz primjenu Billingsove metode, Fertility care sustava i Napro tehnology.

Iz navedenog proizlazi novi doprinos rasprave - ukazivanje na potrebu preusmjeravanja ograničenih sredstava državnog proračuna izdvajanih za zdravstvo prema spriječavanju bolesti (bolje je spriječiti nego liječiti). Cilj nije samo etički osvijetliti MPO metode kao takve, nego ukazati i na nužnost racionalizacije i preraspodjele oskudnih materijalnih sredstava, osobito u vrijeme sve veće recesije, nezaposlenosti, siromaštva i štednje društva u cjelini.

Premda, kada su u pitanju MPO i zamjensko majčinstvo, jasno je da se radi o relativno novim metodama ostvarivanja roditeljstva, starima svega 40-tak, odnosno 20-ak godina i posljedičnom nedostatku istraživanja o razlikama između djece rođene posredovanjem „programirano umjetnih“ metoda u odnosu na onu rođenu tzv. „prirodnim“ putem na "starinski" način tzv. ljubavnim činom.

Zbog manjka dovoljnog vremenskog odmaka potrebnog za sagledavanje i procjenu ukupnih posljedica MPO i zamjenskog majčinstva i svih problema koje izazivaju u praksi, ovdje je osim sabiranja iskustvenih pokazatelja upotrijebljena metoda logičkog razmišljanja o mogućem slijedu događanja i suusmjeravanja (konvergencije) brojnih čimbenika prema istom žarištu promatranja. Na osnovu toga rasprava je iznjedrila različite "plodove" plodove MPO-a i zamjenskog majčinstva dijeleći ih po vrsti i težini te je o samim procesima oblikovala zaključke i stavove s najvišim stupnjem sigurnosti.

Rasprava također otvara brojna znanstvena pitanja i poimanja koja će drugi zainteresirani znanstvenici u budućnosti nastaviti istraživati i objašnjavati. Ukupne posljedice ovih događanja će se tek kasnije potpuno očitovati pojavljivanjem različitih psihičkih otklona, nenormalnosti i poremećaja. Buduće generacije će ih moći točnije interdisciplinarno procijeniti nakon dovoljno dugog vremenskog odmaka, provedenih ispitivanja i točne obrade dobivenih podataka.

Isto je tako postavljeno osnovno pitanje koje traži temeljni odgovor kako i koliko su uopće MPO i zamjensko majčinstvo zbog svoje složenosti u najboljem interesu djeteta, budući da ono može imati psihološke posljedice zbog problema nastalih utvrđivanjem vlastite osobnosti kao i zbog nastajanja zbunjujućih obiteljskih odnosa? Studija dokazuje kako je etički neprihvatljivo namjerno izlaganje bilo kojeg ljudskog bića oštećenjima i nesigurnostima, osobito u najranijem i najosjetljivijem razdoblju ljudskog razvoja. To vrijedi i za sve one okolnosti (zamrzavanje zametaka) koje su ispitane, ali ne još do kraja, a odudaraju od normalnih prirodnih procesa tijekom nastajanja čovjeka. Isto tako, neprihvatljivo je i ispitivanje zametaka (prijeimplantacijska dijagnostika) radi otkrivanja mogućih genetskih nenormalnosti, odnosno potvrde njihove prikladnosti za prijenos u maternicu. Osim uspješnosti ovakva ispitivanja i postignuti rezultati u sebi kriju mogućnost pogreške, što je ponovno uzrok uništenja zdravih ljudskih zametaka, zapravo donošenja odluke o prekidu njihova života.

Završna raščlamba ove rasprave pokazuje kako postizanje trudnoće primjenom složenih metoda zanošenja - MPO-a, a osobito zamjenskog majčinstva u praksi unosi veliki nered u međuljudske odnose, što naravno vodi logičkom zaključku kako je umjetno umnažanje problema i iscrpljivanje ljudi u međusobnim pa i mogućim sudskim parnicama nepotrebno i neprihvatljivo. Navedeno osobito ponižava sve svoje sudionike, stvaranjem određene „rastrganosti“ zamjenske majke i djeteta te nepovoljnog ukupnog ozračja za njegov normalan rast i razvoj te odrastanje. Iz svega proizlazi neizbježan čvrsti zaključak kako MPO i zamjensko majčinstvo svojom složenošću uzrokuju razne složene poremećaje te izazivaju mnoge medicinske, socijalne, pravne, financijske, etičke i druge štetnosti. Također su isti upitni zbog svoje prirode i etički prijepornih metoda kojima se postižu. Stoga je jasno kako se njihovim ozakonjenjem pred ljudsko društvo stavljaju nova važna pitanja i rizici, čime im se odmah umanjuju očekivani pozitivni učinci kao i liječidbene nade koje MPO sa sobom donosi. Upravo stoga ne čudi što je umjetna oplodnja zabranjena zakononom Kostarike, a zamjensko majčinstvo pojedine razvijene zemlje poput Velike Britanije, Austrije, Nizozemske i Kanade koje su stručno i znanstveno, ali i demokratskim vladanjem i ponašanjem daleko ispred Hrvatske.

Na kraju rasprave u obzir je uzeta i tvrdnja onih koji smatraju kako je ovakovo pravno uređenje MPO-a i zamjenskog majčinstva bolje od izostanka ikakvih njihovih zakonskih odredbi. Međutim, rasprava podastire kako one kao takve uvijek nekome nanose štetu, odnosno prikratu u odnosu na drugu sučeljenu stranu. Rasprava otkriva kako jest najbolje rješenje za svaku pojedinu državu - potpuna zabrana MPO-a (heterolognog osjemenjivanja, umjetne oplodnje) i zamjenskog majčinstva. Ovo je nužno zbog njihove neprirodnosti, složenosti, moralne upitnosti i nedopuštenosti, a sve radi izbjegavanja brojnih predvidivih i nepredvidivih životnih okolnosti te velike štete koje iz njih mogu nastati. Ponovno je postavljeno važno etičko pitanje odnosa plemenitog cilja (pomaganja sebi i svojoj obitelji) u odnosu na primjenu negativnih sredstava za njegovo ostvarenje poput narušavanja braka, svog ljudskog, majčinskog, ali i dostojanstva tako začetog djeteta, možda i ostavljanja te iste obitelji, posebice svoje postojeće djece. Bit cijelog zaista složenog problema se nalazi u težini shvaćanja i prihvaćanja kako se negativnim etičkim i moralnim sredstvima (svim prethodno navedenim), ne može pod bilo koju cijenu postići dobar i plemenit cilj (imati dijete), naime etički je potpuno neprihvatljivo jer u ovom slučaju cilj ne opravdava sredstvo. Stoga, temeljem znanstvenih, stručnih, razumskih i iskustvenih općeljudskih čimbenika, na osnovu višerazinskog i međudisciplinarnog promatranja, omjera koristi i štete (cost-benefit-a) koju MPO uzrokuju te na temelju zdravo-razumskog razmišljanja i svega prethodno navedenog, zaključujem i tvrdim kako su heterologna inseminacija, umjetna (izvantjelesna) homologna i heterologna oplodnja kao i zamjensko majčinstvo u bilo kojem svojem obliku u praksi neprihvatljivi i neostvarivi jer iznad svega neminovno dovode do dekadencije ljudskog roda, tj. ljudske vrste.

Sabravši sve u ovoj znanstvenoj raspravi objelodanjeno i izneseno sjetimo se nastupnih riječi Svetog Oca Franje I. koji je zamolio vjernike skromno i ponizno “molite se za mene”, a ja kao jedan od mentora ove rasprave proširujem zahtjev molitve za Svetog Oca Franju I. molitvnom za saznanje istine o licu i naličju MPO i umjetnog majčinstva o sveukupnoj i teškoj istini koja nema alternative, a Hrvati kao mali narod postaju nosioci Božje istine, odnosno svijetlo drugim narodima! Znanstvenom tematikom ove rasprave, svemogući Bože molimo te!

Mentor ove disertacije Prof. Dr. Sc. Damir Buković, profesor ginekologije, porodništva i onkologije, pregledom ove sveukupne rasprave i pregledane cjelovite svjetske znanstvene literature korištene i navedene u ovoj raspravi zaključuje: ova znanstveno filozofska, moralno etička i pravno ekonomska cjelina ističe ovu raspravu kao vrlo vrijedno znanstveno djelo koje potvrđuje sljedeće: O istino kako si jasna i dostupna na „dohvat ruke“, samo treba čitati, poimati dokaze i stvarati zaključke, posebno na izlazu iz tunela mraka, neznanja i neobrazovanosti. O istino tako si blizu, a mnogi bezbožnici čine te još daljom nego što u biti jesi, stvarajući nedostižnima obrazovanje, znanost i posebno istinu koja nema alternative.