Prof. dr. sc. Ivo Hergešić
Ivo pl. Hergešić (Zagreb, 23. srpnja 1904. – Zagreb, 29. prosinca 1977.), bio je hrvatski povjesničar književnosti, književni kritičar, filmski kritičar, kazališni kritičar, teoretičar, teatrolog, prevoditelj, novinar, esejist i diplomat. Pisao je o filmskoj poetici, studije, oglede, radijska izvješća, likovne kronike i feljtone.
Hrvatsku književnost Hergešić je promatrao u kontekstu europske, odnosno svjetske književnosti. Sustavno je naglašavao stvaralačku recepciju stranih uzora u hrvatskoj književnosti, ali sustavno naglašava nacionalnu autohtonost hrvatske književnosti.
Sastavio je antologiju francuske lirike i njemačkih pripovjedaka. Priredio je zbirku kulturno-političkih eseja francuskih pisaca.
Pisao je o romantizmu, Baudelaireu, književnoj situaciji u Francuskoj, o prijevodima i prevođenju, Pirandellu, hrvatskim tiskovinama, Shakespeareu, Moliereu, Goetheu i inima.
Bavio se hrvatskom modernom. Bavio se i trivijalnom književnošću, malo znanim ili posve neznanim inozemnim piscima. Tumačio je sociološke i književne aspekte tzv. trivijalne književnosti, vrsno opisavši Mariju Jurić Zagorku.
Javlja se u: Obzoru, Savremeniku, Književniku, Hrvatskoj reviji, Jutarnjem listu, Hrvatskom kolu,Annales de l’Institut français de Zagreb, Vjesniku, Borbi,bio ravnatelj zagrebačkog Kazališta Komedija,urednik Kulturne redakcije Radio Zagreba,utemeljitelj Katedre i Odsjeka za Komparativnu književnost,teatrologiju i filmologiju, u programu Filozofskoga fakulteta Sveučilišta u Zagrebu....
Prevoditelj
Na hrvatski je preveo, priredio za tisak i popratio pogovorima djela pedesetak stranih pisaca: Charles Baudelaire, Albert Camus, Miguel de Cervantes, Dante Alighieri, Gustave Flaubert, James Joyce, Thomas Mann, Laurence Sterne i dr. Prevodi djela iz francuske, njemačke, talijanske, španjolske, engleske i nizozemske književnosti.
dr. sc. Ivo Hergešić, redoviti profesor (1904.-1977.)
Rođen 23. srpnja 1904. u Zagrebu, gdje je završio I. realnu gimnaziju. Studirao pravo, romanistiku i germanistiku; doktorirao 1927. tezom Le sentiment et la pensée dans l’œuvre de Guy de Maupassant. Nakon pohađanja Baldenspergerovih predavanja na Sorbonni (1929.–1930.) objavljuje knjigu Poredbena ili komparativna književnost (1932.). Postaje docentom na Sveučilištu u Zagrebu (1936.), no ideju o utemeljenju Odsjeka za komparativnu književnost realizira tek 1956. Postaje prvim profesorom i pročelnikom Odsjeka, te ostaje u toj funkciji do odlaska u mirovinu 1971. Uz znanstveno djelovanje, objavio je više stotina književnih, kazališnih, filmskih i likovnih kritika, kao i feljtona i esejističkih tekstova; radio je kao novinar, kritičar ili urednik u nizu publikacija (Obzor, Savremenik, Književnik, Hrvatska revija, Hrvatsko kolo, Vjesnik itd.). Radio je i kao zastupnik tvrtke 20th Century Fox (1939., 1945.–1947.), urednik na Radiju Zagreb (1950.–1953.) te direktor zagrebačkoga kazališta Komedija (1953.–1956.). Preveo je sedamdesetak djela svjetske književnosti (Molière, Goethe, Stendhal, Maupassant, Zola, Mann, Camus itd.). Dobio je nagradu Vladimir Nazor za životno djelo (1977.).
Umro je 29. prosinca 1977. u Zagrebu.