Plejada profesora, istaknutih zagrebačkih ličnosti koje su profesionalno bile pripale pedagoškoj djelatnosti,pridonosila je znanjima, koja je najčešće, stjecala u studijskim programima zagrebačkoga Filozofskog (Mudroslovnog)fakulteta, stasavanju generacija zagrebačkih srednjoškolaca,osobito od vremena kada je 15.listopada,1895.austrougarski car Franjo Josip I. osobno otvorio novu zgradu zagrebačke Prve gimnazije ( na današnjem Rooseveltovu trgu,pretvorenu,u medjuvremenu,u Muzej Mimara,otvoren,17.srpnja,1987.)
Nova zgrada, s tada novim standardom i tada optimalnim uvjetima za uspješno odvijanje cjelokupnog gimnazijskoga nastavnoga programa, postajala je uzorom srednjoškolskoga obrazovanja, a to je predmijevalo osobitu skrb u izboru ličnosti profesora i formiranja tima stručnjaka –jamstva uspješnosti škole u svakom od obrazovnih stupnjeva.
Biti profesorom zagrebačke Prve gimnazije, bila je čast i obveza –jaka temeljnica za najbolju manifestaciju njegovane osobnosti,bogatih volumena znanja i primjerenoga stila u izričaju i ukupnom djelovanju profesora na sve učenika škole,ne samo onih razreda u kojima predaje,nego ukupno,od prvoga koraka ulaska u zgradu,do svakoga koraka i smjera,u razredu ,u hodnicima,u mimohodu …..svakoga momenta i svakim oblikom izraza osobnosti.
U spomenutoj plejadi, izdvaja se i ličnost gospodje Prof.Elze Šohay Cesarić,višegodišnje profesorice hrvatskoga jezika i književnosti, ruskoga jezika i književnosti i francuskoga.
Profesorica Elza Šohay Cesarić, bila je sestra slikara Slavka Šohaya i supruga pjesnika, akademika Dobriše Cesarića.
Miljenica dvojice istaknutih hrvatskih intelektualaca,umjetnika,kreatora snažnoga spleta intuicije i invecije, utkanoga u duh i značajke njihovih umjetničkih ostvarenja ,gospodja Elza je živjela osobitim životom,kao ličnost potpore i posvemašnjeg pripadanja svakoj etapi u opusu slavnoga brata i slavnoga supruga. A slikarstvo i poezija su –u opusima Šohaya i Cesarića,živjeli u
okrilju glazbe – najuniverzalnije komunikološko –komunikacijske izričajne kategorije, što je gospodju Prof.Elzu Šohay – Cesarić činilo visokofrekventno senzibilizoraom ličnošću za svaki impuls duhovne sfere, racionalnih spoznaja i emocionalnih odraza, pridonoseći kapitalno važnom i vrijednom utjecaju na mlade osobnosti svojih učenika, u nizu generacija.
Gospodja Elza Šohay -Cesarić je pridonosila širenju znanja iz predmeta koje je predavala,a osobito je širila, stavom i stilom, vještinu umijeća življenja, s temeljima - da je odgoj u oblikovanju mlade ličnosti učenika, značajniji od znanja tj. da se dobrim odgojem s razvijenom etičnošću, pristojnošću, manirom u društvenoj, široj i užoj komunikaciji, razvija entropija i stvara podloga ličnosti za uspješnije i učinkovitije pragmatično učenje i primjenu stečenih znanja.
Odgoj iznad svega, a znanju nikada kraja…
To je pouka iz suradnje s gospodjom Prof.Elzom Šohay- Cesarić, koja je godinama pridonosila postupnom, nenameljivom, a kvalitetnom u svakom smislu, stvaranju ugleda zagrebačke Prve gimnazije.
I kada 25. rujna, 2014. shvatimo da je već četvrt stoljeća od smrti gospodje Elze Šohay- Cesarić,vrijedno je prisjetiti se jedne od Njezinih vrlina.
Imala je maniru i kretnje dame visokoga društva,uvijek mirne i prirodne. A tako je i govorila i slušala……….gospodja Šohaj - Cesarić je slušala sugovornika kao da sluša glazbu……
Pustimo, i 25. rujna, voljenu glazbu, uz sjećanje (svih koji su je poznavali) i misli (onih koji je nisu osobno susreli) na vrline divne Profesorice, velike zagrebačke Prve gimnazije.