Mnogim se ljudima danas čini, da je propadanje
hrvatskog društva uzelo takav mah ili zamah, da ni državi ni narodu nema spasa.
Međutim, društveno propadanje nije posebna značajka našeg trajanja. Cio svijet
trpi od istih društvenih bolesti, koje otkad je svijet globaliziran nisu više
endemne ili svojstvene jednom narodu, nego su one bolesti vrste homo sapiens. (endemios ≡ urođen(ik), domaći; demos ≡ narod) Stoga uklanjanje
pandemije, koju je izazvao virus kapitala i koja se širi putem slobodnog
svjetskog tržišta valja internacionalizirati. Pošast liberalizma se najbolje
suzbija nacionalnim karantenama. Neka kapital ostane lutati nenaseljenim pustarama.
Svijetu je potreban nacionalni
internacionalizam.
Propadanje ususret propasti
Propadanje hrvatskog gospodarstva
vodi propasti. Ono je počelo 1980. godine, u kojoj se zapadno gospodarstvo počelo
oporavljati od Male depresije
sedamdesetih godina.
Okolnosti u kojima se to dogodilo su slijedeće:
· prestanak akumulacije
tehnologije, u vrijeme, u kojemu su se pojavila biotehnologija, a digitalna se tehnologija
počela širiti iz kompjutora u druga područja;
· politička nestabilnost
Jugoslavije osamdesetih godina, rasap SFRJ i Domovinski rat;
· globalizacija, u kojoj su
prednjačili korporacije i tehnologija, a ne nacionalne države;
· uspostava svjetskog
slobodnog tržišta kapitala, proizvoda, usluga te fizičke, komunalne i društvene
infrastrukture;
· pretvorba Europske
ekonomske zajednice u Europsku uniju, koja je izvela nasilnu „tranziciju“ svih
istočnoeuropskih zemalja u „otvorena društva“, a ne samo na tržišno
kapitalističko gospodarstvo.
U tridesetak godina u svijetu je bila
uspostavljena vladavina kapitala: stvorena je svjetska politička zajednica Kapital, u kojoj su bili uspostavljeni
slobodno svjetsko tržište kao politički sustav, a liberalizam kao obvezujući
sustav uvjerenja. U okviru „otvorenog
svijeta“ Europska unija stalno je slabila u odnosu na snažan rast
gospodarstava mnogih starih naroda „u razvitku“, posebice Indije i Kine.
Posljedica propadanja hrvatskog
gospodarstva su očite: nestašica domaćeg kapitala, slabost proizvodnih snaga,
zastarjelost nakupljene tehnologije, osipanje znanja i organizacijske
sposobnosti, gubitak i smanjenje pučanstva, niska zaposlenost, domaći proizvod
koji nije dovoljan za zadovoljenje potreba građanstva i države te za održavanje
postojeće društvene, fizičke i komunalne infrastrukture. Građani, kućanstva,
proizvodna poduzeća, trgovačke banke, jedinice javne uprave i nacionalna država
su u dugovima. Hrvati se svojim radom nisu u stanju množiti, hraniti i štititi.
Propadanje, koje će Hrvatsku
uskoro dovesti do gospodarskog sloma proizvelo je političku paralizu, koja se
pretvara u političku nestabilnost. Goleme ljudske nevolje, koje su prouzročene
time, što politika nije rješavala gospodarske probleme, stvorile su silne sigurnosne
probleme. U Hrvatskoj je malo što zaštićeno i malo tko je zaštićen.
Dugo se postavlja
pitanje, o tome zašto Hrvati ne počnu prave, opće prosvjede protiv načina na
koji se već dva desetljeća vode javni poslovi, kad im već izbori ne omogućuju
postavljanje odgovornih nositelja vlasti. Razborit odgovor je bio u tome, da
Hrvati imaju poštovanje prema svojoj obnovljenoj državi. Međutim, propadanje će
nedvojbeno i uskoro donijeti gospodarsku propast pa se otvara pitanje zaštite
obnovljene hrvatske države, koja je trebala biti sredstvom naroda za zadovoljenje
njegovih potreba. Hrvati moraju zaštititi svoju državu. Hrvatska politika traži
diskontinuitet, a hrvatski narod doveden je blizu jednoj od prijelomnih točaka
svoje povijesti. Gospodarska propast već se može uzeti kao činjenica.
Svjetska
neizvjesnost
Za provedbu potrebnog oporavka
gospodarstva, društva, države i naroda narod će se morati osloniti na svoju
snagu, jer u svijetu vlada velika gospodarska i politička neizvjesnost.
Buran i usiljen razvitak
tehnologije omogućio je, kao nikad prije, izdvajanje golemog kapitala iz
proizvodnje i prirodnog blaga te njegovo odvajanje od rada, proizvodnje i država.
U temelju svih svjetskih gospodarskih i ljudskih problema je odnos kapitala
prema radu. Kapital se toliko udaljio od rada i proizvodnje, da su visoka
nezaposlenost i privremeno zapošljavanje radnika postali redovito i stalno
stanje gospodarstva, koje ne mogu podnositi ni povijesni narodi ni vrsta homo sapiens kao cjelina.
Kapital je stvorio ozbiljne
probleme u vrsti. Nastalo opasno stanje očituje se u nakaznoj razdiobi dohotka
i u pučanstvu i po proizvodnim granama. U SAD, koje imaju najveće,
najrazvijenije i najnevoljinije gospodarstvo svijeta, financijski sektor
„gospodarstva“ prikupi 40% domaćeg proizvoda, zdravstvo 18%, cijela industrija
11%, a poljoprivreda jedva 2%. Godine 2010. jedan posto građana prikupilo je
65% dodane vrijednosti, a godine 1916. „samo“ 20% te vrijednosti.
Nagomilani kapital ne stvara
potražnju za proizvodima i uslugama, koje traže mnogo rada i radnike. Slobodan kapital – danas leži neuporabljen
novac jednak jednoj četvrtini godišnjeg svjetskog domaćeg proizvoda – stvara svojom
slobodom neizvjesnost u narodima i tjeskobu u ljudima. O tome najbolje govori
činjenica da cijena zlatu neprekidno raste trinaest godina zaredom, što se nikad
prije nije dogodilo ni sa zlatom ni i s kojom drugom robom.
Usto, gubitak kapitala, koji
propada ili nestaje „promašenim“ spekulativnim ulaganjem, nadoknađuje se
proračunskim zaduživanjem naroda. Time kapital i dalje ostaje slobodnim, bez
sprege s radom, proizvodnjom i državom te sposobnim, da proizvoljnom uporabom i
nadalje stvara neizvjesnost diljem svijeta. Svijet je u velikoj neizvjesnosti,
a ljudi su u strahu od kapitala. Kapital je unizio i onesposobio nacionalne
države. Međutim, kapital još nije uništio narode.
U povijesnim narodima kao što je
i hrvatski već se javljaju nove ideje za oporavak svijeta. Nova ideja bit će uporište za oporavak, koji je
potreban narodima i koji će oni izvesti.
Oporavak Hrvatske
Hrvatsko gospodarstvo i hrvatsku
državu upropastilo je svjetsko tržište, čijoj se prijetnji slabo hrvatsko
gospodarstvo nije moglo oduprijeti. Stoga se od svjetskog tržišta i od priželjkivane
konkurentnosti hrvatskih poduzeća i proizvoda na njemu može očekivati samo zlo,
dok hrvatsko gospodarstvo ne ukloni slabosti zbog kojih propada. Hrvatsko gospodarstvo
treba zaštitu, koju može pružiti samo država i treba pomoć, koju mogu pružiti
samo mogući hrvatski strategijski partneri.
Oporavak hrvatskog gospodarstva
treba predvoditi država, a za to je potrebna da ona preuzme poduzetničku ulogu.
Hrvatskoj su potrebne nova uloga države i nova politika. Hrvatskoj je za oporavak
potrebna politička stabilnost, a ona može doći samo od nove politike.
Nove zadaće države traže promjenu
zamisli o vođenju politike. Potrebno je odustati od liberalističkog poimanja
gospodstva tržišta nad politikom, koje je unizilo ulogu države. Namjerno
slabljenje države koje provodi kapital prouzročilo je nebrojene ratove unutar
država, jer su različiti društveni probitci u slaboj državi ne mogu usklađivati
u javnom, demokratskom postupku. U Egiptu je
egipatska vojska nedavno preuzela ulogu države, a prije je to u Afganistanu i
Iraku učinila američka vojska. Ako se vodi račun o dobru naroda, nema zamjene
za snažnu nacionalnu politiku i za značajnu ulogu države u gospodarstvu.
Oporavak hrvatskog gospodarstva
treba voditi na dva načina. Treba hitno iskoristiti mogućnosti, koje nude
raspoložljiva tehnologija i tehnologija koja se može brzo pribaviti te hrvatski
prirodni izvori. Usporedo treba nakupljati suvremenu tehnologiju, bez koje se
oporavak i rast gospodarstva ne će moći održati, u prvom redu digitalnu
tehnologiju i biotehnologiju. Hrvatska se mora osloniti i na projektiranje i
izvedbu industrijskih postrojenja i infrastrukturnih objekata.
Hrvatska nema domaćeg kapitala,
ali ga država može stvoriti na isti način kako ga sad stvaraju Japan i SAD –
„agresivnom“ monetarnom politikom ili „količinskom popustljivošću“. Hrvatskoj
nedostaje proizvodnja. Nju država može povećati. Hrvatska nema suvremenu
tehnologiju. Država je može početi nakupljati. Država može i mora pomoći stvaranju
i množenju organizacijskih sposobnost i znanja.
Hrvati će za oporavak trebati pomoć,
kao i brojni drugi narodi EU. Mala i nepotpuna gospodarstva u Uniji trebaju se
osloniti na veća i potpunija nacionalna gospodarstva, kako bi se povećala područja
potpunosti gospodarstva te time povećale domaća ponuda i potražnja robe i
usluga.
U postupku uspostave nove svjetske
geopolitičke i geoekonomske ravnoteže, koju trebaju i traže sve države i svi
narodi nasuprot volji kapitala, Hrvatska može naći strategijske ortake, koji će
znati cijeniti položaj hrvatske države i izdašnost hrvatske političke misli.
Nova doktrina obnove Europe®
Politička, gospodarska,
sigurnosna i ljudska neizvjesnost u svijetu te nebrojeni unutarnji ratovi traže
svjetski politički zahvat na temelju nove političke ideje u ime globalizirane
vrste homo sapiens. Europskoj uniji također
je potreban politički zahvat, jer mnogi njezini narodi propadaju. Nova ideja se
treba javiti mimo tržišta i liberalističkog sustava uvjerenja i ona treba
omogućiti konsolidaciju Unije.
Nova doktrina obnove Europe treba omogućiti zaštitu ljudi i
naroda, rada i vrijednost rada, života, prostora i prirodnog bogatstva, okoliša
i klime, jer zaštita postaje temeljno pitanje svijeta. Dosad su jedinačni ljudi
i narodi imali zaštitu svojih država, a sad su izloženi prijetnji kapitala i
svjetskog slobodnog tržišta. Europa se mora zaštititi, kao što to trebaju činiti
svi narodi, smišljenim nadzorom granica, ali EU mora organizirati sustavnu
unutarnju pomoć slabijim gospodarstvima svojih članica, jer se bez potrebne
proizvodnje dobara i pune zaposlenosti diljem Europe ne će moći obraniti niti
njezine najbogatije i gospodarski najsposobnije članice. Europa mora zaštiti
sve svoje narode pa i hrvatski. O tome trebaju odlučivati europske države i njihovi
narodi, a ne netko tko od rada, proizvodnje i država sustavno odvaja sav višak
vrijednosti. Suradnja zaštićenih naroda jedini je jamac svjetske stabilnosti.
Hrvati mogu pomoći Europi svojom
političkom mišlju.