GEORGE STANCIU,prvak zagrebačkog Baleta
Gospodin George Stanciu je ličnost njegovane harmonije, kojom iskazuje simetriju u pristupu dubini i širini spoznajne akumulacije svega što je u fokusu njegove pozornosti.
Ta racionalna, logička, analitička dimenzija, kao važna “strukturna” značajka mladoga čovjeka posvećenog umjetnosti, istodobno stvara snažan temelj na kojemu umjetnik njeguje svoj obilati temperament kao dragocjenu “gradju” za bogate, sočne reljefe protagonističkih likova koji impresivno šire galeriju ostvarenja u scensko-umjetničkom životu zagrebačkoga HNK
Kao mladić s nenavršenih 17 ljeta, George Stanciu dolazi u Zagreb i biva prepoznat kao potencijal s perspektivom, pa odmah ulazi u repertoar Baleta, u djela koja su izraz scenske poetike i umjetničkog promišljaja Ivice Sertića, Pie i Pina Mlakar, Vasca Wellenkampa, Waczlawa Orlikowskog, a kasnije, postupno i u ostvarenja Frane Jelinčića i Dagmar Kessler- Jelinčić, Olega Danovskog, Dinka Bogdanića, Milka Šparembleka, Staše Zurovca, Georgea Balanchinea, Ljiljane Gvozdenović, Renata Zanelle, Petera Breuera, Edwarda Cluga, Normana Dixona, Dereka Deana, Huga Viere, Patricka Armanda, Yurija Vamosa, Igora Barberića i Stanislava Moša,pa Svebora Sečaka, Vladimira Derevianka, Hansa van Mannena, Martina Mullera, Barbare Novković-Novak, Lea Mujića….….……..
Istaknuti koreografi, širokoga raspona scensko-estetskih vizija, redom znalci svojega posla, mnogi od njih s medjunarodnom višeslojnom reputacijom, stvaraoci s erudicijom koja im dopušta da s punim respektom ličnosti i osobina plesača, ostvaruju kreacije koje su materijalizacija njihovih ideja u artikulaciji “scenske priče”, drame.
A protagonisti inventivno govore “jezikom neverbalnog izraza”, kome je baza tijelo, ritam i dinamika pokreta, gesta, mimika, u funkciji individualnih karakternih osobina junaka priče i njegovih socio-psiholoških odrednica u dramaturškom slogu scenskoga zbivanja.
Spomenuta svojstva umjetnika George Stanciu-a, odmah su, a i kasnije do danas, jamstvom uspjeha u suradnji sa svakim od koreografa, u mnogim umjetničkim projektima i ostvarenjima, predstavama koje su donosile priznanja stvaraocima, nagrade kao simbole postignuća i razine do koje se kontinuiranim uzlazom u radu, u stvaranju, stiže. Svoj rani status Prvaka Baleta HNK, gospodin George Stanciu postigao je u dinamici kreativnih pregnuća, čiji su odjeci mjerljivi i konstantnim aklamacijama razdragane publike čiji je Goerge Stanciu miljenik u svojoj matičnoj kući, Hrvatskom narodnom kazalištu.
U minulom desetljeću dobija Nagradu“Oskar Harmoš”, 2002. i 2006. za uloge Zlatnog idola u Bajaderi, Espada u “Don Quijote”, ulogu u projektu ”Bogovi su ljuti”, za kreaciju Foba u baletu “Maestro”, a u medjuvremenu,2004. u Beču, osvaja visoko 2. mjesto na V. medjunarodnom natjecanju.
U programu medjunarodnoga natjecanja plesača u Zagrebu,2010. osvaja,jednoglasnom odlukom stručnog Žirija, I. mjesto kao još jedan smjerokaz o visokim postignućima koja nastaju i time obogaćuju i baletnu umjetnost i kulturu hrvatske metropole.
U ovom osvrtu na postignuća treba izdvojiti kreaciju likova
China u mjuziklu”Priča sa zapadne strane”,Stanleya Kowalskog u “Tramvaj zvan čežnja”, Mladena Tarbuka,Foba,u djelu”Maestro”, Borisa Papandopula-Nedjeljka Fabrija-Ljiljane Gvozdenović.
To su,uz protagonističke uloge u klasičnim baletima, veliki likovi na zagrebačkoj sceni kojima George Stanciu iskazuje svoju snagu scenske izražajnosti, ne samo njegovane,visoke razine plesno-izvedbene dimenzije lika, nego i snažan prodor u sferu psiholoških značajki koje su suptilnoga”pletera”i naviještaju da bi umjetnik mogao biti uspješnim dramskim i filmskim glumcem,kada bi želio i tu vrstu stvaralačkog iskustva,kao umjetničko-medijskoga izazova.
Plesačka tehnika George Stanciua,kao “alat”jesuverena i funkcionalno,scensko-dramaturški moćna,da svakom svojom novom izvedbom uloge u kojoj nastupa, daje, nijanisirano, dublji i jači smisao izraza i postignuća.To je istodobno i put ustrajnoga uzlaza koji je jamstvom uspjeha u umjetničkom stvaranju i scensko-izvedbenom kretanju.
On dokazuje da je svaka uloga i svaki izlazak na scenu prigoda za gotovo karizmatični odjek osobnosti koja se na sceni pojavljuje,bez obzira na tzv.”veličinu” uloge.Umjesto “veličine” uloge, ostvaruje veličinu kreacije u svakoj ulozi koju prihvata i scenski oblikuje .
To posjetitelji Baleta osjećaju i zato Georgea osobito spontano pozdravljaju,uvijek
Karizma koju ima i pronosi scenskim prostorima,se uvijek iznova osjeća pažnjom koja spontano ide prema umjetniku trenom pojavljivanja,čak prije svakoga oblika akcije, radnje ….
To nedvojbeno može biti poticaj raspoloženju da uvijek svakoga trena daje sve najbolje od sebe i da time stvara široku platformu za bogat stvaralački scenski život i očekivana postignuća u ulogama repertoara koji profilira svaku kazališnu umjetničku sezonu.
Možda bi HNK mogao snimati svoje predstave, kao prva kazališna kuća,i distribuirati ih kao DVD ponudu svojim poštovateljima ……..
To bi širilo i dragocjene spoznaje o umjetnicima,i o kući koja je upravo započela svoju 151. umjetničku sezonu …..
Dr.sc.Slobodan Elezović,prof.