PUČKA PROCESIJA

PUČKA PROCESIJA „ZA KRIŽEN“ NA OTOKU HVARU

Zagreb, Uskrs 20.04.2014

http://www.unesco.org/culture/ich/index.php?lg=en&pg=00011&RL=00242 

http://www.min-kulture.hr/default.aspx?id=5233 

Ova procesija, pod zaštitom UNESCO-a kao nematerijalna kulturna baština svijeta,  održava se na spomen krvarenja križa uoči ustanka pučana na Hvaru godine 1510-te. Naime, prije početka ustanka su se u gradu Hvaru, u kući „Admirala od Porta“ (lučkog kapetana grada Hvara) sastali pučani-urotnici i na tom križu zakleli da će u Hvaru dignuti ustanak protiv bahatih i osornih vlastelina Hvarske komune. Uskoro je sam lučki kapetan Nicolo Bevilaqua (Nikola Vodopija) bio u nekoj svađi ubijen a ukućani su zatim primijetili da je križ, na koji su se urotnici zakleli a koji je visio na zidu, počeo plakati krvavim suzama. Krvario je više tjedana a Hvarani su tu krv skupljali na malim križićima i komadima tkanine. Jedan od tih križića je sačuvan u Hvarskoj biskupiji. Hvarani iz grada Hvara, a zatim i iz drugih dijelova Hvarske komune, shvatili su to kao Kristov znak da je potrebna jaka pokora u ondašnjim teškim vremenima punim nemira između pučana i plemića, te su organizirali procesije sa samo-bičevanjima i drugim vrstama pokore. U spomen toga do danas se održava, u noći od Velikog četvrtka na Veliki petak, procesija na putu dugom 25 kilometara na središnjem dijelu otoka Hvara. Procesiju, od početka, organiziraju pučani a ne Crkva. Svećenici i drugi crkveni dostojanstvenici smiju sudjelovati u procesiji kao i drugi građani.

Drži se da se ova procesija održavala svake godine, već 500 godina, osim jedne godine za vrijeme Drugog svjetskog rata. Od elemenata pokore u toj procesiji ostalo je to da križonoša (onaj koji nosi križ) hoda bos ili u čarapama a križ se ne smije čitavo vrijeme nasloniti na tlo. Procesija obilazi 6 mjesta na Hvaru: Jelsa, Pitve, Vrisnik, Svirča, Vrbanj, Vrboska. Iz svakog od tih mjesta istovremeno kreće po jedna procesija pa ima ukupno 6 križonoša. Biti križonoša je posebna čast. Križonoša mora biti mještanin ili porijeklom iz pojedinog mjesta a upisuju se za nošenje križa 10 do 30 godina unaprijed (ovisno o pojedinom mjestu). Za vrijene 40 dana Došašća u kući križonoše „kantaduri“ iz pojedinog mjesta uvježbavaju pjevanje „Gospinog plača“ osmerački pasionski tekst koji potječe iz 15-tog stoljeća. Križonoša od njih bira dva „kantadura“ koji će pjevati „Gospin plač“ u crkvama (6 crkava) pred ukrašenim Božjim grobovima koje procesije obilaze.

Sve procesije kreću u 22h navečer a dolaze natrag u svoje mjesto u 7h ujutro. Dvije procesije se ne smiju nikada susreti! Mještani navedenih 6 mjesta se također takmiče tko će bolje urediti i cvijećem okititi Kristov grob u svojoj crkvi.

Križonoša iz Jelse ima posebnu dodatnu zadaću, mora na povratku procesije u Jelsu, zadnjih (najmanje) 50 metara do crkve, noseći križ, PRETRČATI (prve dvije slike).

Nakon križonoše u procesiji sudjeluju članovi mjesnih bratovština obučeni u tunike kao i drugi građani. Uz križonošu idu „kantaduri“ i pratnja koja pazi da križ, težak do 18 kg, ne padne ili da se ne nasloni na tlo:

Ovogodišnje slike, u procesiji je čitavu noć sudjelovao i general Gotovina, vrijeme je bilo burno i kišovito:

Ove, 2014-te godine, križonoše su bili Luka Belić (1978.) iz Jelse, Paul Duboković (1980.) iz Pitava, Dragan Maligec (1982.) iz Vrisnika, Ljubo Makjanić (1985.) iz Svirača, Ivan Vodanović (1954.) iz Vrbanja i Pero Gabelić (1978.) iz Vrboske.

Ova procesija nije jedina u pred-uskrsne dane. Svako mjesto ima svoju procesiju navečer na Veliki petak a također neka mjesta imaju jutarnju procesiju iz mjesta u polje. Ove procesije se susreću i drugdje u Dalmaciji.

Ako se vratimo natrag na godinu 1510-tu, nakon krvarenja križa, ostali urotnici iz grada Hvara su odustali od pobune protiv vlastele ali urotnici iz srednjeg dijela otoka nisu odustali. Ustanak je poveo bogati pučanin iz Vrbanja, Matij Ivanić. Ustanak je počeo ubojstvom nekoliko vlastelinskih sinova u Starom Gradu, koji su se do tada istakli svojim osornim ponašanjem i silovanjem pučkih djevojaka. Pučani su tijekom više od četiri godine držali veći dio otoka Hvara a u dva navrata su osvojili i grad Hvar, centar Hvarske komune. Pučani su za to vrijeme vladali otokom preko opće „kongrege“ (skupštine) u kojoj su bili predstavnici svih stalež: vlastele (koja se s time složila), pučana i Crkve. To je, svakako, bila jedna od prvih demokracija u Europi (ni Cromwell, 140 godina kasnije, nije u skupštini imao sve staleže). Pučani su prema Veneciji imali dva glavna zahtjeva: 1) Da se vlastela drže zakona i 2) Da pučani također sudjeluju u zakonodavnoj vlasti. Venecija im je dala pravo u prvom ali ne i u drugom. Nakon nekoliko bezuspješnih pokušaja, te nakon nemira koji su počeli u drugim komunama, Venecija je jakom vojnom silom ugušila ustanak i objesila 19 vođa ustanka (među kojima i dva svećenika), upravo onoliko pobunjenika koliko je vlastelina poginulo kada su pobunjenici po drugi puta zauzeli grad Hvar. Matij Ivanić je uspio pobjeći, prvo u Neretljansku oblast (od kuda su uglavnom Hvarani porijeklom, jer su nekad bili neretljanski gusari) a zatim u Rim. Živio je u Rimu u hrvatskom zavodu svetog Jeronima gdje je i umro. Nemiri i pokušaji mirenja su se u Hvaru izmjenjivali slijedećih 100 godina. Prvo je pučane vodio sin Matija Ivanića a zatim njegovi potomci. Nemiri su završeni godine 1609 sporazumom pučana i vlastele s kojim neki zaslužniji i bogatiji pučani postaju vlastela, između njih i potomak Matija Ivanića. U znak toga mira tri godine kasnije je otvoreno komunalno kazalište u Hvaru, kazalište otvoreno za sve staleže. Drži se da je to najstarije takvo (puku otvoreno) kazalište u Europi s neprestanim djelovanjem od otvaranja.

General Gotovina cijelu noć u procesiji 'Za križen' na Hvaru: Ovo moramo sačuvati za našu djecu

http://www.slobodnadalmacija.hr/Split-županija/tabid/76/articleType/ArticleView/articleId/242435/Default.aspx  

- Prvi put sam u procesiji i ovo me impresioniralo, ovdje sam došao s obitelji, jer na Hvaru imam prijatelje. Stvarno bili smo od početka do kraja, jako sam sretan, i ovu baštinu moramo sačuvati kako za nas, tako i za one koji tek dolaze - poručio je general Ante Gotovina, sudionik jelšanske procesije, čovjek koji je i sam nosio svoj veliki križ za domovinu Hrvatsku.

HRVATSKA MATERIJALNA I NEMATERIJALNA KULTURNA BAŠTINA

Zagreb, Uskrs 20.04.2014

Hrvatska materijalna kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a:

Dubrovnik od 1979 http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovnik

Eufrazijeva bazilika u Poreču od 1997 http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovnik 

Katedrala svetog Jakova u Šibeniku od 2000 http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovnik 

Nacionalni park Plitvička jezera od 1979 http://hr.wikipedia.org/wiki/Nacionalni_park_Plitvi%C4%8Dka_jezera 

Povijesna jezgra Splita s Dioklecijanovom palačom od 1979 http://hr.wikipedia.org/wiki/Dioklecijanova_pala%C4%8Da  http://hr.wikipedia.org/wiki/Split  

Starogradsko polje (na otoku Hvaru) od 2008 http://hr.wikipedia.org/wiki/Starogradsko_polje 

Trogir – gradska jezgra od 1997 http://hr.wikipedia.org/wiki/Trogir 

http://whc.unesco.org/en/list  UNESCO: Svjetska lista materijalne kulturne baštine

Hrvatska nematerijalna kulturna baština pod zaštitom UNESCO-a:

Od 2009:

„Zvončari“ Kastavštine,

Hrvatsko čipkarstvo (Hvar, Lepoglava, Pag),

Procesija kraljica („Ljelje“) u Gorjanima,

Hvarska procesija križa („Za Križen“),

„Festa Svetog Vlaha“ u Dubrovniku,

Proizvodnja drvenih dječjih igračaka Hrvatskog Zagorja,

Istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici.

Od 2010:

Sinjska alka,

„Ojkanje“ – predslavensko pjevanje,

Tradicija pravljenja licitara.

Od 2011:

Pjesme „Bećarac“,

„Nijemo kolo“ – plesno kolo Zagore.

Od 2012:

Klapsko pjevanje.

Poveznice:

Bećarac http://hr.wikipedia.org/wiki/Be%C4%87arac 

Drvene igračke Hrvatskog Zagorja http://hr.wikipedia.org/wiki/Drvene_igra%C4%8Dke_Hrvatskog_zagorja  

Festa svetog Vlaha http://hr.wikipedia.org/wiki/Festa_Svetog_Vlaha http://hr.wikipedia.org/wiki/Dubrovnik 

Hrvatsko čipkarstvo    http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatsko_%C4%8Dipkarstvo 

Istarsko dvoglasno pjevanje    http://hr.wikipedia.org/wiki/Istarsko_dvoglasno_pjevanje 

i istarska ljestvica http://hr.wikipedia.org/wiki/Istarska_ljestvica

Klapsko pjevanje http://hr.wikipedia.org/wiki/Klapsko_pjevanje 

Licitar http://hr.wikipedia.org/wiki/Licitar 

Ljelje http://hr.wikipedia.org/wiki/Ljelje  http://hr.wikipedia.org/wiki/Gorjani 

Mediteranska prehrana http://hr.wikipedia.org/wiki/Mediteranska_prehrana  (zajednička baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala)

Nijemo kolo http://hr.wikipedia.org/wiki/Nijemo_kolo  http://hr.wikipedia.org/wiki/Zagora 

Ojkanje http://hr.wikipedia.org/wiki/Ojkanje  (na popisu UNESCO-ve UGROŽENE svjetske baštine)

Sinjska alka http://hr.wikipedia.org/wiki/Sinjska_alka

Za križen http://hr.wikipedia.org/wiki/Za_kri%C5%BEen  http://hr.wikipedia.org/wiki/Hvar 

Zvončari http://hr.wikipedia.org/wiki/Zvon%C4%8Dari   http://hr.wikipedia.org/wiki/Kastav 

Cjelokupna hrvatska nematerijalna kulturna baština:

Hrvatska nematerijalna kulturna baština znatno je veća od onoga što je pod zaštitom UNESACO-a. Popis svih nematerijalnih kulturnih baština Hrvatske je na adresi:

http://hr.wikipedia.org/wiki/Hrvatska_kulturna_ba%C5%A1tina

i obuhvaća 77 tradicijskih nematerijalnih kulturnih baština: 8 govora, 6 plesova, 5 pjevanja, 11 glazbala, 7 ophoda, 1 svatovski običaj, 4 kulturno/folklorne manifestacije, 8 rukotvorstava, 6 pripremanja tradicijskih jela, 8 igara, 4 liturgijska i pučka običaja, 11 obrta.