Pulska premijera Marinkovićeve 'Glorije'
vrijeme: 08.03.2013. 20 h
mjesto: Pula;
Istarsko narodno kazalište, Laginjina 5
url: http://www.ink.hr/
Predstava
'Glorija' Ranka Marinkovića, u režiji
Damira Zlatara Freya, koprodukcija je Istarskog narodnog kazališta - Gradskog
kazališta Pula
i Hrvatskog narodnog kazališta u Varaždinu. Pulska premijera ove predstave
održat će se u petak, 8. ožujka, s početkom u 20 sati.
Dramaturgiju
potpisuje Željka Udovičić Pleština, a u predstavi igraju: Helena Minić, Ivica
Pucar, Jan Kerekeš, Zvonko Zečević, Mijo Pavelko, Zdenko Brlek, Robert Ugrina, Sofija Cingula.
Željka Udovičić o predstavi piše:
'Jest, ova 2013.
godina podsjeća nas da se prije čitavih
stotinu godina rodio romanopisac, esejist, novelist , profesor dramaturgije i –
dramski pisac: Ranko Marinković. I taj je viški Voltaire, kako su ga zvali,
postao i ostao jedan od najznačajnih
likova hratske književnosti. Isto tako, ovo je vrijeme kada je i 'Glorija',
anotologijsko djelo i Marinkovićeva najizvođenija drama, već preživjela svoj pedeseti rođendan.
Ali taj, našem
kulturnom pamćenju nezaobilazni jubilej, svakako jest povod, ali nikako jedini
razlog uprizorenja ove naše 'Glorije'. Jer 'Glorija' je kroz čitavo svoje
trajanje dokazivala i pokazivala svoju suvremenost svakom vremenu kroz koje je
prošla. Činila je to zahvaljujući višeslojnosti dramskog teksta koji je baš
zato mogao odgovoriti uvijek novim, različitim okolnostima osiguravajući tako
kvalitetan dijalog s vremenom iscrpljujući sretne i manje sretne mogućnosti
različitih interpretacija.
Ta priča smještena u
jednu otočku, dakle relativno izoliranu župu, priča je o pokušaju mladog
svećenika da u krizno poratno vrijeme lažnim 'čudom' učvrsti poljuljanu vjeru.
Stoga časnu sestru Magdalenu, a bivšu cirkusku umjetnicu Gloriju, stavlja na
oltar u crkvi umjesto Bogorodičina kipa. Ali očekivano 'čudo' prometnut će se u
neuspjeh, odnos don Jere i Glorije u ljubav čija nemogućnost i okrutnost vraća
Gloriju nazad u cirkus gdje i pogiba. Osudivši svojim skokom u smrt svaki
dogmatizam i totalitarizam.
Danas pak, Glorija
oslobođena bilo kakvih ideoloških predznaka, ali uvjerena u nemoć svake
ideologije, prepoznaje i ovo vrijeme, vrijeme koje mi tako rado zovemo našim,
kao vlastito - dokazujući svoju nedvojbenu pripadnost suvremenom upavo
postavljanjem pravih, ključnih pitanja našeg doba. A to je prije svega pitanje
identiteta i sposobnosti da se (ne)izborimo za nj, zatim pitanje da li je u
ovome danas koje je ostalo zakinuto za bilo koju vrst Utopije ljubav uopće
moguća (kako ona romantična kakva se rađa između Glorije i don Jere, tako i ona
u obitelji koja također ne odolijeva: ona Glorije i njenog oca), te pitanje
manipulacije nemoćnim pojedincem od strane zatvorenih moćnih sustava.
Ovaj dramski mirakul
u šest slika, kako ga je sam autor podnaslovio, upravo je sjajan teatarski
izazov redateljskoj poetici Damira Zlatara Freya. Frey snažnim slikama, tu
dramu otvorene strukture prostora izmješta likovno i značenjski u teatarsko
mjesto zaigranosti i zapitanosti gdje se ponajprije poseže za onim ludističkim
elementima ove drame. Otvarajući pri tom 'Gloriji' i vrata budućih vremena.'
(R.P.B., 06.03.2013)
Premijerna izvedba u Puli, za koju karte možete unaprijed
rezervirati na stranici Istarskog narodnog kazališta, održat će se 8. ožujka, a
reprize će publici biti dostupne 09., 10. i 12. ožujka s počecima u 20 sati.
Varaždinska premijera najavljena je početkom travnja. Predstava je osmišljena
povodom povodom stote obljetnice rođenja Ranka Marinkovića (1913-2001).
Antologijsko djelo “Glorija” Marinkovićeva zrelija je
autorova drama iz 1956. godine. Ta je priča smještena u jednu otočku, izoliranu
župu, a donosi pokušaj mladog svećenika da u krizno poratno vrijeme lažnim
“čudom” učvrsti poljuljanu vjeru. Časnu sestru Magdalenu – bivšu cirkusku
umjetnicu Gloriju – stavlja na oltar u crkvi umjesto Bogorodičina kipa. U
originalu predstava se postupkom parodije oslanja na srednjovjekovni dramski
žanra mirakul. Autor se u djelu bavio analizom mehanizama totalitarizma u
instituciji Crkve.
U “Gloriji” se otvara usporedba između kazališta, cirkusa i
crkve, a sva tri elementa zapravo dijele istu bit: teatralizaciju čuda.
Kazališna predstava zapravo je demonstracija stvaranja čuda, otkriće istine,
odnosno laži. Glavna junakinja razapeta je između tri identiteta od kojih joj
ni jedan ne dopušta običan život: njeno je pravo ime Jagoda, u cirkusu je
nazivaju Glorija, a u crkvi Magdalena.
Danas pak, Glorija oslobođena bilo kakvih ideoloških
predznaka, ali uvjerena u nemoć svake ideologije, prepoznaje i ovo vrijeme,
vrijeme koje mi tako rado zovemo našim, kao vlastito – dokazujući svoju
nedvojbenu pripadnost suvremenom upravo postavljanjem pravih, ključnih pitanja
našeg doba. A to je prije svega pitanje identiteta i sposobnosti da se
(ne)izborimo za nj, zatim pitanje da li je u ovome danas koje je ostalo
zakinuto za bilo koju vrst Utopije ljubav uopće moguća (kako ona romantična
kakva se rađa između Glorije i don Jere, tako i ona u obitelji koja također ne
odolijeva: ona Glorije i njenog oca), te pitanje manipulacije nemoćnim
pojedincem od strane zatvorenih moćnih sustava.
Ovaj dramski mirakul u šest slika, kako ga je sam autor
podnaslovio, upravo je sjajan teatarski izazov redateljskoj poetici Damira
Zlatara Freya. Frey snažnim slikama, tu dramu otvorene strukture prostora
izmješta likovno i značenjski u teatarsko mjesto zaigranosti i zapitanosti gdje
se ponajprije poseže za onim ludističkim elementima ove drame. Otvarajući pri
tom “Gloriji” i vrata budućih vremena.”
(Barkun / M.L. / Foto Saša Miljević – ink.hr)
Svečana izvedba Glorije i susret s Mirom Stupicom
U subotu, 27.
studenog 2004. održana je svečana izvedba predstave Glorija u čast Mire
Stupice, koja je igrala glavnu ulogu na hrvatskoj praizvedbi proslavljene drame
Ranka Marinkovića prije gotovo pola stoljeća. Istog dana u 11,00 sati u Foyeru
HNK održanse razgovor s Mirom Stupicom. Prije predstave prikazan je film s
dokumentarnim snimkama iz predstava i intervjua Mire Stupice s dijelovima
programa pripremljenog prilikom nedavne proslave njene životne obljetnice.
Izvedbi je prisustvovala i sama glumica koja je za tu priliku doputovala iz
Beograda, gdje danas živi. Mira Stupica (Gnjilane, 1923) debitirala je davne
1941. godine, a u ansambl Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu došla je 1955.
godine zajedno sa suprugom, redateljem Bojanom Stupicom (koji je u Zagrebu
angažiran od 1955. do 1957. godine).
U Zagrebu je afirmirala svoj bujni temperament i nametnula
se kao umjetnica izvornog izraza i raznovrsne primjene svojih bogatih
interpretativnih mogućnosti ostvarivši nekoliko zapaženih kreacija, od koketne
Colombe (Anouilh) preko dostojantsveno ženstvene i tragične Sestre
Magdalene/Glorije, poetične Ivane (Shaw, Sveta Ivana), do iskrene Gruše
Vahandze (Brecht, Kavkaski krug kredom) i vragolaste Lucijete (Goldoni,
Ribarske svađe). Vrativši se ubrzo u Beograd, nastavila
je glumačku djelatnost ne samo u kazalištu, već i zapaženim nastupima na
televiziji i filmu.
Hrvatska praizvedba
Glorije održana je u HNK u Zagrebu 29.prosinca 1955. Redatelj i scenograf bio
je Bojan Stupica, skladatelj Bojan Adamič, a kostimografkinja Inga Kostinčer.
Tada su nastupili: Mira Stupica (Sestra Magdalena/Glorija
Fleche), Jurica Dijaković (Don Jere), Josip Petričić (Don Zane), Emil Kutijaro
(Rikardo Kozlović/Floki Fleche), Amand Alliger (Biskup), Nikša Stefanini (Don
Florio), Gizela Huml (Žena), Adem Ćejvan (Toni), Damir Mejovšek (Bimbo) i
drugi.
Marinkovićeva Glorija u režiji Božidara Violića
U subotu 20. studenog
antologijsko djelo suvremene hrvatske dramske književnosti, drama Glorija Ranka
Marinkovića, je nakon gotovo pola stoljeća premijerno izvedena na sceni HNK u
Zagrebu.
Drama o mladoj ženi koja je nakon izbjegavanja smrti u
cirkusu, zavjetovala svoj život Majci Božjoj i zaredila se, svakim danom
postaje sve aktualnija i potresnija. Dileme koje se otvaraju, kolebanja između svjetovnog
i duhovnog, tanka granica između služenja Bogu i manipulacije ljudima, samo su
neke teme koje se majstorski problematiziraju ovim tekstom.
Redatelj je Božidar
Violić, scenograf Tihomir Milovac, kostimografkinja Diana Kosec-Bourek,
skladatelj Igor Kuljerić, a scenski pokret potpisuje Snježana Abramović. Glume:
Olga Pakalović (Sestra Magdalena / Glorija), Goran Grgić (Don Jere), Mustafa
Nadarević (Don Zane), Ljubomir Kapor (Don Florio), Pero Kvrgić (Biskup),
Tomislav Stojković (Rikardo Kozlović), Žarko Potočnjak (Toma), Ivka Dabetić
(Majka) i dr.
Predstava traje tri sata, a ima stanku nakon prvog dijela.
Kritika: Velika predstava kakvu zaslužuje hrvatsko glumište
U kritici predstave u
režiji Božidara Violića Večernji list ističe da je "Glorija" uistinu
velika predstava koja zaslužuje pozornost i vraća na scenu redateljsku poetiku
kakvu zaslužuje hrvatsko glumište.
Vjesnik ističe da je redatelj Božidar Violić postavio
Marinkovićevu "Gloriju" kao suvremeni mirakl oslobađajući je svih
onih izvedenih interpretacija ideoloških razmetljivosti što su, nerijetko,
prikrivale autentičnost i univerzalnost njezina teatarska govora.
ANSAMBL PREDSTAVE
Sestra Magdalena/Glorija Olga Pakalović
Don Jere Goran Grgić
Don Zane Mustafa
Nadarević
Don Florio Ljubomir
Kapor
Biskup Pero Kvrgić
Rikardo
Kozlović/Floki Fleche Tomislav Stojković
Toma Žarko Potočnjak
Majka Ivka Dabetić
Toni/Pierrot Ivica Pucar