Ruke
(ulomak iz novele…)
Čovjek hoda prekriženih ruku na leđima.
"Lijeva se nalazi u naručju desne, spretnije, snažnije, pametnije, ozbiljnije." Tu nastaje dijalog između lijeve i desne ruke. Stalno se svađaju koja je pametnija, korisnija i sl.
"Ja barem znam listati knjigu, a ti ni to ne znaš. Ti znaš samo držati knjigu dok ja listam. On čita, ja listam, a ti, kao stalak-držiš.". U svađi je lijeva ruka okrivila desnu da je ubojica, da ju je htjela ubiti: "Ja nisam ubojica! To bi ti učinila.
Uostalom, jednom si već i pokušala to učiniti.", smatra se robom desne ruke: "Dok se gola prostituiraš u kojekakvim rukovanjima, ja držim tvoju rukavicu, kao rimski rob."
Na kraju dolazi do preobrata priče.
Čovjek pomiluje rukom dječaka po glavi i kvrcne ga po nosu, mali vrisne kako ga je ovaj udario. Dolazi dječakov otac...."tada se makne i Lijeva. Strelovito se digne i zgrabi Oca za košulju na prsima.
To je drugim riječima bio mig Desnoj: udri!"....Pod sobom ostave krvave otiske na pločniku. No one se nisu osvrtale..."
Na početku priče su se milovale, zatim svađale i razišle, ali su si na kraju pomogle u nevolji
Ranko Marinković,književnik
http://www.mojnet.com/video-ranko-marinkovic-knjizevnik/c025c76377259df8204d
c.v.
http://en.wikipedia.org/wiki/Ranko_Marinković
fotosi
http://www.google.com/search?q=ranko+marinkovi%C4%87&hl=en&client=opera&hs=d1K&rls=en&channel=suggest&prmd=imvnso&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=WipET9DsEYrXtAaXytW6Dw&ved=0CFQQsAQ&biw=991&bih=637
Memorijalna soba u Visu
http://www.youtube.com/watch?v=b3kQkBSlL6I
Kiklop,tv-serija, 1983.
http://www.youtube.com/watch?v=tL-ziKG1ei8&feature=related
RANKO MARINKOVIĆ
Rođen: 22. veljače 1913. na Visu,umro 28. siječnja 2001. u Zagrebu
Ranko Marinković, viški Voltaire, rodio se 22. veljače 1913. u Visu. Pučku školu završio je u rodnome mjestu, gimnaziju u Splitu i Zagrebu, gdje je završio i Filozofski fakultet. U okupiranu Splitu uhićen je te interniran u logor Ferramonteu (Kalabrija). Nakon pada Italije 1943. prebacuje se u Bari, zatim u sinajski zbjeg El Shatt. Nakon rata radi u Ministarstvu prosvjete NRH, Nakladnom zavodu Hrvatske, a od 1946. do 1950. direktor je Drame zagrebačkoga HNK. Godine 1951. postaje profesorom na zagrebačkoj Akademiji za kazališnu umjetnost na kojoj radi do umirovljenja. Bio je redoviti član HAZU-a od 1983., a član Društva hrvatskih književnika od 1948. U dva je mandata bio vijećnik HDZ-a u Skupštini grada Zagreba.
Hrvatski književnik Ranko Marinković bio je poznati prozni i dramski pisac, odavno uvršten u obveznu školsku lektiru. Kad je njegov roman Kiklop prenesen na filmske i TV ekrane, njegova su djela postala tražena i čitana kao nikad prije. Marinkovićev književni opus raznovrstan je i bogat. Obuhvaća poeziju, književne i kazališne kritike, eseje, drame, pripovijetke i romane.
Surađivao je u Krležinu Pečatu i manje poznatim časopisima, a u ožujku 1939. u Hrvatskome narodnom kazalištu izvedena mu je prva drama Albatros. Poslije Drugoga svjetskog rata počinje njegovo glavno stvaralačko razdoblje u kojem će napisati brojne novele, od kojih će se neke poslije naći u njegovoj znamenitoj zbirci Ruke. Pojava svakoga novog Marinkovićeva djela bila je ne samo veliki književni, već i kulturni događaj, pa i društveni, premda je stvarao u sjeni službeno favoriziranih autoriteta. Praizvedba drame mirakla Glorija 1955., u režiji Bojana Stupice, bila je prava senzacija, jer se izdigla iznad cjelokupnoga tadašnjeg hrvatskog dramskog stvaralaštva. Ona problematizira sukob pojedinca s dogmatizmom i krutim društvenim normama. U romanu Kiklop, koji se pojavio 10 godina poslije, Marinković ocrtava Zagreb uoči Drugoga svjetskog rata, služeći se analitičkim opisima psihičkih stanja likova, suptilnom ironijom, pa i crnim humorom. Na tragu takva pripovjednog oblikovanja nastao je i antiroman Zajednička kupka. Svoj opus zaokružio je 1993. godine djelom simbolična naslova Never more (Nikad više). Kao da se u miru sljedećih sedam godina, danju skrbeći o obitelji, a uvečer igrajući šah, Ranko Marinković želio pripremiti za odlazak na Vis, otok svojega rođenja.
Dobitnik je više književnih nagrada. Vjesnikovom nagradom za književno stvaralaštvo Ivan Goran Kovačić nagrađeni su mu romani Kiklop i Never more.
Marinkovićeva djela prevedena su na mnoge jezike.
Boris Dvornik,Hrvatski film,1982,monolog iz Kiklopa
http://www.youtube.com/watch?v=1TYJSe8Z_Ug