Autor ove svete knjižice je Sveti Ljudevit Marija Grignon Montfortski. Živio je i pastoralno djelovao kao svećenik početkom 18. St. u Francuskoj. Bio je propovjednik, pučki misionar, pisac asketa, kipar i mistik. Vrsni teolog i zaljubljenik u Blaženu Djevicu Mariju, utemeljitelj i duhovni otac Misionara Montfortanaca i Kćeri Mudrosti.
„Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici Mariji“ je njegovo najvažnije djelo napisano 1712. Godine. Kako on sam kaže: Uzeo sam pero u ruku da stavim na papir ono što sam s uspjehom učio javno i privatno u svojim misijama, kroz dugo godina.
Po proročkoj riječi samoga sveca, rukopis je bio sakriven zbog francuske revolucije u tami jednoga kovčega, i nakon toga zaboravljen i ponovno otkriven godine 1849. Od tada je postao marijansko djelo koje je doživjelo više od tri stotine izdanja, na tridesetak jezika.Prvi hrvatski prijevod uredio je nadbiskup dr. Josip Stadler godine 1894.
Sam Papa Ivan Pavao 2. je osobno posvjedočio u jednom razgovoru veliki utjecaj Montfortove duhovnosti na svoj duhovni rast: Čitanje ove knjižice za mene je predstavljao jedan odlučujući preokret u mome životu. Rekoh preokret iako se radilo o jednom dugom unutarnjem putu koji se podudarao s potajnom pripremom za svećeništvo . Upravo tada mi dođe u ruke „Rasprava o pravoj pobožnosti prema Presvetoj Djevici“, jedna od onih knjiga koju nije dovoljno jedanput čitati. Sjećam se da sam dugo vremena nosio tu knjižicu i u tvornicu sode gdje sam radio, tako da su se njene lijepe korice uprljale vapnom. Čitao sam uvijek iznova njene odlomke jedan za drugim.
Papino geslo Totus Tuus-Sav Tvoj duguje upravo sv. Ljudevitu Montfortskom.
Blaženi kardinal Alojzije Stepinac je rekao: Budite Apostoli slave Marijine nasljedujući sv. Ljudevita Grigniona Montfortskog i bit ćete pobjednici u ovom boju koji nadilazi ljudske snage.
U uvodu ove divne knjige Svetac piše: „Marija je izvrsno remek-djelo Svevišnjega, koji je za se zadržao spoznaju o njoj i vlasništvo nad njom. Marija je divna Majka Sina, koji ju je drage volje ponizio i sakrio u njezinu životu, da pogoduje njezinoj poniznosti, dajući joj naziv žena, kao kakvoj tuđinki, iako ju je u svom božanskom srcu cijenio i ljubio više nego sve anđele i ljude. Marija je vjerna zaručnica Duha Svetoga i zapečaćeni studenac kamo može ući samo on.
Marija je svetište i počivalište Presvetoga Trojstva gdje se Bog nalazi na divniji i božanstveniji način negoli na ijednom mjestu svemira, ne izuzevši njegovo boravište nad kerubinima i serafinima, niti je dopušteno ikomu stvoru, ne znam koliko on bio čist, unići tamo bez velike povlastice.
Izjavljuju sa svecima: Božanska je Marija zemaljski raj novoga Adama, gdje se on utjelovio po Duhu Svetom, da tu učini nečuvena čudesa.Ona je velik divni Božji svijet gdje ima neizrecivih ljepota i bogatstava. Ona je Veličanstvo Svevišnjega gdje je on sakrio kao u svome krilu, svoga jedinoga Sina i s njime sve što ima najodličnijega i najdragocjenijega. Oh!Oh! Koliko li je ovaj svemogući Bog učinio velikih i otajstvenih stvari u ovom divnom stvoru, tako da je i ona sama u svoj svojoj dubokoj poniznosti, prisiljena izjaviti: Velike mi stvari učini Svesilni.
Svakog dana, od jednoga kraja zemlje do drugoga, u najvišoj visini nebesa, u najdubljoj dubini bezdana, sve navješta, sve objavljuje divnu Mariju. Devet anđeoskih korova, ljudi svakog spola, dobi, položaja, vjere, dobri i zli, pa i sami đavli, svatko mora , milom ili silom, priznati istinu i nazvati je blaženom. Svi anđeli na nebesima, po riječima sv. Bonaventure, neprestano joj kliču: „Sveta, sveta, sveta Marijo, Bogorodice i Djevice- upravljaju joj svaki dan milijune i milijune puta anđeoski pozdrav: Zdravo Marijo, padajući pred njom i moleći u nje milost da ih počasti kojom svojom zapovjedi... Puna je sva zemlja slave njezine, osobito među kršćanima, gdje je mnoga kraljevstva , pokrajine , biskupije i gradovi uzimaju za pokroviteljicu i zaštitnicu... Nema ni malog djeteta koji je ne hvali, tepajući:Zdravo Marijo. Nema uopće grješnika, koji ma koliko otvrdnuo , nema u sebi koju iskru pouzdanja u nju. Nema, dapače, ni đavla u paklu koji je ne poštuje bojeći je se... Zato zaista treba reći sa svecima: O Mariji nikad dosta. Stoga trebamo kliknuti s Apostolom: Oko nije vidjelo, uho nije čulo, ljudsko srce nije osjetilo ljepote, veličine i odlike Marije, toga čuda nad čudesima u redu milosti, naravi i slave. Ako želite shvatiti Majku-veli neki svetac- shvatite Sina jer je ona dostojna Majka Božja: ovdje neka zamukne svaki jezik!“
U prvom dijelu Svetac piše: „ Budući da je svijet bio nedostojan primiti Sina Božjega neposredno iz Očevih ruku, Otac ga je dao Mariji da ga svijet primi od nje... Isus Krist je dao više slave Bogu, svome Ocu, podložnošću svojoj Majci kroz trideset godina, nego bi je bio dao da je obratio sav svijet tvoreći najveća čudesa. Oh! Kako puno slavimo Boga kad se, da mu ugodimo, podložimo Mariji po primjeru Isusa Krista, našeg jedinog uzora! Duh Sveti svoju plodnost ostvaruje preko Presvete Djevice, kojom se služi jer hoće, premda mu nije bezuvjetno potrebno te proizvodi u njoj i po njoj Isusa Krista i njegove udove. O otajstva milosti, nepoznata čak i najučenijima i najduhovnijima među kršćanima!“
Pišući o Marijinom poslanju u Božjem narodu Svetac kaže: „ Bog Otac učinio je slijev od svih voda i nazvao ga more. Učinio je i slijev od svih milosti , koji je prozvao Marija... Marija zapovijeda na nebu anđelima i blaženima. Kao nagradu za njezinu duboku poniznost, Bog joj je dao moć i službu da svecima popuni ispražnjena prijestolja s kojih se, zbog oholosti, oboriše anđeli odmetnici.
Volja je Svevišnjega , koji uzvisuje ponizne, da se nebo, zemlja i pakao , milom ili silom , pokoravaju zapovijedima ponizne Marije, koju je postavio vrhovnom Gospodaricom neba i zemlje; vojvotkinjom svoje vojske, blagajnicom svoga blaga, djeliteljicom svojih milosti, tvoriteljicom svojih velikih čudesa, obnoviteljicom ljudskog roda, posrednicom ljudi, zatornicom Božjih neprijatelja i vjernom družicom svojih veličina i svojih slavlja... Marija je proizvela s Duhom Svetim najveće djelo što ga je ikada bilo ili će ga biti: Bogočovjeka; i ona će dosljedno , proizvesti najveće stvari i u zadnja vremena. Samo je Marija našla milost kod Boga bez pomoći ikojeg pukog stvora. Svi koji su poslije nje našli milost kod Boga, našli su je samo po njoj. Pa i svi koji se unaprijed rode, jedino će po njoj naći milost.“
Svetac nastavlja: „Po Mariji je počelo spasenje svijeta, po Mariji se ono treba i dovršiti.“
Bog, dakle, hoće objaviti i očitovati Mariju, remek-djelo svojih ruku u ovim posljednjim vremenima:
1. Zato što se ona na ovome svijetu sakrila i ponizila ispod praha svojom dubokom poniznošću, postigavši od Boga i od njegovih apostola i evanđelista da je ne razglasuju;
2. Budući da je ona remek-djelo Božjih ruku, na zemlji po milosti i na nebu po slavi, Bog hoće da ga ljudi na zemlji hvale i slave zbog toga remek-djela:
3. Kako je ona zora zora što prethodi i otkriva nam Sunce pravde, Isusa Krista, to je trebamo bolje upoznati i otkriti da bismo tako upoznali i otkrili Isusa Krista;
4. Budući da je ona put kojim je Isus Krist prvi put došao k nama, ona će to biti i kad on dođe drugi put, iako na drukčiji način
5. Budući da je ona sigurno sredstvo i put ravan bez ljage, kojim stižemo Isusa Krista i savršeno ga nalazimo, to treba da ga po njoj nađu one svete duše koje imaju sjati u svetosti. Tko nađe Mariju, naći će život, to jest Isusa Krista koji je put, istina i život. Ali Mariju ne može naći tko je ne traži, a ne može je tražiti , jer nitko je ne pozna. Jer nitko ne traži i ne želi nepoznat predmet. Treba, dakle, da Marija bude poznatija negoli ikada, da se tako više pozna i slavi Presveto Trojstvo.
6. Marija treba zasjati u ovim posljednjim vremenima više nego ikada i to svojim milosrđem, svojom moći i svojom milosti. Svojim milosrđem, da natrag dovede i ljubazno primi bijedne grješnike i zalutale, koji će se obratiti i povratiti u katoličku Crkvu. Svojom moći protiv neprijatelja, idolopoklonika, raskolnika, muhamedanaca, Židova i okorjelih bezbožnika, koji će se strahovito buniti, nastojeći svojim obećanjima i prijetnjama zavesti i upropastiti sve one, koji im budu protivni. I napokon, ona treba zasjati svojom milosti, da ohrabri i podupre sve junačke vojnike i vjerne sluge Isusa Krista, koji će se boriti za njegove interese;
7. Napokon, Marija treba biti strašna đavlu i njegovim ortacima kao vojska spremna na boj, osobito u ovim posljednjim vremenima, jer đavo dobro zna da ima malo vremena, mnogo manje nego ikada prije, da upropasti duše pa zato svaki dan podvostručuje svoje napore i svoje navale. On će, zaista, brzo podignuti krvava progonstva i stavljat će strašne zasjede vjernim Marijinim slugama i pravoj njezinoj djeci, koju on teže svladava negoli ostale ljude.“
Zatim svetac navodi antitezu Eva-Marija koju su crkveni Oci puno koristili: „Što je Lucifer izgubio ohološću, to je Marija dobila poniznošću. Što je Eva upropastila i izgubila neposluhom, to je Marija spasila posluhom.“
Prvi dio sv. Ljudevit završava sljedećim riječima: „ Ali kakvi će biti ovi sluge, robovi i djeca Marijina? Bot će to vatra živa, sluge Gospodnje, koji će sve raspaljivati vatrom božanske ljubavi... Oni će nositi zlato ljubavi u srcu, tamjan molitve u duhu i smirnu mrtvljenja u tijelu te će svuda prosipati miomiris Isusa Krista za siromahe, malene, dok će biti kao smrtni zadah velikašima, bogatašima i svjetskim oholicama.“
U drugom djelu Svetac, pišući o štovanju Marije u Crkvi navodi prelijepu molitvu Sv. Augustina Isusu Kristu: Ti si Krist , moj sveti otac, moj milostivi Bog, moj veliki Kralj, moj dobri pastir, moj jedini učitelj, moj predobri pomoćnik, moj prekrasni miljenik, moj živi kruh, moj vječni svećenik, moj vođa u domovinu, moje pravo svjetlo, moja sveta slast, moj put koji me upravlja, moja prejasna mudrost, moja čista prostodušnost, moj slatki mir, moja svekolika sigurnost, moja lijepa baština, moj vječni spas. Kriste Isuse, ljubezni Bože, zašto sam ljubio, zašto želio kroz sav svoj život osim tebe, Isusa svoga Boga? Gdje sam bio, kad nisam mislio na te? O vi, sve želje srca moga, barem odsada usplamtite i gorite za Gospodinom Isusom. Poletite, dosta ste okasnile. Žurite se za ciljem kojim idete. Svojski tražite onoga koga tražite. Isuse, proklet bio koji tebe ne ljubi i gorčine se napunio koji tebe ne voli.
RASPRAVA
O slatki Isuse, nek te ljubi, nek u tebi uživa, nek se za tobom zanosi svaka dobra duša, posvećena tvojoj hvali. Bože srca moga i baštino moja, Isuse Kriste, neka moje srce umre sebi i ti budi život moj! Neka se u mojoj duši užeže živi plamen tvoje ljubavi i razgori se u savršenu vatru!Nek plamsa uvijek na žrtveniku moga srca! Nek zapali svu moju nutrinu i bukti do dna moje duše. Na dan svog svršetka neka dođem k tebi skončan od tvoje ljubavi. Amen.“
Sv. Ljudevit piše nadalje: „ Ako se bojimo izravno ići k Isusu Kristu, Bogu, bilo zbog njegove neizmjerne veličine, bilo zbog naše niskosti, bilo zbog naših grijeha, mi bez bojazni bojazni molimo Mariju, svoju Majku, za pomoć i zagovor; ona je dobra, ona je nježna, ona nema na sebi ništa strogog i odbojnog, ništa previsokog ni preblistavog. Gledajući je vidimo našu čistu narav. Ona nije sunce koje bi moglo zabliještiti nas, slabe ljude, svojim jakim zrakama, nego je lijepa i ugodna kao mjesec koji prima svoje svjetlo od sunca i prilagođuje ga prema našem slabom očinjem vidu. Tako je ljubezna da ne odbija nikoga koji je moli za razgovor, pa ne znam koliki bio grješnik, jer se, kako kažu sveci, nikad nije čulo , otkad je svijeta svijetom, da se je tko utekao Presvetoj Djevici pouzdano i ustrajno, a da ga je ona odbila. Toliko je moćna da njezine molitve nisu nikada bile odbijene. Dosta joj se pokazati pred svojim Sinom i pomoliti se : on odmah uslišava, on odmah prima. On ne može nikada odoljeti ljubaznim molbama svoje predrage Majke, sjećajući se uvijek njezina krila koje ga je nosilo i prsiju koja su ga dojila.
Svetac nalazi sedam vrsta lažnih štovatelja i lažnih pobožnosti prema Presvetoj Djevici. To su: 1. Štovatelji kritičari 2. Bojažljivi štovatelji 3. Izvanjski štovatelji 4.preuzetni štovatelji 5. Nepostojani štovatelji 6.licemjerni štovatelji 7. Sebični štovatelji.
Oznake prave pobožnosti prema svetoj Djevici su da je ta pobožnost-1.unutarnja 2.nježna 3.sveta 4.postojana i 5. nesebična.
U trećem djelu koji razmatra savršenu posvetu Isusu Kristu sv. Ljudevit veli: „Presveta Djevica, ta slatka i milosrdna Majka nikad ne dopušta da je nadvisimo u ljubavi i plemenitosti, Zato, kad vidi da joj se netko sasvim predaje, da je časti i služi joj lišavajući se svega najdražega da nju time počasti, tada se i ona njemu dariva potpuno i na neizreciv način. Ona ga uranja u bezdan svoje milosti, resi ga svojim zaslugama, drži ga svojom moći, rasvjetljuje ga svojim svjetlom, raspaljuje ga svojom ljubavlju, dariva mu svoje krjeposti: svoju poniznost, svoju vjeru, svoju čistoću itd. te postaje njegovim jamstvom, njegovom nadopunom i svim njegovim miljem kod Isusa.“
Potpuna predanost Marije Kristu, i u Njemu njezina predanost Presvetome Trojstvu, izvrsno je iskazana u zapažanju:
„Svaki put kad ti misliš na Mariju, Marija mjesto tebe misli na Boga. Svaki put kad ti hvališ i častiš Mariju, Marija zajedno s tobom slavi i časti Boga. Kod Marije je sve u odnosu na Boga, i ja ću je s potpunim pravom nazvati „Božjim odnosom“, jer se u svemu odnosi na Boga; ona je Božja jeka, koja kazuje i odjekuje samo: Bog. Sveta Elizabeta pohvali Mariju i nazva je blaženom što je uzvjerovala; a Marija, vjerni Božji odjek zapjeva: Magnificat anima mea Dominum: Veliča duša moja Gospodina. Ono što je Marija učinila u toj prigodi, to ponavlja svaki dan. Kad je hvalimo, ljubimo, častimo ili joj se darivamo, Boga hvalimo, Boga ljubimo, Boga častimo, Bogu dar nosimo po Mariji i u Mariji. U istoj molitvi Majci Božjoj , Sv. Ljudevit izražava trojstvenu dimenziju njezinoga odnosa s Bogom: „Pozdravljam te, Marijo, ljubljena Kćerko Vječnog Oca; pozdravljam te, Marijo, divna Majko Božjeg Sina; pozdravljam te, Marijo, prevjerna zaručnice Duha Svetoga!“
Obraćajući se Isusu, Sv. Ljudevit Marija izražava koliko je divno sjedinjenje Sina i Majke:
„ Ona je tako milošću preobražena u Te da ne živi više Ona, da nije više Ona: Ti sam moj Isuse, živiš i kraljuješ u njoj. Ah, kad bi ljudi znali slavu i ljubav koju primaš u ovom divnom stvoru: Ona je tako usko s Tobom sjedinjena... jer ona Te ljubi žarče i slavi savršenije negoli svi tvoji ostali stvorovi zajedno.“
Nadalje svetac piše: „Sretne li duše kad je sasvim zaposjedne i njome upravlja duh Marijin..., jer je taj duh blag i jak, revan i razborit, ponizan i srčan , čist i plodan.“
U djelu sv. Ljudevita Marije nalazimo isti naglasak na vjeri koju je živjela Majka Isusova u svom hodu od Utjelovljenja do Križa, vjeri kojoj je Marija model i uzor crkvi. Sv. Ljudevit Marija to izražava u mnogim nijansama kada čitatelju iznosi „divne učinke“ savršene marijanske pobožnosti: „Dakle, što više zadobiješ naklonosti ove uzvišene Vladarice i vjerne Djevice, to ćeš više imati čiste vjere u svemu svome vladanju: čiste vjere , koja će te učiniti nehajnim za sve osjetno i izvanredno; žive vjere i prožete ljubavlju, po kojoj ćeš sva djela obavljati jedino iz poticaja najčistije ljubavi; vjere stalne i nepokolebljive kao hridina, koja će ti dati snage da ostaneš stalan i postojan posred oluja i muka; vjere djelotvorne i pronicave, koja će ti kao neki otajstveni otpirač otvoriti ulaz u sva Isusova otajstva, u posljednje stvari čovječje i u samo Božje Srce; vjere odvažne iz koje ćeš bez kolebanja poduzeti i izvršiti velika djela za Boga i spas duša; napokon vjere koja će ti biti gorućom zubljom, tvojim božanskim životom, tvojim sakrivenim blagom božanske mudrosti, i tvojim svemoćnim oružjem kojim ćeš se poslužiti da prosvjetliš one koji su u tami i u smrtnoj sjeni; da raspališ mlake i one kojima treba žeženog zlata ljubavi; da dadeš život onima koji su umrli u grijehu; da takneš i preneš svojim blagim i moćnim riječima mramorna srca i libanske cedre; i napokon da odoliš đavlu i svim neprijateljima spasenja.“
Sv. Ljudevit Marija, kao i sv. Ivan od Križa , iznad svega ističe čistoću vjere čija se bit ne može razumjeti i koja je često bolna. To je vjera kontemplacije koja, odričući se osjetilnih i izvanrednih stvari , prodire u otajstvene Kristove dubine. Tako se u svojoj molitvi sv. Ljudevit Marija obraća Majci Božjoj govoreći:
„Ne tražim od tebe ni viđenja, ni objava, ni osjećaja slasti, pa ni duhovnih radosti... Za svoj dio , ovdje na zemlji hoću samo onaj koji si ti imala, naime: vjerovati čisto, bez ikakva kušanja i gledanja.“
Nadalje se kaže: „Duh Sveti hoće u Mariji oblikovati sebi izabranike, da pusti u njima svoje korijene svoje „nepobjedive vjere“, ali i svoje „čvrste nade“.“
Marija je tokom svoga zemaljskog života stekla tako neizrecivo obilje milosti i zasluga, da bi lakše bilo izbrojiti zvijezde na nebu, kaplje vode u moru , i zrna pijeska na obali morskoj , negoli su mu je dali ili će je ikada dati svi anđeli i sveti. O Marijo, čudo veliko! Ti ne možeš , a da ne proizvedeš čudesa milosti u dušama koje hoće zbilja da se izgube u tebi!
Za kraj ove svete knjižice sv. Ljudevit Marija Montfortski nam kaže da trebamo raditi po Mariji, s Marijom, u Mariji i za Mariju te završava sljedećim riječima:
„Trebamo rado prebivati u lijepoj Marijinoj unutarnjosti, tu mirno počivati, tu pouzdano tražiti oslon, tu se sigurno skrivati i tu se neograničeno izgubiti, da bi se u djevičanskom Marijinu krilu duša: hranila mlijekom njezine milosti i njezina majčinskog milosrđa; oslobodila se od svih svojih smetnji; bojazni i skrupula;bila sigurna od svih svojih neprijatelja:đavla, svijeta: grijeha , koji tamo nisu nikada imali pristupa, radi čega Marija izjavljuje:
Tko u meni radi, taj ne griješi, to jest: koji ostaje duhom u Presvetoj Djevici, neće počiniti znatnijega grijeha: da bi se tu oblikovala u Isusu, a Isus u njoj, jer je djevičansko Marijino krilo, po riječima Otaca, dvorana Božjih tajni gdje su bili oblikovani Krist i svi odabranici!“
SLAVA ISUSU U MARIJI! SLAVA MARIJI U ISUSU! SLAVA SAMOM BOGU!