Razgovor
Gospodja Jagoda Kosović je usmjerila pažnji
gospodina Hidajeta Hide Biščevića, autora knjige Diplomacija za stolom, nekoliko
pitanja za čitatelje e-portala Collegium Hergešić
J.K.
1. NADAMO SE, I MOLIMO, VAŠ ODGOVOR O
ISKUSTVENO NAJSTRESNIJEM I NAJSRETNIJEM DOMJENKU – DIPLOMACIJE ZA STOLOM....
H.B.
ODGOVOR
Recimo da je „najsretniji“ domjenak bio
domjenak koji to, zapravo, i nije bio . Naime, bilo je to „prisilno druženje“
hrvatskog izaslanstva u kongresnom centru u Luxemburgu u noćnim, pače ranojutarnjim
satima nakon što smo, konačno, poslije tolikih muka i stresova, dobili zeleno
svijetlo za početak pregovora o punopravnom članstvu u Europskoj uniji. Osobno
sam mjesecima gotovo danonoćno radio na osiguranju tog famoznog „datuma“, koji
se već bio počeo doživljavati kao neka
mitska nedostižna meta. No, kad je sve ipak krenulo, te noći, kad smo
sjedili u nevelikoj konferencijskoj sobi namijenjenoj našem izaslanstvu -
naime, za formalnu potvrdu odluke trebalo je čekati da iz Ankare sleti
zrakoplov s turskim premijerom, jer smo zajedno s Turskom na završnoj sjednici
Europskog vijeća trebali dobiti formalnu potvrdu o početku pregovora…dok smo,
dakle čekali tih par sati, naručili smo nešto za pojesti. Cijeli dan smo bili
na nogama, u razgovorima, iscrpljeni, već i gladni. Dakle, te poluhladne pizze
i polutopla piva, što su nam donijeli iz
nekog još otvorenog ranojutarnjeg restorana….to je bio domjenak!
A najstresniji…možda
onaj u moskovskom kazalištu „Na Jakimanki“, kad je u službeni posjet Rusiji došao
predsjednik Tuđman i kad smo pripremili svečani koncert, poslije kojeg je bio
prijam i domjenak za nekoliko stotina ljudi. Trebalo je sve to prirediti,
pratiti da sve bude u redu, usredotočiti se da predsjednika upoznam sa desecima
i desecima ljudi….a ja sam pri tome imao pola tijela u gipsu, još neoporavljen
poslije teške prometne nesreće!
J.K.
2.UPOTREBLJAVATE LI, I PRIVATNO, BILO KOJI OD
PROŽIVLJENIH RECEPATA?
H.B.
ODGOVOR:Naravno, znatan dio objavljenih
recepata sam osobno pripravio. Ne bih se inače ni usudio objavit ih…naravno, ne
umišljam da je moja hladetina jednaka, nekmoli bolja od aspika u nekom poznatom
restoranu, ili da je moje varivo od gljiva bolje od onog što nam je priredio
slovenski protokol za jednog tajnog ručka kod Velenja. Ali, trudim
se.
J.K.
3.MOŽE LI
SE VAŠA KNJIGA DODATI KAO STANOVITA NADGRADNJA DIPLOMATSKOM PROTOKOLU
H.B.
ODGOVOR:
Ne bih volio da se knjiga shvati odveć ozbiljno u tom „protokolarnom“ smislu.
Ipak je riječ o posve osobnim bilješkama i zapažanjima. Ali, ako netko iz tih
memorabilija izvuče neke pouke o pozadini diplomatskih događanja, o načinima i
„tehnikama“ političkog odlučivanja za stolovima s hranom, ako se iz svega može
steći uvid u to kako, zapravo, funkcionira taj svijet prividno visoke i
prividno osmišljene racionalne „svjetske politike“… onda bi knjiga imala i
dobila neki širi smisao osim prividnog redanja zabavnih anegdota.
Zagreb,
30.10.2013 - Promocija knjige dugogodisnjeg diplomata Hide BIscevica,
Diplomacija za stolom...
http://cropix.hr/index.php?menuid=gallery_cropix&gid=43499
Hidajet Hido Biščević
http://en.wikipedia.org/wiki/Hidajet_Biščević
Hidajet Biščević (often spelled Hido Biščević; born 18
September 1951 in Sarajevo)
is a Croatian diplomat, currently holding the office of the Secretary General
of the Regional Cooperation Council. He is also a journalist (having been
editor-in-chief of the Vjesnik daily from 1990 to 1992, and their foreign
affairs editor from 1985 to 1989) and an author of several books on
international relations, concerning the breakup of Yugoslavia, the Iranian Revolution
and the Iran–Iraq War.
Biščević graduated from the Faculty of Political Sciences at
the University of
Zagreb. After working at
the state-owned Vjesnik daily newspaper in the 1980s and early 1990s Biščević
joined the Croatian diplomatic service in 1992, and was initially named Head of
Department for Asian and Arab Countries at the Croatian Ministry of Foreign
Affairs and Adviser to the Foreign Minister.
From 1993 to 1995 Biščević was Croatia's
ambassador to Turkey, after
which he was appointed as Assistant Minister for Foreign Affairs (1995-1997), before
serving as ambassador to the Russia
(1997-2002). Upon returning from Moscow,
he served as the State Secretary for Political Affairs at the Ministry of
Foreign Affairs from 2003 to 2007. On 10 May 2007 at the Southeast European
Cooperation Process (SEECP) Foreign Ministers summit in Zagreb he was appointed to be the first
Secretary General of the newly established Regional Cooperation Council (RCC),
and his term officially began on 1 January 2008.