REFERENDUM
rvatske
političke stranke koje su već iznevjerile narodno povjerenje i izdale svoj narod,
sad žele Hrvatsku podariti liberalima, koji vode Europsku Uniju i koji već
uništavaju njezine narode. Stranke su nas u presudnom, povijesnom, sudbinskom
trenutku poredale pred zid Europske Unije, kako bi nas u žurbi pokosile Referendumom i to u vrijeme kad se u
našoj napaćenoj zemlji obavlja smjena nositelja vlasti.
Nebrojeni među nama vide da nas jadne hrvatske
političke stranke pokušavaju privesti u tamnicu Europske Unije „kao guske u
maglu“, kako je pri žurnom privođenju Hrvata u monarhističku Jugoslaviju 1918.
godine rekao Stjepan Radić. Ostali među nama su u tjeskobnoj dvojbi o tome, je
li dobro pristupiti Uniji ili je to zlo. Onima među nama koji su u dvojbi
kažem, da je pristup Hrvatske Europskoj Uniji veliko zlo. Eto zašto.
1. HRVATI I HRVATSKA SU U VELIKOJ NEVOLJI
rvatska je već zapala u velike nevolje zbog
ugađanja volji Europske komisije
tijekom takozvanih prijepristupnih pregovora. Pregovori su bili diktat, kojime
su hrvatskim vlastima nametnuti unutarnja i vanjska politika, vođenje
gospodarstva, pravosudna praksa i sigurnosna politika, a narodu nametan tuđi
liberalistički sustav uvjerenja, kojime se zatire hrvatsko narodno životno
zajedništvo. Posljedice tog postupka su:
· uvođenje nakaznog
političkog sustava, koji sprječava da se vodi nacionalna politika;
· povlačenje države iz
gospodarstva putem liberalizacije vanjske trgovine, privatizacije državnih
poduzeća i prirodnih izvora te putem odustajanja države od uređenja domaćih
tržišta robe, usluga, rada i novca;
· potpuna
deindustrijalizacija Hrvatske, čime je spriječen rast gospodarstva, stvorena
vojska nezaposlenih ljudi, opao izvoz dobara i usluga te osiromašen golem dio
hrvatskog pučanstva;
· odustajanje države od
zaštite ljudi i naroda, rada i vrijednosti rada, nacionalnog prostora i
prirodnog blaga te okoliša i klime;
· pravna nesigurnost
građana te izloženost političara i branitelja Domovinskog rata sudskom progonu tuđih pravosudnih tijela;
· uništenje obrazovnog
sustava i unakaženje nacionalne kulture;
· srozavanje razine fizičke
sigurnosti građana, obitelji i cijelog naroda;
· razaranje uvriježenog
hrvatskog sustava uvjerenja, koje uništava hrvatsko obiteljsko, zavičajno i
narodno životno zajedništvo, bez kojega nema opstanka naroda i njegova ostanka
na njegovoj zemlji.
2.
HRVATI I HRVATSKA TREBAJU
IZVESTI GOLEM PREOKRET
rvati i Hrvatska trebaju smjesta pružiti otpor
propadanju i za svoj spas skupno se pokrenuti, kako bi svoj opstanak i svoju
budućnost zajamčili:
· preuzimanjem svoje države
u svoje ruke;
· izgradnjom
vlastitog politički sustava, koji će omogućiti državi da promiče dobrobit
naroda,
· vođenjem vlastite
unutarnje i vanjske politike;
· ponovnom
industrijalizacijom zemlje;
· vlastitim iskorištavanjem
i iskorištenjem hrvatskog prirodnog blaga;
· zaštitom ljudi, naroda i
države od navale svjetskog tržišta i kapitala;
· obnovom i osuvremenjenjem
obrazovnog sustava, kojime bi se u zemlju vratili i stručno i integralno
znanje;
· obnovom i promicanjem
ljudskog i narodnog životnog zajedništva te obnovom i obranom uvriježenog
sustava uvjerenja, uz koji su Hrvati stoljećima opstali i ostali na svojoj
zemlji.
3.
UNIJA NAM NE ĆE DOPUSTITI
DA SE SPAŠAVAMO I SPASIMO
ristupom Hrvatske Uniji, Unija nastavlja svoje širenje.
Širenje Unije na istok ne služi množenju i jačanju europskog zajedništva, koje
bi omogućilo stvaranje većeg bogatstva europskih naroda. Ono služi samo širenju
svjetskog tržišta na Europu te jačanju političkog i gospodarskog utjecaja
kapitala, jer se Unija od zajednice svojih naroda pretvorila u povjerenicu
svjetskog kapitala i glasnogovornicu liberalističke ideologije.
Prijepristupni pregovori
RH s EU pokazali su ćud i nakane Unije, koja se urotila da provede svoj naum i
u Hrvatskoj. Ta urota predviđa onesposobljivanje Hrvata i hrvatske države da
provedu to, što je nama nasušno potrebno za oporavak i povećavanje bogatstva
naroda. Unija je i junake Domovinskog rata privela sudištu u den Haagu. Ugovorom o pristupanju Unija Hrvatima i
Hrvatskoj oduzima sredstva spasa:
· uklanjanjem samostalnosti
i suverenosti hrvatske države; iako ni Unija nema međunarodno priznanje kao
država;
· nametanjem
neučinkovitog i jalovog političkog sustava, u kojem vlasti ne mogu pomoći
narodu i zaštiti ga ni od propadanja,
· preuzimanjem vođenja
hrvatske unutarnje i vanjske politike;
· pretvaranjem hrvatskog
gospodarstva u tržište bez proizvodnje;
· stavljanjem hrvatskog
prirodnog blaga i nacionalnog prostora na izbor tuđem kapitalu i korporacijama
· zabranom hrvatskoj državi
da štiti ljude i narod od navale svjetskog tržišta i kapitala;
· daljnjim uništenjem i
bolonjizacijom obrazovnog sustava, koji zemlju lišava i stručnog i integralnog
znanja;
· razaranjem ljudskog i narodnog
životnog zajedništva putem promicanja nadmetanja među ljudima i potiskivanja
uvriježenog nacionalnog sustava uvjerenja, na koji su se Hrvati stoljećima
oslanjali.
4.
ŠTO JE SAD UNIJA I KAKVA
JE ONA
uropska Unija nije ni blijeda slika Europske Ekonomske Zajednice, za koju su se Hrvati bili odredili
kod osamostaljenja 1990. godine te koju su u postupku globalizacije uklonili
liberali. EEZ je od 1960. godine bila sijelom zajedništva, suradnje i
uzajamnosti naroda, koji su ranije suprotstavljenim zapadnim europskim narodima
jamčili mir, sigurnost i blagostanje, usprkos tadašnjoj dubokoj podjeli Europe
i prijetnji komunizma. EU je od 1993. godine karikatura EEZ-a. Unijom sad
vladaju:
· nesposobni političari kao
povjerenici svjetskog kapitala;
· zapuštenost i propadanje
industrijske proizvodnje;
·
siromaštvo i teško dužničko ropstvo kućanstava,
proizvodnog gospodarstva, država i navlastito poslovnih banaka;
·
rasap monetarnog sustava Unije, uspostavom kojega je bilo
ozbiljno okrnjeno suvereno pravo naroda da vladaju i upravljaju svojim novcem;
·
nemoć naroda da bez općeg europskog političkog preokreta
ponovo zagospodare svojom sudbinom;
·
prijetnja ponovnog razbuktavanja nacionalnog pitanja,
koje je neizbježno u unitarnim političkim tvorevinama, koja ozbiljno ugrožava sigurnost
i stabilnost Unije te cijelog kontinenta u sadašnjim nesređenim političkim,
gospodarskim, sigurnosnim i društvenim prilikama u globaliziranom svijetu;
·
rasulo tradicijskog europskog sustava uvjerenja, koji je
europskim narodima bio donio ugled u svijetu, opće blagostanje i snagu da se
obnavljaju poslije unutarnjih sukoba i ostvarenja vanjskih prijetnji;
·
neprestano jačanje vlasti europske birokracije, koja
služi svjetskom kapitalu i svjetskom tržištu te istovremeno propadanje država i
naroda Unije.
Europa se – kao i Hrvatska i SAD –
pokušava iz siromaštva izbaviti daljnjim zaduživanjem, a ne radom. Europa je
naglo počela zaostajati za ostalim dijelovima svijeta, koji je donedavno
predvodila. Globalizacija uništava Uniju, ali i cijelu Europu, kojom Unija
pokušava gospodariti.
Umjesto
da Hrvatska bude pod paskom Unije, Uniju treba podvrgnuti prismotri ili
monitoringu europskih naroda.
5.
MORAMO SAČUVATI SLOBODU
DA SE SPASIMO
vojom neeuropskom i protiveuropskom politikom Europska Unija
bi i Hrvatsku obvezala da trajno slijedi strategiju pretvaranje Europe u
podružnicu svjetskog tržišta, strogo je sprječavala da izgradi primjeren
nacionalni politički sustav i uporno onemogućivala da politiku vodi u interesu
svojeg naroda.
Na to Europska Unija sve
više prisiljava i svoje sadašnje članice, čiji narodi žestoko osporavaju
pokoravanje svojih izabranih političkih prvaka neizabranom čelnicima europskih
središnjih ustanova. Unija zatire načelo suverenosti svojih naroda, sprječava
njihova međusobno zajedništvo i razbija njihovo unutarnje jedinstvo.
Takozvana kriza eura izazvana s nakanom još veće
unitarizacije Unije i daljnjeg potkopavanja nacionalnih država pod izlikom
spasa Unije od financijskog sloma. Europski narodi sve više uviđaju da bi rasap
Unije bio bolji od njihove propasti kao naroda i da bi taj rasap mogao otvoriti
put novom zajedništvu naroda Europe, koje Unija sad priječi. Narodi Unije
čekaju da se oslobode Unije, kako bi postali slobodnima za uspostavu suradnje i
zajedništva, bez kojeg im se ne će vratiti procvat, koji su imali u Europskoj Ekonomskoj Zajednici.
6.
PRISTUP UNIJI BI HRVATSKU
DO KRAJA UPROPASTIO
rvatski narod zna što bi trebao poduzeti da zaustavi
svoje propadanje, da se počne oporavljati te da stvori političke, gospodarske,
sigurnosne i ljudske uvjete da se može sam hraniti. Narod zna da se treba
okrenuti k sebi i posvetiti sebi, kako bi razvio svoje mogućnosti, uporabio
svoje znanje te iskoristio položaj svoje zemlje i svoje prirodno blago. Narod
zna da bi trebao imati odgovorno i poduzetno političko vodstvo, koje bi
izgradilo primjeren politički sustav i pokazalo predvodništvo u zajedništvo, za
kojime narod čezne.
Međutim, ništa od toga za
što narod zna da mu treba ne će biti moguće izvesti nakon mogućeg pristupa Uniji,
kojemu se političke stranke nadaju, a kojega se narod straši. Unije se sad
opravdano straše i narodi, koji su je utemeljili ili koji su joj naknadno
pristupili.
Hrvati mogu samo u
slobodi sačuvati mogućnost i sposobnost da se izbave iz nevolja i da ponovo
pođu putem napretka i obnove narodnog zajedništva. Pristup Hrvatske Uniji nije
jedini, sudbinski hrvatski izbor. Hrvatima je potrebna sloboda, kako bi
odredili i proveli pravu strategijsku odluku u pogledu stvaranja partnerskih
odnosa u širokom, globalnom svijetu. Pristup Europskoj Uniji – po tome što je
ona sad i kakva jest – nije ni jedini ni najbolji izbor, jer će nam Unija
odnemoći u našem izbavljanju iz nevolje. Rasapom Unije hrvatski bi strategijski
izbor postao raznovrsnijim.
7.
UNIJA VIŠE TREBA HRVATE,
NEGO HRVATI UNIJU
temeljenje Europske
Ekonomske Zajednice bio je politički, gospodarski, sigurnosni i kulturni
projekt. Pretvaranje EEZ-a u EU je nedomišljena politička urota, kojom se
poslije sloma komunizma nastojalo zauvijek suzbiti utjecaj Rusije na europske i
zapadne poslove, iako je taj utjecaj legitiman i neizbježan. U europske poslove
i u europsku politiku nastoje se uključiti i druge gospodarske, političke i
strategijske sile.
Balkan je nakon dosadašnjeg širenja Unije postao
strategijski najosjetljivijim dijelom Europe. Zapad putem Europske Unije
nastoji sačuvati politički utjecaj na Balkanu i zadržati ga za se, a Hrvatska
je uvijek, usprkos svoje malenkosti, imala presudnu ulogu u usmjeravanju
Balkana. Stoga EU treba RH u svojim redovima.
Hrvatski pregovaratelji nisu uviđali i nisu u
pregovorima s nametljivim europskim pregovarateljima rabili važnost i
vrijednost hrvatskog položaja. Stoga je Hrvatska postigla najbjedniji mogući
ugovor o pristupanju Uniji pa se Hrvati ne mogu i nikad ne će pomiriti sa
svojim predviđenim položajem i sa svojom ulogom u Uniji. Ugovor koji je
hrvatskim vlastima nametnut pokazuje i njihovu slabost, ali i slabost Unije,
koja Hrvatskoj kani malo pružiti. Hrvati su mogli iznuditi Uniji najpovoljniji
mogući ugovor, ali su pregovore vodili nesposobne hrvatski političari.
Ako Hrvati na Referendumu
odluče ponovo stupiti u tuđu političku tvorevinu, razdoblje prismotre pruža
im prigodu da pokažu neposluh Uniji i
nju prisile da se mijenja.
Unija nije za nas, a pokazala je da više nije ni
za narode svojih sadašnjih članica. Referendum je dobra prigoda da Hrvati
pokažu svoj nacionalni politički instinkt, kad su ih već njihovi političari
izdali.