Refleksije
uz 20. svibnja, 2012.
Umjesto
da je, odlaskom Slovenije iz sastava SFRJ, a u duhu Odluka II. zasjedanja
AVNOJa, iz 1943., svim Republikama iz sastava Jugoslavije osigurana etapa
državotvorne neovisnosti u duhu izabranih strateških smjernica razvitka svake
od njih, došlo je do rata, i najvećih strahota kroz koje je prolazilo pučantsvo
u ovom dijelu Europe, od II. svjetskoga rata do sada.
I
punih šesnaest godina, iznimno dramatičnih godina, je trajao proces
razdruživanja Jugoslavije, od Slovenije, 25. lipnja, 1991., do Crne Gore, 13.
srpnja, 2006.
Srbija,
s koalicionom Vladom,s predsjednikom Republike Borisom Tadićem, zagovornikom
europske orijentacije Republike Srbije, kao moderne suvremene europske
demokratske države, organizira referendum za novi Ustav Republike Srbije, koji se
usvaja 29. listopada, 2006., nakon čega se organiziraju izvanredni
parlamentarni izbori,21.siječnja,2007.,na kojima, za 250 poslaničkih mjesta, 81
osvaja Radikalna stranka, 65 mjesta osvaja Demokratska stranka predsjednika
Borisa Tadića, te ostale manje stranke demokratske europske orijentacije, koje
će tvoriti koaliciju, kao opoziciju radikalnoj stranci koja zagovara pretenzije
„velike Srbije“ s medjama i izvan teritorijalnog prostora Republike Srbije.
Ta
strateško-politička ekspanzivnost radikala u Srbiji, pokazuje da je „biračko
tijelo“ Republike Srbije u dinamičnom procesu prestrojavanja i sazrijevanja,
kojemu je potrebno vrijeme, možda i masiv vremena.
Dr.Vojislav
Šešelj, predsjednik srbijanskih radikala, uznik u Haagu, bio je iz Sarajeva kao
sveučilišni profesor, prešao u Beograd i tamo
započeo političku aktivnost. U vrijeme Slobodana Miloševića se kretao, poput
„klatna“- s centra na desno i zdesna na centar, da bi slavodobitno podržavao
nastajanje Republike Srpske u BiH, pa jednako zagovarao i teritorijalne pretenzije
Srbije,znatno izvan Republike Srbije, s posve irealnim pristupom strategiji
koja je huškačka i urušavajuća za sve
prostore država nastalih od ex-Jugolsavije.
Današnji
srbijanski radikali se temelje na koncepciji da su svi Srbi, Srbi sa svih
strana, jedinstveno - jedincati i kao takvi „trebaju nastojati živjeti u istoj državi“, bez obzira na raspone medja.
To
su motivi, koji se moraju, postupno, transformirati, egzaktnom dominacijom
suvremenih demokratskih snaga i u Srbiji.
Jačanje
radikala i njihova derivata, u Republici
Srbiji, potiče strategiju
hrvatske desnice.
Dan,
20. svibnja, 2012. može biti i povijesno markiran datum
Toga
je dana izabran povjesničar gospodin Tomislav Karamarko predsjednikom najveće
hrvatske oporbene stranke - HDZa.
Istoga
dana je, u drugom krugu predsjedničkih izbora u Republici Srbiji, tijesnom
većinom, izabran gospodin Tomislav Nikolić, koji je na široj javnoj sceni bio
započeo kao zamjenik Šešelja u radikalima, a poslije je osnovao svoju stranku
SNS (Srpska napredna stranka) čijim je kandidatom i pobjednikom na predsjedničkim
izborima u Srbiji postao.
Sve
ovo može naviještati složene oblike u relaciji dvaju država, s neizravnim
odjekom i u Bosni i Hercegovini. Ili pak
izravnim odjekom.
Uzde
vlasti radikala, i njihova derivata, u Srbiji, mogu činiti tu stranku gotovo
„strankom opasnih namjera“, s asocijacijom na riječ Ivice Račana o HDZu, 1989.,
kao o tadašnjoj „stranci opasnih namjera“.
Jasnim
pogledom na razvitak i kvalitetu evolucije demokratskoga ustroja Republike
Hrvatske, na transformaciju HDZa, na razdoblje koalicije na vlasti u Hrvatskoj,
2000. do 2003., na ponovni mandat reformiranoga HDZa, kao suvremene proeuropske
stranke, treba spoznavati da je Srbija s radikalima, ili njihovim derivatom, na
polazištu na kojemu je Hrvatska bila 1989.,1990.,i da će, prirodnom postupnošću
sazrijevanja i razvitka socijalne svijesti u Srbiji, ta zemlja biti tek oko 2020. u razini na kojoj
je Hrvatska bila 2010.
Stasat
će nove generacije, sadašnja djeca će postati mladi obrazovani ljudi s iskazom
svojih smjerova i putova života i to će tek biti podloga emancipacije u duhu
moderne demokracije višestranačkoga parlamentarizma i liberalističkih
vrijednosti u kreiranju društvenih odnosa i strategija.
Za
sve to je potrebno vrijeme, baš kao što
je bilo potrebno i Hrvatskoj, za svaku kvalitativno vrijednu etapu njezine
društvene evolucije i ustroja, te gospodarskoga razvitka i rasta, kao
permanentnog procesa u društvenim odnosima.
Cijela
regija i zemlje koje je tvore, će imati nove izazove s radikalima,ili njihovim
derivatom,kao utjecajnom političkom opcijom u životu suvremene Srbije. Ali,
evidentno će se to morati transformirati postupno, s pažnjom da se ta strateška
opcija i njezini pragmatični koraci ne „izliju“ izvan prostora Srbije, a
poglavito paziti da se ne odražavaju na BiH i entitet Republike Srpske u BiH.
Prihvati
li se stajalište, koje nadahnuto komentira europski veleum Lav Nikolajevič
Tolstoj, u svojem epohalnom djelu „Rat i mir“,
da je ratu cilj-ubijanje, da su orudja rata - špijunaža, izdaja i poticanje izdajništva, uništavanje pučanstva, pljačka, kradja
imovine, prijevara, laž, ratna lukavstva, jačanje vojničkoga staleža, koji mora
usvajati disciplinu, ali i vrijeme dokolice, razvrata, pijanstva, surovosti.........može
li se zamisliti što je sve , danomice bilo u opsegu zbivanja, na područjima
ratom zahvaćenih odnosa u zemljama, državama koje su nastale,
surovo-dramatičnim raspadom Jugoslavije.
Na
dobrim tradicijama bogate, raznovrsne i složene povijesti, treba selektivno
birati oblike i modele ustroja koji će, smjerom i jamačnim progresom u ime
dolazeće budućnosti, tvoriti obzorja nade u miran i uspješan razvitak svake od
novostvorenih država i njihovoga pučanstva, poglavito mlade generacije koja će
svoje talente i sposobnosti ugradjivati u profil svojih osobnih strukovnih
uspjeha i svojih zadovoljstava i sreće.
Mnoštvo
zadovoljnih, uspješnih pojedinaca, tvori skupinu, do, u najboljem slučaju,
cijeloga naroda, a treba dodati, možda i svih naroda ovih mladih novonastalih
država u suvremenoj Europi..
Suvremena
Europa treba moći prepoznati sposobnosti, kao dragocjene resurse ljudi i
njihovih mogućnosti kreiranja kvalitetnih životnih i razvojnih uvjeta, a
to,pragmatično znači, uvjeta konstruktivnoga tvoraštva i korisnih rezultata
koji će se kao bogati mozaik ugradjivati u život i standarde suvremene europske
zajednice
država i naroda.
Wahl in Serbien, „Die Serben durften nicht entscheiden, wo
sie leben wollen“
http://www.faz.net/aktuell/politik/ausland/wahl-in-serbien-die-serben-durften-nicht-entscheiden-wo-sie-leben-wollen-11750937.html