Renata Renee Walter, 28. prosinca, 1913. – 29. kolovoza,
2012.
U 99.godini plodonosnog života, vratila je „ovozemaljsku
propusnicu“poznata hrvatska likovna umjetnica, slikarica, Renata Renee Walter.
Umjetnica je rano, u svojem artikuliranju likovnoumjetičkoga
opusa, izabrala ekspresionizam kao izraz raspona subjektivnih stavova i sudova
o životu i ljudima.
Rano je pripala portretnom slikarstvu, ostvarivši
galeriju likova s dubinskom analitičkom spoznajom o temperamentu, karakteru,
moralnom i socijalnom profilu izabranih portretiranih osoba. Portreti Renate Renee
Walter, su raskošne psihološke studije ponudjene minucioznim slojevitim
pristupom liku iz fokusa umjetnicine pozornosti.
Ljudsko lice, kao najdinamičnija scena na kojoj se
zrcale misli i čuvstva, trajnim je umjetničkim poticajem portretistice Renate
Renee Walter koja je svojim izvedbeno-estetskim rješenjima mnogobrojnih
portreta, predstavila osobe iz fokusa svoje pažnje i njima samima, a uobličenim
djelom, obogatila zidje interijera domova mnogih ličnosti iz spektra svojega
izbora i likovno-umjetničkih postignuća.
Osobito je intrigantan umjetnicin odnos prema kolorističkim
rješenjima i izboru kromatske potke svojega opusa, bez obzira da li se radi o
portretu, genre - prizorima ili urbanim pejzažima.
Spektar hladnih boja, do „otrovne“ zelene, u masivima aplikacije, bio je izraz osobitosti
odnosa umjetnice Renate Renee Walter prema temama u izrazu duboko humane ideje
- vodilje i uspješnosti afirmacije najsvetijih humanističkih pristupa životu,
kao poticaja plemenitoj misli i čuvstvima, uprkos hladnim, teškim, gotovo „odbojnim“
bojama .
Željela je pokazati, a ustrajnošću takve svoje
logike i vizije, i dokazati, svojom likovno-umjetničkom ponudom, da je ideja - vodilja
i tema oplemenjujućih pristupa životu i čovjeku kao njegovu subjektu važnosti i
vrijednosti, opstojna i čak sugestivnija, kada je oblikovana i tim najhladnijim
i najtežim kromatskim rasponom u izboru i formama prikazanog sadržaja,te njegova
dubljeg smisla kao mogućeg trajnog poticaja.