Autor: prof.Zdravko Mršić
Datum objave: 15.12.2017
Share


ROBOTOVLASNIČKI SUSTAV

Vrijeme je toplog i iskrenog obilježavanja rođendana Isusa iz Nazareta......

Vrijeme je toplog i iskrenog obilježavanja rođendana Isusa iz Nazareta, koji je živio u Palestini, dok je ona bila pod rimskom okupacijom kao što je bio i golem zemljopisni prostor na trima kontinentima oko Sredozemnog mora. Rimljani su bili vlast nad vrstom Homo sapiens, kao što je to sad kapital. Rim je u svijetu koji je on bio globalizirao svojom vojnom silom sve ljude pretvorio u podanike, robove ili robote, koji su dobivali zakone i zapovijedi, koji su ravnali njihovim životima i njihovim radom. Podanici su radili za besposlene Rimljane. Danas država Kapital ima u globaliziranom svijetu ulogu kakvu je carski Rim imao u globaliziranom Sredozemlju. Kapital je to napravio rabeći svoju financijsku silu i infrastrukturu tržišta. Odnedavno kapital rabi robote i robotizaciju poslovanja da potpuno zauzme našu vrstu.

Isus iz Nazareta bio je rođen u štali i kao novorođenac bio položen u prijateljske životinjske jasle. Međutim, Isus je kao zreo mladi čovjek imao snažnu političku misao, koja se rodila u njemu upravo u vrijeme rimske okupacije Palestine. Isus je ne samo osudio suradnju židovskih vjerskih i svjetovnim vlasti s rimskim okupatorima, nego je svoju političku misao uperio protiv svake vlasti nad vrstom Homo sapeins. Isus je jedini reformator sustava uvjerenja, koji se usudio objaviti da se vlasti ne smiju miješati u ljudsku i životnu dinamiku, nego da vrsta mora biti slobodna za prilagodbu okolnostima. „Caru carevo, a Božje Bogu!“ srž je Isusove političke misli. Isus je u središte svoje misli stavio „bližnjega“ ili bilo kojeg čovjeka, na kojega se naiđe u životnom prostoru. Za njega nije bilo ni obećane zemlje ni odabranog naroda ni tuđinske carske vlasti, kojoj ipak treba dati porez, kako se ona ne bi petljala u ljudsku dinamiku. Za to su Isusa sve tri vlasti u Palestini solidarno osudile na smrt.

U svijetlu Isusova pristupa (samo)upravljanu našom vrlom vrstom treba gledati sadšnji postupak agresivne robotizacije kapitalističkog poslovanja. Već par desetljeća dolazi do zamjene rada ljudi „radom“ robota. Zamjena radnih mjesta mjestima robota sve je brža. Industrijski kapitalizam prvo je plijenio jeftin rad seljaka pa je slijedno uzimao jeftin ženski rad iz kućanstava i jeftin rad iz nerazvijenih zemalja te je minulih desetljeća radna mjesta izvozio u zemlje u razvitku. Odnedavno su zapadne korporacije počele ponovo otvarati radna mjesta u svojim matičnim zemljama, ali ne za ljude nego za robote. Kina proizvodi svaki treći robot na svijetu, a proizvedene robote najviše rabi sama, jer nema dovoljno mladog pučanstva. Računa se da bi do 2030. godine u svijetu moglo 800 milijuna ljudskih ljudskih radnim mjesta biti zamijenjeno robotskim proizvodnim mjestima. Brzinu uklanjanja radnih mjesta teško je ocijeniti, ali se može zaključiti da će u jednom ljudskom naraštaju većinu radnih mjesta zauzimati roboti. Uvođenje robota u sve više proizvodnih i radnih postupaka je proizvod kapitalizma.

Danas vlada predodžba da roboti obavljaju fizičke stručne poslove, a da su umni poslovi i dalje poslovi vrste Homo sapiens. Roboti, u koje već spadaju digitalna računala i dronovi (trutovi) te programi koji njima upravljaju, obavljaju ponovljive ili „repetitivne“ i fizičke i umne poslove. Robotima se još uvijek ne smije povjeriti izvođenje projekata, kao što su gradnja objekata ili sustava infrastrukture te nijedna vrsta istraživačkih poslova. (Možda bi roboti mogli voditi hrvatsku politiku, jer u njoj nema izuma i promjena?)

Roboti za kapitaliste imaju silne prednosti pred ljudima. Robot je mrtav i nehotičan radnik bez množidbe i djece; stanuje na radnom mjestu, ne dolazi od kuće na posao pa se može smanjiti i prorijediti mjesna prometna infrastruktura; robot nema ljudska i radna prava; ne udružuje se u sindikate i ne obustavlja voljno rad, a kapitalisti uvode prognostičko, a ne dijagnostičko održavanje robota, kojim se predviđa mogući prestanak rada robota; roboti imaju samo jedno osiguranje i to životno; eutanazija robota ne postavlja etičke dvojbe. Jedini problem robota je u tomu, što robot nije potrošač, a financijski kapitalizam je odnedavno ljude počeo gledati prvobitno kao potrošače. Takvo stanje je ozbiljan izazov kapitalizmu: kako imati ljude kao potrošače, ako nisu i proizvođači te na koji način ujednačiti ponudu robota i potražnju preostalih ljudi. Roboti proizvode i ne troše, a ljudi bi uskoro trebali samo trošiti i ništa ne raditi.

Nedavno je Elon Musk predložio da se radnicima, koji prepuštaju radna mjesta kapitalističkim robotima daje plaća za nerad. Tko bi mimo tržišta određivao tu plaću, kolika bi ona bila, bili se plaćalo i djecu živih neradnika i bi li plaća ljudima bila dostatna i za pribavljanje stana? Musk bi uveo paralelno netržišno gospodarstvo za žive ljude uz tržišno gospodarstvo za nežive robote. Musk očito nastoji sačuvati kapitalizam u podvojenom svijetu proizvodnje i potrošnje. To se događa u vrijeme, u kojemu je vrsta globalizirana i u kojemu je ona postala jedinom političkom velesilom u svijetu. Očito je, da će vrsta odbaciti „humanitarnu“ ponudu kapitalizma i ostati vrstom korisnog rada, proizvodnje dobra, izumiteljstva, kreativnosti i poduzetnosti. Za to će vrsti biti potrebno likvidirati kapitalizam, koji je „tjerajući lisicu robotizacije istjerao vuka globalnosti“. Time će se vlast vratiti u čovjekove životne zajednice, što će omogućiti vrsti da se djelatno prilagođuje okolnostima, umjesto da besposlena čami u getima kapitalizma.

Buduće mimoilaženje ponude i potrošnje nije novost u civilizaciji. U izvornim civilizacijama (u Mezopotamiji i drugdje) naplavni mulj je donio bogatstvo, ali je tražio usredotočen rad pa su vlasti ljude pretvorili u robove ili u robote, koji su radili samo da prežive i da obnove radnu sposobnost, ali bez „prognostičkog“ održavanja života. Do američkog Građanskog rata (1861.-1865.) američki Jug je imao robove ili (žive) robote za rad kod uzgoja šećerne trske, pamuka i duhana. Čak prije uspostave civilizacije u Ledenom dobu, izvorne ljudske zajednice imale su u pripitomljenim životinjama žive tegleće i noseće robote u autsorsingu iz drugih vrsta. Ni za takve robote nije se bilo ispriječilo pitanje eutanazije. U to doba vrsta Homo sapiens prestala je biti vrstom lovaca i skupljača plodova te postala radnom vrstom obrađivača tla, uzgajivača bilja i životinja te proizvođača alata i drugog pribora. Sadašnje širenje rada robota dovodi našu vrstu u čamotinju i to nakon 14.000 godina rada, umovanja, izumiteljstva, kreativnosti  i poduzetnosti. Kako sad „zbrinuti“ prekomjerno pučanstvo živih neradnika, koji će kapitalisti i roboti zatjerati u neradne logore? Ljudi će odmah po rođenju stupati u „treću dob“.

Robotizacija poslovanja nosi vrsti more nevolja. Nastat će vojske dokonih ljudi, koji imaju i životne potrebe i ljudske svrhe, a koji nemaju zasluženu kupovnu sposobnost. Neradnici i roboti ne mogu putem tržišta ujednačiti ponudu i potražnju dobara i usluga. Treba li ponudu i potražnju ujednačiti putem inačne bitkojnske monete? Kakva će biti uloga kapitalizma u sudvojenom svijetu rada i nerada? Treba li čovjeka vratiti u neradnu životinju, kojoj netko drugi, a ne ona sama namiče pašu te postavlja solilo i pojilo? Hoće li svi neradni ljudi biti mobilizirani kao vojnici, odgojitelji, zatvorski stražari i zatvorski psihijatri? Tko će voditi račun o zdravlju ljudi, kao što se vodi račun o zdravlju robota ili će se na zdravlju ljudi gledati kao u početcima Industrijske revolucije? Kako će se djeca odgajati za svijet nerada? Hoće li se živim neradnim ljudima računati paradni, a ne radni staž, koji će se računati robotima? Kakva je budućnost kapitalizam i kapitala? Treba li živi rad u svjetskoj revoluciji okončati doba kapitalizma? Sad su umovi u našoj vrsti shrvani pitanjima koja se roje oko robotizacije poslovanja.

Očiti je, da kapital računa na smanjenje ljudskog življa putem istorodnog rodnog određenja ljudi i putem zatiranja u ljudima volje da se množe, iako se pare. Istorodno rodno usmjerenje smanjit će ponudu proizvodnog rada u vrsti. Te postupke kapitalizam već potiče. Međutim, ti postupci mogu u ljudima toliko smanjiti volju za život, da vrsta iščezne bez ljudskog sjemena. Možda će kapitalizam početi djelatno zagovarati i eutanaziju u našoj vrsti.

Kapital će uskoro u robotima imati zarobljeni rad i neće trebati najamni rad ljudi. Vrsta će biti samo u autsorsingu kod kapitala. Dosad su se živi radni ljudi na „svjetskom tržištu rada“ međusobno nadmetali za posao. Sad je kapital dopustio i potaknuo invaziju vrste robota Robo habilis u životni i radni prostor vrste Homo sapiens. Roboti su proizvod i besplatni radnici kapitalizma. Za njih će se određivati maksimalni izdatci, kao što se za žive radnike još uvijek određuje minimalna plaća, što je sad važno pitanje za Hrvatsku i za tekstilnu konfekciju u Hrvatskom Zagorju.

Pogledajmo u svjetlu sadašnje nametljive robotizacije poslovanja procese, koji su nakon Isusove objave „nebeskog kraljevstva“ tekli unutar rimskoga robotiziranog, legionarskog i robovlasničkog sustava poslovanja. Tko može izbjegnuti zaključak, da je Isus riječju „kraljevstvo“ označio vladavinu vrste nad samom sobom. Nebesko kraljevstvo je vjera u ljudsko životno zajedništvo. Isusovu ideju stvaranja ljudske i društvene dinamike mimo političke vlasti prvi je prihvatio ondašnji srednji sloj trgovaca i stručnih ljudi u izvornim zajednicama diljem rimskog svijeta, koje su bile sputavane i koje su stenjale pod rimskom legionarskom infrastrukturom. Ljudi su htjeli pripadati vrsti Homo sapiens. Ti su ljudi pod cijenu života širili Isusovu spasonosnu ideju buđenja i oživljavanja vrste. Rim je pokušao napraviti kompromis s takozvanim „carskim kršćanstvom“, ali ga ni to nije spasilo. Nakazni Rim se nije mogao spasiti. Poslije sloma Rima Benediktinci su obnovili Europu upravo na izvornoj ljudskoj dinamici malih životnih zajednica nad kojima nije bilo „europske“ vlasti i na njihovoj međusobnoj suradnji. Isus je došao na svoje nakon počeka od pet stoljeća.

Isusova zamisao stvaranja ljudske dinamike mimo vlasti nije mrtva. Ona će opet probudi vrstu, koja je uistinu globalizirana i okupiti je da se bori protiv robotizacije, kako bi ostala vrstom, koju su stvorili rad, znanje, izumiteljstvo i poduzetnost. Što je Homo sapiens bez rada? Mnoštvo kojim se jednako lako upravlja kao i robotima. Valja pretpostaviti da će se borba protiv robotizacije voditi i „hakerskim ludizmom“, koji neće fizički razarati i kanibalizirati robote, nego će samo onesposobljivati njihove digitalne programe. U ratu protiv robotizacije vrsti su dopuštena sva sredstva. Isus je u borbi za vrstu uporabio i svoj život i svoju smrt.

226
Kategorije: Kolumna
Developed by LELOO. All rights reserved.