F. William Engdahl, autor bestselera o nafti i geopolitici pod naslovom Stoljeće rata; angloamerička naftna politika i novi svjetski poredak, napisao je za vrijeme vladanja Busha juniora nadasve zanimljivu knjižicu: Sjeme uništenja- geopolitika genetski modificirane hrane i globalno carstvo. Engdahl je ekonomist i novinar te je predavao na mnogim međunarodnim konferencijama na temu geopolitike, GMO-a, ekonomije i energije, od Londona preko Džakarte do Poljske i Hrvatske. Trenutno živi u Njemačkoj i, osim što redovito piše o pitanjima ekonomije, energije i o međunarodnim problemima, radi i kao ekonomski savjetnik.
Negdje usred bliskoistočnih naftnih šokova i svjetskih kriza iz 1970-tih godina tadašnji američki ministar vanjskih poslova i predsjednik Vijeća za nacionalnu sigurnost Henry Kissinger rekao je nešto vrlo znakovito. U jednoj izvanrednoj izjavi sažeo je svoju filozofiju politike moći: „Kontroliraj naftu i kontrolirat ćeš zemlju. Kontroliraj hranu i kontrolirat ćeš ljude.“ Depopulacija na globalnoj razini i kontrola hrane postat će pod vlašću Kissingera strateška politika SAD-a. Nakon američkog rata protiv Iraka i opustošenja te zemlje, Irak je američkim zakonom pretvoren u golemi laboratorij za razvoj prehrambenih proizvođača GM sjemenja i hrane, kemijskih kompanija. Tako je Iraku namjenjena sudbina golemog pokusnog živog laboratorija za ispitivanje GM pšenice, a Iračanima sudbina pokusnih kunića u tome eksperimentu. Pod krilaticom o uvođenju „slobodnog tržišta“ irački poljoprivrednici postaju robovi multinacionalnih kompanija- dobavljača sjemena.
Primjer Iraka i prisilno uvođenje patentiranih genetski modificiranih poljoprivrednih proizvoda , pod kontrolom stranih divovskih agrokompanija, samo je jedan od najgorih primjera koji pokazuju kako kompanija Monsanto i druge divovske kompanije za proizvodnju genetski modificiranih usjeva te usjeve silom, nameću ljudima diljem svijeta mimo njihove volje. Većina ljudi koji su se potrudili saznati pravo stanje u Iraku nije bila svjesna ove znatno dalekosežnije strategije i geopolitičkog projekta skrivena u procesu širenja uzgoja genetski modificiranih kultura.
Godine 2004. druga zemlja na svijetu po količini obradivih površina zasijanih GM usjeva, odmah iza SAD-a bila je Argentina.
Engdahl spominje drastični šok cijena nafte iz razdoblja od 1973- do 1979 kao i neslužbeni američki imperijalizam koji su provodili ljudi bez lica- birokrati Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke, u interesu bankarskih magnata poput Davida Rockefellera i njegovih banaka Chase Manhattan i Citicorp.
Autor tako piše kako su kao rezultat tog naftnog šoka cijeli indijski potkontinent, većina afričkih zemalja i mnoge južnoameričke zemlje zapale u tešku ekonomsku krizu.
Nadalje, 1979.- monetarni šok kad se savjetovalo ukidanje zlata kao pokrića novca te je na taj način dolar krenuo na svoj petogodišnji uspon. Tako je američko „neformalno carstvo“ ulazilo u svoju novu,
veliku fazu, koja će doživjeti vrhunac 1990- tih godina pod krilaticom „globalizacija“.
Engdahl nadalje piše da su braća Rockefeller držali Južnu Ameriku sferom utjecaja svoje obitelji još od 1940. tih godina.
Interesi obitelji Rockefeller protezali su se od naftnih polja u Venezueli do poljoprivrednih posjeda u Brazilu. A onda su zaključili kako su im argentinski problemi povezani s vanjskim dugom jedinstvena prilika za promicanje interesa svoje obitelji u toj zemlji.
Sredinom devedesetih godina zemljom je vladao milijunaš i playboy Carlos Menem koji je, kao predsjednik Argentine , potajno dao dopuštenje Monsantu za sijanje GM soje i tako uništio tradicionalnu
argentinsku poljoprivredu. Argentinska Vlada i privatne kompanije
su u svojim reklamama veličale soju kao zdravu hranu, umjesto prirodnog mlijeka i bjelančevina životinjskog podrijetla. To je bila laž.
Sirova i prerađena soja naime sadrže cijeli niz otrovnih sastojaka koje se povezuje s pojavom raka.
No, Argentina nije jedina ciljana zemlja za velebni eksperiment uzgoja genetski modificiranih poljoprivrednih kultura.
Bio je to samo početak svjetskog plana koji je pripreman desetljećima i čiji su dometi zastrašujući.
Doktora A. Pusztaia, priznatog biologa su po nalogu kompanije Monsanto i britanskog premijera Tonyja Blairea otpustili jer je upozorio na moguće štetne posljedice konzumiranja GM krumpira.
Također su znanstvenicu dr. Mae-Won Ho, prijevremeno umirovili , a njezina „pogreška „ je bila u tome što je bila previše otvorena i iskrena glede opasnosti od genetski modificirane hrane.
Godine 1992. predsjednik Georg Bush otvorio je Pandorinu kutiju GMO-a. Jednom izvršnom uredbom utvrdio je da su genetski modificirani usjevi i hrana „bitno ekvivalentni“ tradicionalnim uzgajanim usjevima istih sorta, primjerice kukuruza, soje i riže.
Ali koncept o „bitnoj ekvivalentnosti“ sama je po sebi pseudoznanost.
Tako državne institucije do dana današnjega u SAD-u nisu nikada donijele nikakvu odluku protivnu željama i interesima agrokompanija.
Kompanija Monsanto, vodeći svjetski proizvođač GM sjemena , meta je mnogih prosvjeda zbog njezinih smrtonosnih proizvoda poput dioksina i Agent Orangea. Ali ta kompanija je bila izuzetno sposobna u postavljanju ključnih dužnosnika na relevantne položaje u institucijama američke Vlade. Tako slijedi zaključak da je američka Vlada bila glavni katalizator „genetske revolucije“, genetski modificiranih kultura i njihova širenja diljem svijeta.
Rockefellerova „zelena revolucija „ počela je u Meksiku i tijekom pedesetih i šezdesetih godina 20. st. proširila se po cijeloj Latinskoj Americi. Ta je „revolucija“ bila samo fasada za preuzimanje kontrole nad proizvodnjom hrane u ciljanim zemljama nerazvijenog svijeta, a promicala se u ime učinkovitosti slobodnog poduzetništva, kao suprotnost neučinkovitosti komunističkog sustava.
Tu su se koristile i goleme količine herbicida i pesticida, čime su stvorena nova tržišta za velike naftne i kemijske kompanije.
Tako su velike agrokompanije velikim koracima zakoračile na tržišta koja su američkim izvoznicima do tada bila nedostupna.
Ta je pojava kasnije nazvana „poljoprivredom orijentiranom na tržište“. U stvarnosti bila je to poljoprivreda orijentirana na stjecanje kontrole velikih agrokompanija nad svjetskom poljoprivredom.
Agrobiznis je djelovao rame uz rame sa „zelenom revolucijom“.
Bili su dio velike strategije u sklopu kojih je Zaklada Rockefeller u kasnijim godinama, financirala istraživanja i razvoj genetskih promjena na biljkama. Kako su brojni farmeri 1980-tih i 1990.-tih godina svoje obiteljske posjede napuštali, velike agrokompanije su ih zauzimale. Pojava tvorničke proizvodnje životinja nazvana „revolucijom“ počela je ranih 1980-ih. S novom proizvodnjom došao je tzv „zatvoreni tov“. Postupak prema životinjama je bio nehuman.
Potkraj devedesetih godina tvorničke su farme pretvorile poljoprivredu u najvećeg zagađivača vode u SAD-u.
Problem nisu samo goleme količine otpada nego i goleme količine lijekova, osobito antibiotika, koji se u tim natrpanim oborima pod kontrolom drže razne bolesti životinja. Tako su velike farmaceutske kompanije postale integralnim djelom lanca zvanog agrobiznis.
Sljedeća logična faza, bila je, naravno spajanje divovskih farmaceutskih kompanija i divovskih agrokompanija, a pokretač toga procesa u objema granama bilo je genetsko inženjerstvo.
U načinu i smjeru genetske revolucije glavnu ulogu opet je imala Zaklada Rockefeller. Ona je potaknula izum nove znanstvene discipline- molekularne biologije. To područje znanosti držali su konačnim sredstvom uspostave društvene kontrole i društvenog inženjerstva. Tu se radi zapravo o „novoj eugenici“, odnosno o toj znanstvenoj pogrešci- redukcionizmu. Sjeme „genetske revolucije“ sijalo se vrlo sračunato.
Odluka o stvaranju genetski modificirane riže bila je majstorski potez vještih odnosa s javnošću Zaklade Rockefeller i njezinih pristaša unutar znanstvenog i političkog ustroja. Ta riža je nazvana „zlatna riža“. Mit o tome kako Zaklada Rockefeller namjerava genetski modificiranim organizmima nahraniti svijet nije ništa drugo nego mit.
Ali bio je to mit u rukama moćnih tvoraca mitova.
Autor kaže da je doktrina Svjetske trgovinske organizacije krajnje jednostavna: slobodna trgovina, pod uvjetima koje su odredili veliki konglomerati s područja agrobiznisa, bit će iznad suverenih država i iznad brige za zdravlje i sigurnost ljudi i životinja. Krilatica je glasila:
„Slobodno tržište uber alles!“
Ovakvim agrobiznisom neizmjerno se povećala opasnost od toga da uzgojem monokultura neke biljne vrste potpuni nestanu.
Do kraja 1990.-tih genetska je revolucija snagom uragana protutnjala svjetskom poljoprivredom. Zanimljivo je ovdje spomenuti da je u rujnu 2001. na konferenciji za tisak jedna mala biotehnološka kompanija obznanila svoje postignuće- stvaranje kontracepcijskog kukuruza- zvanog spermicid…!
Engdahl završava oštrim tonom:
„Širenje genetski modificiranih usjeva i hrane po cijelome svijetu danas je toliko uhvatilo maha da ga se može i mora proglasiti „zločinom protiv čovječnosti“ U srži toga problema jest pitanje genocida:“
Znači, svi odgovorni dužnosnici kompanija Monsanto, Dow Chemical, DuPont, Syngenta, Cargill, ADM i drugih kompanija za proizvodnju GM sjemena, zatim dužnosnici Zaklade Rockefeller, Ford, Gates kao i svi odgovorni bivši i sadašnji dužnosnici američkog Ministarstva poljoprivrede, napose predsjednici, oba Busha , Clinton, Tony Blair, svi znanstvenici sudionici lažljive znanosti podliježu pod jasnu pravnu definiciju članka II. –zločin genocida.
Svi bi oni trebali stati na optuženičku klupu Međunarodnog suda pravde u Haagu, suda koji su Ujedinjeni narodi osnovali 1945. za procesuiranje zločina protiv čovječnosti!!!