TRI SESTRE – Jugoslovensko dramsko pozorište (1982)
https://www.youtube.com/watch?v=6TGrDFby4bg
Premijera u Jugoslovenskom dramskom pozorištu. 18.decembra 1981.godine se iščekivala sa nestrpljenjem. Čehov u JDP, po prvi put na toj sceni „Tri sestre“ i gostovanje Georgija Aleksandroviča Tovstonogova, velikog reditelja iz Lenjingrada. Bilo je još razloga za to iščekivanje. Posle dosta godina na scenu JDP-a , kao glumac, vratio se Branko Pleša u ulozi Veršinjina, a još jedan kuriozitet je da su se na toj sceni prvi put zajedno našle dve glumačke gromade – Pleša i Ljuba Tadić (doduše bez direktne zajedničke scene). Kritike su bile podeljene – od potpunog negiranja do oduševljenja. No, činjenica je da je Tovstonogov nekao izneverio one koji su očekivali novo tumačenje Čehova; predstava je ostala u okvirima ruskog realističkog pozorišta i , kako kažu, dosta je podsećala na klasično tumačenje kao u predstavi MHAT-a u režiji Nemirovič-Dančenka. Glumci su, pak, mahom dobili odlične kritike, pre svega Branko Pleša kao Veršinjin, Ljuba Tadić kao Čebutikin i Svetlana Bojković kao Maša. No, svi su isticali i ostale glumce – Gojka Šantića, Đurđiju Cvetić, Maju Dimitrijević, Nikolu Simića i druge. Uz sve mane ova predstava jeste značajan doprinos istoriji našeg pozorišta druge polovine XX veka. Snimljena je ya televiziju 1982.godine.
U AGONIJI – Beogradsko dramsko pozorište , Beograd (1981.)
https://www.youtube.com/watch?v=jHZVUjXgOjI
Drama Miroslava Krleže „U agoniji“, koja je objavljena 1926.godine i koja pripada ciklusu o Glembajevima, jedno je od najpopularnijih i najizvođenijih Krležinih dela. Mnogo godina posle objavljivanja drame, za novo izdanje iz 1962.,Krleža je dopisao treći čin, ali mnogi pozorišni znalci smatraju da je drama ubedljivija, snažnija i bolja u svojoj izvornoj verziji od dva čina. Ova drama u kojoj se prepliću teme ljubavi, mržnje, propadanja braka, strasti i poroka, bazirana je na odnosu tri glavna lika – baruna Lenbaha, njegove žene Laure i dr Ivana pl. Križovca, a ti likovi su uvek bili izazov za glumce koji su najčešće ostvarivali kroz njih značajne kreacije. Beogradsko dramsko pozorište je 10.12.1976.godine premijerno izvelo ovu Krležinu dramu (u verziji sa tri čina) u režiji Aleksandra Ognjanovića sa Pavlom Bogatinčevićem, Nedom Ognjanović i Stevom Žigonom u glavnim ulogama. Kritike su bile šarolike – neke su veoma pohvalno pisale o ovoj Ognjanovićevoj režiji, a oni drugi kritičari su iznosili svoje zamerke a gotovo jednodušno su imali primedbe na odluku da se drama igra u verziji od tri čina. Svi su posebno isticali izvanrednu kreaciju Tatjane Lukjanovne u epizodnoj ulozi Madlen Petrovne. Drama je za TV Beograd snimljena 1981.godine.
GARDEROBER – Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd (1997.)
https://www.youtube.com/watch?v=E6OQ4ZqsN5U
Ronald Harvud, autor drame „Garderober“ je u svom pozorišnom životu i sam u jednom trenutku radio taj posao, a kasnije se afirmisao kao jedan od najznačajnijih britanskih dramatičara i autor sjajne „Istorije pozorišta“. Radnja drame „Garderober“ se odvija u atmosferi nemačkog bombardovanja Engleske tokom Drugog svetskog rata, i usmerena je na odnos ostarelog pozorišnog barda Sera i njegovog garderobera Normana. Priča zasnovana na licu i naličju pozorišta samog, pod kriznim okolnostima, koja se odvija na tankoj liniji gde se meša umetnost sa realnim životom. Naravno, ta tema je više puta obrađivana u teatru ali ovaj komad svoju popularnost duguje dramskoj priči koju Harvud majstorski razvija i na izrazitim glumačkim zahtevima. Dejan Mijač, koji je režirao ovu predstavu u JDP (premijera je bila 16.januara 1994.) poverio je dve glavne uloge dvojici istinskih magova pozorišne scene, Ljubi Tadiću i Petru Kralju. Mijač je diskretnim rediteljskim rešenjima usmeravao ovaj glumački duet, ali je i ostatak ansambla ostavrio značajne uloge (Đurđija Cvetić, Olga Savić, Nikola Milić i ostali.) Ova predstava koja je sigurno jedna od najznačajnijih predstava JDP iz perioda kraja devedesetih snimljena je za televiziju 1997.
NEPRIJATELJ NARODA – Savremeno pozorište, Beograd (1969.)
https://www.youtube.com/watch?v=zEukE9vDOHo
2.juna 1968.godine u Savremnom pozorištu na sceni na Crvenom krstu postavljen je klasični komad Henrika Ibzena NEPRIJATELJ NARODA ali tada u scenskoj adaptaciji Artura Milera i u režiji Aleksandra Ognjanovića. Opredeljujući se za Milerovu adaptaciju težilo se tome da se ova devetnaestovekovna Ibzenova fabula o časnom doktoru Stokmanu koji se boreći se za istinu i dobrobit stanovnika banjskog lečilišta suprotstavlja društvu okorolem u korupciji i koristoljublje prilagodi savremenom gledaocu i da Ibzenovu temu na neki način aktuelizuje. Glavnu ulogu, doktora Stokmana, igra Vlastimir Djuza Stojiljković, a u ostalim ulogama se pojavljuju Pavle Bogatinčević, Mića Tatić, Mirjana Kodžić, tamar miletić i drugi. Kritika je uglavnom pozitivno ocenila predstavu, a svi su isticali briljantnu igru Vlastimira Djuze Stojiljkovića. Godinu dana posle premijere, 1969. , predstava je snimljena za TV Beograd.
PRLJAVE RUKE – Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd (1968.)
https://www.youtube.com/watch?v=bVxoFalFreo
Predstava „Prljave ruke“ Žan Pol Sartra koja je premijerno izvedena 1966.godine je jedna od tri značajne režije Bore Draškovića u JDP. Ova drama koja razmatra pitanje morala, koja se bavi sukobom pojedinca i partije, preispitivanjem ličnih osećanja i ideja u JDP je unela moderno teatarsko razmišljanje a antologijske uloge su ostvarili Ljuba Tadić, Miša Janketić i Radmila Andrić. Predstava se igrala dugo sa velikim uspehom, a 1968.godine je za TV snimio Aleksandar Đorđević.
LEPEZA LEDI VINDERMIR – Jugoslovensko dramsko pozorište, Beograd (1975.)
https://www.youtube.com/watch?v=JHDDoBeJZ-Q
Posle dve poznate komedije Oskara Vajlda, Idealni muž i Važno je zvati se Ernest, Jugoslovensko dramsko pozorište je 1973.godine postavilo na scenu i njegovo treće delo – Lepezu ledi Vindermir u režiji Petra Slovenskog kome je to bila prva režija u matičnom pozorištu. Ova vrcava komedija koja poseduje sve odlike Vajldovog stila i puna je britkih i ironičnih replika pružila je mogućnost glumcima Svetlani Bojković, Zoranu Milosavljeviću, Mariji Crnobori, Raheli Ferari i ostalima, da stvore upečatljive, šarmantne likove koje je publika prihvatila. Dve godine posle premijere, 1975. predstava je snimljena za televiziju i tada se u ulozi lorda Darlingtona , umesto premijerne podele u tumačenju Tanasija Uzunovića, pojavio tek svršeni student Akademije za pozorište , fil, radio i TV Irfan Mensur koji je veoma brzo zauzeo svoje mesto u stalnom ansamblu JDP-a.