"Lanac
demotivacije" kao usporavajući proces u konstruktivnim transformacijama
postsocijalizma
Koncept samoinducirane
ulančane demotivacije opisuje „lanac“
demotivacijskih procesa i destruktivnih međudjelovanja zaposlenika, u uvjetima
postsocijalističkog društva. Naime, u socijalističkom društvenom poretku koji
je uz nedvojbeno pozitivne ideale u određenim aspektima previše optimistično
gledao na konstruktivnost ljudske prirode, došlo do procesa čije posljedice
osjećamo i dan danas: (prosječno) loša produktivnost, niska radna motivacija i
usporen ritam konstruktivnih gospodarskih promjena. Premda nipošto ne možemo
reći da je „sve tako crno“, činjenica je smo se u svakodnevnom životu osobno
susreli s radnim situacijama u kojima mladi entuzijasti nakon razmjerno kratkog
razdoblja u radnim sredinama izgube pozitivan radni elan, postaju nezadovoljni,
te šire svoje nezadovoljstvo kao „zarazu“. Upravo interakcijom uzroka,
posljedica i načina pokazivanja ovakve „zaraze“ bavi se koncept samoinduciranog
ulančanog motiviranja, koji je domislio autor, polazeći od praktičnih
iskustava. Ovaj koncept u interakciji je s nizom psiholoških konstrukata, kao
što su osobine posla, dominantni oblik motivacije, lokus kontrole, grupna
kohezija. Uz negativne ishode, koji se od krajnjih posljedica (npr. loša
produktivnost, ekstrinzična motiviranost, eksternalni lokus kontrole, afektivno
usmjerena grupna kohezija, mobbing, stres, bolest) povratnom spregom vraćaju na
široko izvorište (postsocijalizam), usporavajući proces konstruktivnih
društvenih promjena, pozitivna povratna sprega podrazumijeva pozitivnu
zaokupljenost poslom, koja podrazumijeva očaravajuću obuzetost (flow), veću
produktivnost, stvaranje intrinzične i autentične motivacije, internalni lokus
kontrole. Pozitivna povratna sprega teorijski djeluje kao protuteža negativnoj,
pa su transformacije društva moguće i u pozitivnom smjeru. Na temelju
karakterističnih izjava ljudi iz prakse, formulirana je preliminarna verzija upitnika za mjerenje koncepta samoinducirane ulančane demotivacije, kojem smo ispitali metrijske karakteristike, na uzorku „snježne grude“
od 196 sudionika i sudionica, dobi od 20 do 65 godina, različitih zanimanja te
stupnjeva obrazovanja. Na temelju rezultata faktorske analize dobivene su tri
latentne dimenzije (nisko ali zadovoljavajuće
pouzdane) koje tumače ukupno samo 36 % prostora samoinducirane ulančane
demotivacije, koje smo nazvali: pesimizam/racionalizacija,
društvena usmjerenost (samovrednovanje
kroz mišljenje drugih o sebi),
vjerovanje u dobru sposobnost procjene drugih ljudi. Čak i ovoj
preliminarnoj verziji, pokazalo se da na upitniku veće rezultate postižu ljudi
koji su: stariji (pesimizam-racionalizacija), srednje stručne spreme u odnosu
na višu i visoku (pesimizam-racionalizacija i društvena usmjerenost), ženskog
spola (društvena usmjerenost i vjerovanje u dobru sposobnost procjene drugih ljudi),
zaposleni u državnom i javnom sektoru u odnosu na privatni
(pesimizam-racionalizacija). Premda sam koncept samoinducirane
ulančane demotivacije nedvojbeno zahtijeva pojmovnu i metrijsku doradu, ovi
rezultati inicijalnog istraživanja su u najmanju ruku indikativni.
dr. sc. Joško Sindik
Institut za antropologiju