Saparmurat Nijazov
http://en.wikipedia.org/wiki/Saparmurat_Niyazov
Saparmurat Nijazov
(1940. - 2006.)
http://forum.net.hr/forums/t/334376.aspx
Definitivno
najneobičniji i najživopisniji diktator svih vremena, poznat po tome što je sve
što nije volio, pretvarao u zakon te donosio neke još luđe zakone.
Bio je blizak Kremlju
i Putinu, ali je službeno svoju zemlju smatrao neutralnom.
Bio je doživotni
predsjednik Turkenistana, a vlast je preuzeo još 1985. godine, za vrijeme
SSSR-a, a 1992. na predsjedničkim je izborima, onemugućivši bilo kakvu oporbu,
osvojio 99% glasova.
Odmah se proglasio
Turkmenbašijem - ocem Turkmena, dao je sebi u čast sagraditi pokretnu svoj
ogromni kip optočen suhim zlatom, koji se okreće u smjeru Sunca okružen parkom
i vodoskokom, a čuvala ga je vojska.
Izgradio je Slavoluk
neutralnosti. Stari lučki grad Krasnovodsk preimenovao je u Turkmenbaši.
Promijenio je imena
nekih mjeseca u godini i nazvao ih po sebi i po svojoj majci, a slično je radio
s kruhom i pecivima čija je imena također preimenovao.
Dan dinje proglasio je državnim praznikom. Nijazov
je zabranio glumcima nošenje kostima, maski i šminke, ukinuo je balet i
operu.
Običnim ljudima
zabranio je nošenje zlatnih i umjetnih zubi. Ljudima je savjetovao da glođu
kosti te na taj način prirodne zube mogu učiniti lijepima i zdravima.
Zabranio je puštanje
kose i brade mladim muškarcima te slušanje glazbe u automobilima. Zabranio je
kopiranje ključeva. Rekao je da su pingvini na
Antarktiku ugroženi i da ih treba spasiti i dovesti u Turkmenistan.
Strancima i Turkemnima poslije 23 sata nije
dozvoljavao izlazak u grad. U Turkemnistanu su legalno smjele postojati samo
dvije vjere - sunitski islam i rusko
pravoslavlje.
Zabranio je sve bolnice i knjižnice izvan
glavnoga grada. Napisao je Rukhnamu, knjigu koju je ukrasio vlastitim
umotvorinama i citatima iz Kurana, a stihove iz Rukhname je svatko morao znati,
bio star ili mlad.
Često je šetao u pratnji policije i
zaustavljao bi građane te ih je pitao imaju li išta osobno protiv njega i
protiv stanja u državi. Naravno, nitko od straha nije govorio da ima, nego su
Nijazovu morali reći da ga puno vole kad bi ih na ulici pitao.
Onda bi on rekao: "Bože, svi me vole.
Nitko na ulici nije rekao ni jednu riječ protiv mene, ni protiv stanja u
državi!" Mediji, vojska i policija bili su totalno ideologizirani,
televizija naročito.
Njegov lik u kutu televizije vrtio se od 0-24
sata. Unatoč tomu što se nemilosrdno obračunavao s onima koji ga nisu
simpatizirali te ih uništavao, omogućio je narodu besplatnu struju, vodu i
telefon, a ulice i gradovi bili su čišči nego igdje.