Sedamdeseta obljetnica
rodjenja dramskog, filmskog i televizijskog glumca
Božidara Oreškovića
Božidar Orešković, Zagreb, 21. kolovoza
1942. - Velika Gorica, 10. srpnja 2010.
Doajen Hrvatskog narodnog
kazališta u Zagrebu kojeg publika pamti i po brojnim filmskim i televizijskim
ulogama od kojih je vjerojatno najpoznatija ona Riđana u dramskoj seriji
Kapelski kresovi iz 1974. godine.
Pohađao je Akademiju dramskih
umjetnosti u Zagrebu, a nakon diplome 1965. godine u klasi profesora Georgija
Para, pridružuje se ansamblu Drame Hrvatskog narodnog kazališta. Tamo provodi
cijelu karijeru ostvarivši brojne zapažene uloge od kojih se ističu Otelo u
istoimenoj tragediji Williama Shakespearea u režiji Mladena Škiljana, Garcin u
drami Iza zatvorenih vrata Jeana Paula Sartrea u režiji Vlade Habuneka, Vanja u
Zagrepčanki Branislava Glumca u režiji Vjekoslava Vidoševića, Hektor u Troilu i
Kresidi Williama Shakespearea u režiji Ivice Kunčevića, Filip J. Tudor u
Amerikanskoj jahti u splitskoj luci Milana Begovića u režiji Jakova Sedlara,
Regent Aleksandar Karađorđević u Berenikonoj kosi Nedjeljka Fabrija, mnonodrama
Ratni dnevnici Miroslava Krleže u režiji Georgija Para i uloga Suca Bracka u
Ibsenovoj Heddi Gabler u režiji Nenni Delmestre za koju je 1996. godine osvojio
Nagradu Mila Dimitrijević. Uz glumu, bavio se i pisanjem, napisavši osam
monodrama, brojne kazališne tekstove, drame i adaptacije te roman Sedmi dan.
Prvu ulogu na filmu odigrao je u Divljim anđelima (1969.) Fadila Hadžića.
Uslijedile su uloge u filmovima Pucanj (1977.) Krešimira Golika, Snađi se,
druže (1981.) Berislava Makarovića, Orao (1990.) Zorana Tadića,
Krhotine-kronika jednog nestajanja (1991.) Zrinka Ogreste, Noć za slušanje
(1996.) Jelene Rajković, Kako je počeo rat na mom otoku (1996.) Vinka Brešana,
Novogodišnja pljačka (1997.) Dražena Žarkovića, Zavaravanja (1998.) Željka
Senečića, Je li jasno, prijatelju? (2000.) Dejana Aćimovića, Konjanik (2003.)
Branka Ivande, Slučajna suputnica (2004.) Srećka Jurdane, Crveno i crno (2006.)
Željka Senečića. Dana 1. rujna 2007. godine, nakon 42 godine rada u HNK, odlazi
u mirovinu te se okušava i u hrvatskim sapunicama glumeći u Uroti (2007.),
Ponosu Ratkajevih (2007.-2008.), Sve će biti dobro (2008.-2009.). Dana 10.
srpnja 2010. počinio je samoubojstvo u Velikoj Gorici.
Filmografija:
Mamutica (2010) (TV serija)
Sve će biti dobro (2008-2009)
(TV serija)
Ponos Ratkajevih (TV serija)
(2007-2008)
Dobre namjere (2007-2008) (TV
serija)
Bibin svijet (2008) (TV
serija)
Urota (2007) (TV serija)
Živi i mrtvi (2007)
Obični ljudi (2007) (TV
serija)
Crveno i crno (2006)
Volim te (2005) (TV)
Bitange i princeze (2005) (TV
serija)
Snivaj, zlato moje (2005)
Milijun eura (2005) (TV
serija)
Slučajna suputnica (2004)
Konjanik (2003)
Kraljica noći (2001)
Je li jasno prijatelju?
(2000)
Četverored (1999)
Zavaravanje (1998)
Novogodišnja pljačka (1997)
(TV)
Zagorje, dvorci (1997)
Kako je počeo rat na mom
otoku (1996)
Gospa (1995)
Noć za slušanje (1995)
Krhotine (1991)
Orao (1990)
Ptice nebeske (1989) (TV
serija)
Vuk Karadžić (1988) (TV
serija)
Rezervisti (1987) (TV)
Priče iz fabrike (1985) (TV
serija)
Inspektor Vinko (1984-1985)
(TV serija)
Nepokoreni grad (1982) (TV
serija)
Ucjena (1982) (TV)
Baza na Dunavu (1981) (TV
serija)
Sitne igre (1981) (TV)
Snađi se, druže (1981)
Dva sanduka dinamita (1980)
(TV)
Pjesma od rastanka (1979)
(TV)
Mačak pod šljemom (1978) (TV
serija)
Punom parom (1978) (TV
serija)
Pucanj (1977)
Tri jablana (1976) (TV)
Izdaja (1976) (TV)
Kapelski kresovi (1974) (TV
serija)
Kratka noć (1970) (TV)
Divlji anđeli (1969)
Fotosi,štiva
http://www.google.com/search?q=bo%C5%BEidar+ore%C5%A1kovi%C4%87&hl=en&client=opera&hs=iBI&rls=en&channel=suggest&prmd=imvnso&tbm=isch&tbo=u&source=univ&sa=X&ei=T8syUI-OOovptQazyYDACg&ved=0CF8QsAQ&biw=991&bih=637
Božin generacijski kolega,dramski
umjetnik Miro Šegrt :
"On je bio zaigrani dječak koji je
odbijao odrasti i koji je radio nestašluke, najčešće na svoju štetu, adolescent
koji je vječno nešto tražio, a nije našao.
Tražio je ljubav,
razumijevanje, nježnost, i sve je to pronašao kod svoje majke dok je umirala od
raka.
Sedam dana Božo je umirao
skupa s njom', dodao je Šegrt. Te dane Orešković je opisao u svom jedinom
romanu “Sedmi dan”, izuzetno pohvaljenom u nekoliko kritika, no romanom čija će
prava recepcija i prepoznavanje kod čitatelja, sigurni smo, tek uslijediti.
Miro Šegrt se, pred kraj,
okrenuo na nedavnu prošlost koja je udaljila velike prijatelje i kolege.
'Posljednjih deset godina, nakon što se preselio u Veliku Goricu, rijetko smo
se viđali. Tim preseljenjem je, opet dječački naivno, bježao od nevolja u koje
se upleo.
'Pokraj moje kuće je velika
šuma', govorio mi je na pitanje što ga je potjeralo tako daleko od grada. 'Ne
možeš pojmiti kolika tišina vlada u njoj'. Sada nam je dragi Božo otišao u šumu
da pronađe svoj mir', rekao je Šegrt, za kraj se od prijatelja
oprostivši Jesenjinovim stihovima 'Doviđenja, dragi, doviđenja'( posljednja je
Jesenjinova pjesma koju je napisao u večeri rastrojstva, svojom krvlju na zidu
hotela, a postom počinio samoubojstvo)
Doviđenja, dragi, doviđenja;
ti mi, prijatelju, jednom
bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg
htijenja
obećava i sastanak, zar ne?
Doviđenja, dragi, bez ruke,
bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije
umrijeti nije ništa na ovom
svijetu nova,
al ni živjeti baš nije
novije.
Sergej Aleksandrovič Jesenjin
Prijatelja i dugogodišnjeg
kolege sjetio se i Špiro Guberina: 'Bio je jako osjetljive duše. Svaku je ulogu
proživljavao u potpunosti brinući se za živote likova, pa na daskama koje život
znače nije imao puno vremena brinuti se za vlastiti život.'
'Imao sam sreću družiti se s
njim punih 40 godina jer smo obojica bili stalni članovi HNK. Možda bi ipak
bilo bolje da se nije selio u Veliku Goricu. Možda bi mu, da je bio bliže, u
muci pomogli teatri i predstave. Možda se spasio, ako se to uopće tako može
reći', kazao je, zaokruživši zajedničke trenutke jednom rečenicom: 'Bila mi je
čast družiti se s njim.'
SJEĆANJA NA POZNATE HRVATSKE
VELIKANE
http://www.youtube.com/watch?v=cakLXlMIJkY