O BORI TODOROVIĆU U ZAGREBU
Ivka Dabetić, prvakinja Drame zagrebačkog HNK ,
Sjećanje na Boru je snažno usmjereno i na njegove velike uloge, na dramsko-scenske kreacije koje je stvorio na zagrebačkoj sceni HNK na kojoj sam u to doba započinjala svoj umjetnički život.
Sjećam se svoga prvoga nastupa u Jesenjem vrtu, predstavi u kojoj su igrali gospodja Bela Krleža, gospodja Božena Kraljeva, gospodja Ervina Dragman, gospodin Emil Kutijaro,gospodin Jozo Petričić,a ja sam kao mlada glumica došla na probu rano i sjela na početak velike pokusne dvorane u koju je ušao i simpatičan mladić koji me je pogledao i rekao: A vi ste Sophie ? To je bio fino odgojen pozdrav i pristup od prvoga koraka u ansamblu nove predstave koju smo sa žarom radili i koja je imala mnogo repriza, dug scenski život….
Igrali smo i u djelu Baby Doll, a Bora je u Zagrebu,na sceni HNK u vrlo jakom repertoireu ostvario velike kazališne uloge o kojima se, mislim, nedovoljno govori, a koje zaslužuju pažnju, pa i studiju…
Igrali smo i u Idiotu, velikoj predstavi koja mi je posebno draga, a takvim radom i iskustvima se razvijaju i širi odnosi s partnerima, pa se i na ljudskom planu, kasnije u životu, to osjeća kao osobiti životni kapital.
Ta Borina etapa velikih kazališnih uloga u zagrebačkim godinama je sigurno važna i za sve kasnije etape, pa i filmski opus koji je stvorio, po kojemu je češće spominjan i do danas…..
Špiro Guberina, prvak Drame zagrebačkoga HNK,
Prvi profesionalni scenski kontakt s teatrom sam imao u predstavi Optimistička tragedija,studenoga,1957. na sceni HNK, u režiji Bojana Stupice i s Mirom Stupicom u glavnoj ulozi, uz gotovo cijeli tadašnji dramski ansambl HNK.
U predstavi je igrao tada vrlo mladi glumac Bora Todorović, i mislim da je to jedina predstava u kojoj su zajedno igrali Mira i Bora.
Bojan Stupica je bio, velikim predstavama, oživio tadašnji zagrebački kazališni život i bilo je to doba kada su bili dugi redovi za ulaznice.
Sjećam se da smo prije ulaska na probu, imali pred teatrom uvježbavanje vojničkoga koraka, a to je bilo vrlo živopisno i istodbno je značilo promidžbu novoj najavljivanoj predstavi.
Lijepo vrijeme za teatar.
U Idiotu, od Dostojevskoga, u kojemu sam igrao kneza Miškina, Bora je igrao Ganju, mladog negativca i sjećam se scene šamara koji je Ganja morao dobiti od sestre koju je tumačila Marija Aljinović ,koji je morao djelovati oštro, a opet blago spram glumca, pa ih je Jozo Petričić bio naučio toj vještini jakoga efekta i blagoga čina.
Bora Todorović je bio prijatelj s Jozom Petričićem i anegdote iz njihovih susreta i sjedenja u Kavkazu, su bile duhovita tema dana u tadašnjoj kazališnoj zagrebačkoj svakodnevici.
Ovdje,u Zagrebu je susreo i balerinu Snješku Matić,kojom se je oženio i postali su roditelji sina Srdjana , danas jednoga od najboljih filmskih glumaca….
Prije dvije godine je Bora gostovao i u Bjelovaru na kazališnim susretima i bili smo se susreli u ugodjaju Borine raskošne duhovitosti koja se pamti i čini ga svojim, svakom čovjeku kojega upoznaje …
KOMEMORACIJA VELIKOM UMJETNIKU BORI TODOROVIĆU
ODRŽAT ĆE SE U ČETVRTAK, 10. SRPNJA, 2014. U 13 SATI
U VELIKOJ DVORANI BEOGRADSKOG TEATRA ATELJE 212
GOVORIT ĆE:
JELISAVETA SEKA SABLIĆ,VOJA BRAJOVIĆ,VLASTIMIR DJUZA STOJILJKOVIĆ, MIRA BANJAC,DEJAN MIJAČ,BRANKA PETRIĆ,MILENA DRAVIĆ,DUŠKO KOVAČEVIĆ, EMIR KUSTURICA, BRANISLAV LEČIĆ, IVANA DIMIĆ,ravnateljica teatra Atelje212
KREMACIJA ĆE BITI 10. SRPNJA, U 16 SATI, NA BEOGRADSKOM NOVOM GROBLJU