Izbori, 6.svibnja,2012.
http://www.politika.rs/rubrike/Politika/Izbori-Srbija-odziv.sr.html
Kolekcija likovnih rariteta
http://www.blic.rs/Kultura/Vesti/320563/Titova-kolekcija-oslikava-zlatno-doba-njegove-vlasti
Predizborne sličice
iz susjedstva……
Država i društvo
Objavljivanje nove
knjige prof. dr Vukašina Pavlovića „Država i društvo“ predstavlja povod je za
organizovanje panel diskusije na Fakultetu političkih nauka u kojoj su
učestvovali dekan Fakulteta, prof. dr Ilija Vujačić, prof. dr Dragoljub
Mićunović, prof. dr Čedomir Čupić, prof.
dr Ratko Božović, prof. dr Zoran Stojiljković i autor knjige.
Moderator diskusije,
prof. dr Slaviša Orlović, ističe da ovo delo donosi novinu u radu profesora
Pavlovića. “U odmeravanju klatna u odnosu države i civilnog društva, on sada
težište pomera na vizuru države“, objašnjava profesor.
Profesor Vujačić se
tokom diskusije osvrnuo na prvi deo knjige „Država i društvo“, koji razmatra
njihov odnos od Antike do savremenog doba. „Politička sociologija mora, i to je
osetio profesor Pavlović, da se vrati svojim korenima i u sebe uključi neke
ideje iz istorije političkih teorija. Autor rehabilituje korene političke
sociologije pokazujući da ona nije sterilizovana rasprava o partijama,
sindikatima i izborima, već tu postoji i nešto više-interesi, sukobi interesa,
konflikti“, objašnjava dekan. On naglašava da je profesor Pavlović u ovom delu
pokazao koliko je politička sociologija utemeljena u političkoj teoriji. „On se
bavi osnovnim problemima koji su u svakom istorijskom periodu dovodili do toga
da se misao sociologizira i tako dođe do razvoja političke sociologije“, ističe
profesor Vujačić.
Prof. dr Dragoljub
Mićunović smatra da nije jednostavno definisati državu i društvo i odrediti
vreme njihovog nastanka. „Želim izuzetno da pohvalim ovu knjigu koja je iscrpno
analizirala antički polis – da li je on država, politička zajednica, koliko je
moguće govoriti o društvu u njemu. Profesor Pavlović je, zauzimajući neutralan
stav, izneo sve kontroverze u vezi sa tim pojmom“, navodi profesor Mićunović.
On naglašava da je autor u knjizi kao jednu od karakteristika antičkog polisa
istakao javnost, dodajući da se ne sme zaboraviti ni privatnost, kao
subjektivitet ključan za slobodu pojedinca i postojanje društva, koja u antici
nije postojala. Profesor Mićunović se zatim osvrnuo na pojam državnog razloga.
„Država je veliki zločinac zbog posedovanja monopola nasilja. Njoj ne možete
ništa jer uvek ima opravdanje za sve, žrtvuje građane radi opšteg interesa, a
to je najčešće interes moćnih“, zaključuje profesor.
Prof. dr Čedomir
Čupić navodi da i pored toga što se država često dovodi u vezu sa negativnim
karakteristikama, bez nje nema života. „Čovek ne može sam da opstane. On je
društveno biće, a društvenost je u vezi sa onime što čovek stvara u prirodi.
Ako imamo kvalitetnu društvenost, imaćemo i kvalitetnu državu. Bez nje bismo
živeli kao životinje, po instinktu, samo da bismo preživeli. Onda smo gotovi“,
ističe profesor. Kao značajan deo ove knjige profesor Čupić izdvaja razmatranja
o institucijama. „Bez političkih institucija nema ni političkog poretka. One su
proizašle iz potreba čoveka za stabilnošću i sigurnošću“, objašnjava profesor i
dodaje da pored toga što održavaju društvo, one mogu i da zarobljavaju, pa je
potrebno pronaći meru kako idejama osnaživati institucije i ne dozvoliti da
ideje ostanu zarobljene u njima.
Prof. dr Ratko
Božović ističe da ovakve knjige ranije nisu bile moguće jer smo nekada bili
opterećeni ideologijom, a danas je bitna teorija. On se osvrnuo na fragment
knjige koji se odnosi na kulturu. „Profesor Pavlović je odabrao kulturu kao
širi pojam, a suštinski ju je video i kao pretpostavku za sve ostalo“,
objašnjava profesor Božović. On dodaje da se autor u knjizi bavio fenomenom
klanjanja bogatstvu i nezahvalnosti i osudio ksenofobičnost i inteligenciju
političkih elita. On takođe skreće pažnju na žestoku korupciju, strančarenje,
nemoral i grabež.
Prof. dr Zoran
Stojiljković smatra da postoji nekoliko ozbiljnih razloga zbog kojih treba
pročitati ovu knjigu. „Profesor Pavlović lako i lepo piše, ali retko
objavljuje. Ova knjiga nije velika po obimu, ali je puna ideja. Predstavlja lep
uvid u različite discipline“, ističe profesor. Takođe navodi da je drugi deo
knjige manje dovršen, da se pre može smatrati nekom vrstom podsetnika. Razlog
za to je, kako on kaže, prethodno stvaralaštvo profesora Pavlovića koje se
direktno bavilo time.
„Moramo da se bavimo
logosom i etosom zajednice. Na Balkan se gleda sa visine. On je žigosan, a
zaboravilo se da su pitanja politike i demokratije rođeni ,upravo ovde. Do
razaranja etosa dolazi ratovanjem, a građanski rat koji se na Balkanu desio
predstavlja vrhunac razaranja jedne političke zajednice, što sam imao u vidu
dok sam pisao ovu knjigu“, započeo je profesor Pavlović svoje izlaganje o
knjizi. On kaže da je u ovom delu, više nego što je bilo potrebno, ukazivao na
renesansne korene političke sociologije, čija je najznačajnija odlika
postojanje autonomije društva i dodaje da je danas sudbina društva u rukama
države. Profesor Pavlović ističe dve neobične sličnosti između knjige i države.
„Kao što nema savršene države, nema ni savršenog dela. Državni poslovi su uvek
nedovršeni, a tako je i sa pisanjem“, objašnjava profesor i dodaje da je
mentalno već u drugoj knjizi koju ovih dana završava i koja će biti posvećena
samo političkoj moći.
Naučni skup “Zašto
glasam”
Predstojeći izbori
bili su povod za organizovanje naučnog skupa „Zašto glasam, kako glasam ako
uopšte glasam“ na Fakultetu političkih nauka u organizaciji Fondacije Fridrih
Ebert i Centra za demokratiju Fakulteta.
Dekan Fakulteta prof.
dr Ilija Vujačić otvarajući skup naglasio je značaj fenomena belih listića. On
smatra da je ovo nova pojava i da je interesantno ispitati otkud takva
inicijativa, ima li predistoriju i kakav uticaj može imati na izborni proces.
„Zanimljivo je analizirati na koji način su se intelektualci, koji pripadaju
istom krugu, radikalno podelili kada je reč o ovom pitanju“, smatra profesor.
Dr Michael Ehrke ,
direktor beogradske kancelarije Fondacije Fridrih Ebert, istakao je da iako
Srbija ima tek dvanaest godina demokratske vlasti, ima sličan problem kao i
starije demokratije – kriza postdemokratije. „I u Srbiji je došlo do pražnjenja
političke rasprave, najveće stranke se zalažu za iste stvari. U ekonomskoj i
socijalnoj politici nema značajnih sadržinskih razlika i onda se postavlja
pitanje za koga glasati“, rekao je on i dodao da je neophodno izaći na izbore.
Kao ključne faktore
za analizu našeg partijskog sistema, prof. dr Zoran Stojiljković sa Fakulteta
političkih nauka navodi fragmentaciju, polarizaciju i nestabilnost. „Mi smo
prostor visoke fragmentacije, ali nismo preterano polarizovani. Stranke su
dosta bliske jedne drugoj i u analizi možemo pričati o taktikama, a ne
strategijama“, objašnjava profesor. On dodaje da su strategije stranaka ono što
fascinira javnost prilikom posmatranja izbornih kampanja, iako one nisu jedini
element. „Mene više interesuju nesretni birači. Oni i dalje veruju u državu kao
dadilju, koja treba da ih ljulja od kolevke do groba“, smatra profesor i navodi
činjenicu da se u Srbiji tek petina biračkog tela opredeljuje na osnovu efekata
kampanje, dok trećina to radi zarad očekivanog benefita, trećina na osnovu
socijalnog ili nacionalnog opredeljenja, a petina na osnovu lojalnosti lideru.
Prof. dr Vladimir
Vuletić sa Filozofskog fakulteta u Beogradu ističe da postoji značajna razlika
između programa partija, koje pišu stručnjaci, i kasnijih aktivnosti
političara, pa zbog toga ne smemo tvrditi da ne postoje značajne razlike između
stranaka. „Programi ne treba da budu materijal za analizu. Potrebno je
zagrebati ispod površine, ispod obećanja koja su zajednička svima i tada možemo
uočavati razlike“, rekao je profesor. On ističe da ćemo do tih razlika najlakše
doći kroz analizu četiri dimenzije: karaktera postojećeg društva, vizije
budućeg društva, načina na koje tu viziju ostvariti i identifikaciju ključnih
prepreka i neprijatelja. Analizirajući trenutnu kampanju, kao zanimljive odlike
on izdvaja prisutnost demagogije, razvoj antiglobalizma, dominaciju ekonomskih
tema, a slabu zastupljenost kulture i socijalnih pitanja, kao i zanimljivo
shvatanje političke moći. „U Srbiji se smatra da politika može da reši sve
probleme. Zbog toga nam kampanje izgledaju kao neke vrste agencija za
zapošljavanje ili pak novogodišnjih čestitki“, zaključio je profesor Vuletić.
Prof. dr Zaga
Golubović sa Instituta društvenih nauka analizirala je kako se ponašaju
sučeljene strane u predizbornim ponudama. „Konstanta svih predizbornih kampanja
i njihovih promašaja je u formalnom komuniciranju vlasti i građana, bez realnog
kontakta između političkih partija, koje nude obećanja bez pokrića, i građana
koji ih prihvataju bez kritičkog razmatranja samo na osnovu toga ko je glasniji
i medijski aktivniji. Oni u obećanjima vide spas od postojećeg nezadovoljstva
koje rapidno raste“, objašnjava ona, ističući da mi kao građani moramo da se
zapitamo koja je naša uloga u izbornom procesu. Birači bi trebalo da shvate da
njihovo nije samo da zaokruže, već i da kasnije kontrolišu. „Građani nakon
izbora bacaju krivicu samo na političare zbog neispunjenih obećanja, ne
pitajući se da li su i oni krivi što su verovali u njih bez preispitivanja da
li su ona realna i programski utemeljena“, smatra profesorka Golubović.
Prof. dr Jovan Komšić
sa Ekonomskog fakulteta u Subotici rekao je da su danas više profilisani
zahtevi partijama i da su građani zreliji, nego pre četiri godine. „Političke
stranke kao politički akteri osluškuju signale iz demosa i pojačavaju ih, ali
samo selektivno, i nude jedan plan budućnosti koji se ostvaruje u susretu
partija zasnivanog na takmičenju, kontroli i saradnji“, istakao je on. Pitanje
je u kojoj će meri političke partije nakon ovog takmičarskog momenta biti
sposobni da sarađuju u vršenju političke vlasti. „Ako pođemo od političkih
aktera, oni nisu samo relajne stanice koje reemituju, već gotova artikulisana
raspoloženja građana. Ako hoće da budu odgovorni i da kreiraju javni interes,
ne smeju ga mistifikovati i učiniti metafizičkim“, rekao je prof. dr. Komšić.
Mr Jasminka Dulić iz
Hrvatskog akademskog društva Subotice istakla je da je pravo pitanje da li se
na osnovu političko-ideološke orjentacije može predvideti ponašanje birača.
„Cilj istraživanja koje je sprovodeno u Subotici na višenacionalnom uzorku bio
je da se utvrdi latentna struktura stranačkih preferencija, struktura
stavovskih orjetnacija političke kulture i da se ustanovi legitimna važnost
ovih dimenzija u pogledu političkog opredeljenja građana“, naglasila je ona.
Najznačajnije varijable istraživanja bile su nacionalna pripadnost i stepen
obrazovanja. Kao glavne rezultate istakla je postojanja dve glavne opcije
stranačkog sistema. „Glavna obeležja glasača liberalno-demokratske opcije su
prozapadna i moralni konzervativizam u pozitivnom smeru, dok su karakteristike
radikalno-nacionalne odbacivanje tržišne ekonomije, antizapadni sindrom i
nacionalna vezanost“, smatra mr Dulić.
Prof. dr Milan Jovanović objasnio
je sistemsku dimenziju izbornog procesa. On je naglasio da više nema spora da
izborni sistem utiče na birače i da je za Srbiju karakteristično da se partije
ne ponašaju u skladu sa njim. „Opšti je stav da proporcionalni izborni sistem,
koji mi imamo, podrazumeva samostalni nastup stranaka na izborima, koji bi
trebalo da oslika stanje javnog mnjenje. Međutim, to kod nas nije slučaj. Do
sada imamo dvanaest podnosilaca izbornih lista. Više od četrdeset partija
učestvuje na ovogodišnjim izborima, a samo njih pet to radi samostalno“,
objašnjava profesor Jovanović. On smatra da je dobar izborni sistem onaj koji
nam omogućava da znamo šta se dešava sa našim glasom nakon izbora. „Mi dajemo
glas liderima, a oni kasnije prave koalicije za koje mi možda nikada ne bismo
glasali. Ali opet, ako ne glasamo, drugi će govoriti u naše ime“, zaključio je
on.
Dr Siniša Altagić sa
Fakulteta političkih nauka ukazao je da veliki broj faktora utiče na izbornu
odluku. „Njihovo delovanje je združeno i teško ih je izdvojiti. Najznačajniji su imidž partije, teme koje
partije pokreću u kampanjama i partijska identifikacija. Teme su te koje
doprinose razlici u imidžu“, naglasio je Atlagić. „Na osnovu čega će se jedan
dvadesetogodišnjak opredeliti za koga da glasa? On neće pročitati program
partije, već će se odlučiti ili pod
uticajem porodice, ili na osnovu imidža kandidata ili partije koje su u
ponudi.“
Prof. dr Slaviša
Orlović je protiv izborne apstinencije. „ Ako glasam izbor je moj, ako ne
glasam to je izbor nekog drugog – a zašto bi nam neko drugi krojio sudbinu?
Glasanjem mi biramo svoje političke predstavnike, oblikujemo javne ustanove, i
opredeljujemo se za javne politike kakve god da su“, istakao je on. Profesor smatra da su demokratiji potrebni aktivni i informisani građani koji
podupiru demokratske procese, a politička debata i diskusija su od suštinske
važnosti za postojanje demokratskog građanstva. „Ljudi moraju da veruju da
njihov glas ima uticaja na vladu i ponašanje političke elite , naročito danas,
kada nije važno ko broji glasove, već ko glasa“ zaključio je profesor Orlović.
Mr Ana Stoiljković,
doktorantkinja Univerziteta u Lidsu, govorila je o posledicama negativnih
kampanja. „Kada krenete u ovakvu kampanju morate očekivati bumerang efekat, a
ovo je prvi put u Srbiji da su negativne reklame potpisane. Ako ćemo ih
analizirati sa stanovišta psihologije – strah najviše motiviše ljude. To što se
plašimo određenog kandidata uticaće na nas da glasamo za druge“, smatra Ana
Stojiljković.
Nenad Čelarević iz
OEBS-a je izložio zaključke do kojih je došao u radu sa mr Dušanom Spasojevićem sa Fakulteta političkih nauka o
fenomenu belih listića. „Oni su vrsta bojkota političke ponude koja u Srbiji
postoji, ali ne i organizovana antipartijska lista. Poslednjih mesec dana u
jeku kampanje oni koji su zagovarali te bele listiće počeli su polako da se
opredeljuju i podržavaju određene partije“, naglasio je on.
Jelena Žegarac iz
Centra za slobodne izbore i demokratiju predstavila je rezultate istraživanja o
vrednosnim orijentacijama glasača sedam parlamentarnih stranaka u Srbiji.
„Birači Demokratske
stranke, Liberalno demokratske partije i Ujedinjenih regiona Srbije uglavnom su modernisti, demokratski i
proevropski orijentisani. Sa druge strane, pristalice Srpske radikalne stranke,
Srpske napredne stranke i Demokratske stranke Srbije više su autoritativni i
nacionalistički nastrojeni i uglavnom su protivnici evropskim integracijama.“
Jelena Žegarac smatra da je zanimljiv podatak da su potencijalni glasači
Socijalističke partije Srbije u velikoj meri demokrate, modernisti i neautoritativne
ličnosti, ali i da ih odlikuje ambivalentan stav prema EU.
Bojan Klačar iz
Centra za slobodne izbore i demokratiju smatra da problemi izborne komunikacije
u Srbiji proističu iz toga što se njom niko ne bavi ozbiljnije – ona ne pripada
ni korpusu medijskih, niti izbornih zakona. „Glavni problemi leže u
interpretaciji tih zakona, nedorečenoj ulozi Saveta Republičke radiodifuzne
agencije i prevelikoj mogućnosti upliva novca na relaciji stranke – mediji“.
Bojan Klačar navodi da izborna komunikacija podrazumeva tri aktera: izborne
učesnike, medije i građane. „Svi imaju različite interese, a neophodno je da
svi dobiju i mogućnost da ih zadovolje. U Srbiji građani najviše stradaju, a
političke stranke imaju najveću moć“, zaključio je on.
„Danas među građanima
vlada ozbiljan pesimizam i nezadovoljstvo koji se, međutim, ne kanališe u
spremnost za glasanje “, slaže se i Predrag Kurčubić iz Ipsos Strategic
Marketinga. „Jedino crkva ima pozitivan imidž, sve ostale institucije ulivaju
izrazito nepoverenje ljudi koje postoji i prema liderima i samim partijama. Mi
nemamo ni jednog političara koji ima pozitivan rejting“, dodao je on.
Dr Srećko Mihailović
iz Centra za razvoj sindikalizma kao još jedan od problema u trenutnoj kampanji
vidi odsustvo prave javne debate. „Inteligencija ćuti, a sve se svodi na javno
oglašavanje ’baba narikača’.“ Kao najbolji indikator odsustva kritičkog odnosa
prema kampanji on ističe njeno predugo trajanje. „Kod nas kad traje kampanja život staje. Ona
utiče na dve petine izbornih građana koji su povremeno participienti ili
apstinenti“, smatra Mihailović.
Đorđe Vuković iz
CESID-a, govoreći o državnoj upravi, ukazao je na preveliki broj izbornih
organa. Dok u drugim državama samo jedno telo vrši sve izborne nadležnosti, u
Srbiji postoji njih šest. „Neophodno je promeniti način vođenja
biračkog spiska i uspostaviti civilni registar – jedinstvenu bazu podataka,
izmeniti način glasanja tj. omogućiti građanima da se izjašnjavaju van
glasačkog mesta i, konačno, napraviti razliku između birača i državljana“,
zaključio je on.
Izložba “Političko
besedništvo kroz vekove”
Izložba „Političko
besedništvo kroz vekove“ otvorena je u ponedeljak, 9. aprila, u galeriji
Radio-televizije Srbije. Posetioci će imati mogućnost da vide dela ličnosti
koje su u teoriji besedništva predstavljene kao izuzetni govornici, kao i
besede koje su bile značajne u prelomnim istorijskim trenucima. Ona predstavlja
uvod u četvrti seminar „PR dani“, na Fakultetu političkih nauka. Autor izložbe
i organizator seminara je PR tim Fakulteta političkih nauka.
„Ovi mladi ljudi svojim
radom, stalnim zalaganjem u organizovanju konferencija, okruglih stolova,
edukativnih tribina značajno utiču na sliku koju mediji imaju o Fakultetu. PR
tim Fakulteta političkih nauka jedini je organizovan tim u Srbiji koji se bavi
odnosima sa javnošću, a čine ga isključivo studenti. Ovom izložbom iskazali su
svoju kreativnost i ukazali na značaj reči kroz istoriju“, rekao je dekan
Fakulteta političkih nauka Ilija Vujačić.
„Sve civilizacije u
kojima je besedništvo bilo razvijeno, iščezle su. Jedino će srpski oblik života
da propadne pre nego što razvije besedništvo ili civilizaciju“, naglasio je
Aleksandar Tijanić, generalni direktor RTS-a. „Duboko žalim što neki ljudi
imaju sposobnost govora, a još više žalim što neki političari imaju sposobnost
besedništva, ako razumete tu malu igru reči. Danas je tanka linija između
elokvencije i verbalne delikvencije“, smatra on.
Na izložbi su
hronološki prikazani značajni govori od antičkog do savremenog doba. „Neki od
njih, održani pre više stotina godina, mogu zvučati kao da ih slušamo danas.
Ovo je naša agora gde večeras možemo da raspravljamo kako su reči korišćene kao
mač, kao opijum za zavođenje, ili kao melem“, napomenula je Senka Ignjatović,
PR menadžer Fakulteta političkih nauka.
Postavku izložbe,
između ostalog, čine besede Džona Kenedija, Čerčila, Demostena, Pere Todorovića
i Margaret Tačer……
Neinventivnost
kampanje u Srbiji
„Najvažnija stvar u
politici, kao i u životu, jeste da ono što imate kao viziju pretočite u
stvarnost. Zato je suština komunikacije da zamišljena poruka u neizmenjenom
stanju stigne do svih javnosti koje treba da je čuju“, rekao je Marko
Selaković, direktor agencije StratCom, na svom predavanju „Plasiranje
političkih poruka“ i time otvorio poslednji dan seminara PR dani na Fakultetu
političkih nauka.
Poruka leži u osnovi
svake komunikacije i predstavlja njenu srž. Suštinska pitanja kod plasiranja
poruka su kako i kome ih uputiti. „Prenošenje političkih poruka je kompleksnije
i lakše se zakrivljuju zbog interesa konkurenata, kao i njihovog broja. Zbog
toga poruka mora biti koherentna, konzistentna, kontinuirana i komplementarna.
U praksi to podrazumeva stalnu komunikaciju jasnih poruka u određenom vremenu
sa kombinovanim komunikacionim alatkama“, istakao je on.
Krajnji cilj svake
kampanje predstavlja izborni rezultat i ključno je da poruka i nakon izbora
ostane konzistentna. „Građani hoće da čuju ono što im prija, ali hoće i
rešenja. Ne dozvolite da se umesto poruka emituju floskule, da postanu nerealna
i neostvariva obećanja, već im udahnite život“, zaključio je Selaković.
O predizbornom
periodu u Srbiji govorio je i Krešimir Macan, generalni direktor agencije
Manjgura. “Mogao sam govoriti o nekim drugim kampanjama u nekom drugom vremenu,
ali želeo sam da mesec dana pred izbore kažem šta se dešava u Srbiji. Ja sam
zatečen nepostojanjem kampanje. Vi imate i predsedničke i parlamentarne i
lokalne izbore, a postoji dojam das vi jedva čekaju da se završe, da se podele
fotelje i da idemo na miru da radimo naredne četiri godine”, smatra Macan.
Svejedno je u kojoj zemlji i u kom delu sveta radite izbore – pravila su svuda
ista.
”Za dobru političku
kampanju važno je da znate, kao što je malopre rekao Selaković, kome se
obraćate i šta želite da kažete. Problem stranaka je da najčešće ne znaju ni
jedno ni drugo.”
Macan ocenjuje
kampanju u Srbiji kao dosadnu, ali “tek sada počinje veselje, a možemo da
očekujemo prljavu igru i još goru završnicu”.