Slobodan Praljak
https://hr.wikipedia.org/wiki/Slobodan_Praljak
Slobodan Praljak (Čapljina, 2. siječnja 1945. — Haag, 29. studenog 2017.), bio je general pukovnik Hrvatske vojske i Hrvatskog vijeća obrane, nepravomoćno osuđen za ratni zločin.
Bio je predstavnik Ministarstva obrane Republike Hrvatske u Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni i Hrvatskom vijeću obrane i načelnik Glavnog stožera Hrvatskog vijeća obrane tijekom 1993. godine.
Slobodan Praljak završio je tri fakulteta. Godine 1970. diplomirao je kao inženjer elektrotehnike na Fakultetu elektrotehnike u Zagrebu s prosjekom ocjena 4,5. Napisao je svoju tezu o korekciji kromatske slike električnog signala za televizijski rad. Godine 1971. diplomirao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, filozofiju i sociologiju. Godine 1972. je diplomirao na Akademiji za kazalište, film i televiziju (danas Akademija dramske umjetnosti) u Zagrebu. Predavao je filozofiju i sociologiju.
Tijekom sedamdesetih i osamdesetih bio je kazališni redatelj u Zagrebu, Osijeku i Mostaru. Režirao je televizijsku seriju Blesan i tulipan, tv-drame Novela od Stanca i Sargaško more, dokumentarni film Smrt psa (1980.), film Povratak Katarine Kožul (1989.) te dokumentarne video radove Sandžak i Duhan (oba 1990.).
Photos Slobodan Praljak
https://www.google.hr/search?q=Slobodan+Praljak&client=opera&sa=N&dcr=0&tbm=isch&tbo=u&source=univ&ved=0ahUKEwi52r6zieTXAhVBWxQKHbeKDUE4ChCwBAgx&biw=1745&bih=855
Predstavljanje knjige o generalu Praljku u utorak na Kaptolu
https://direktno.hr/zagreb/predstavljanje-knjige-o-generalu-praljku-utorak-kaptolu-104293/
Udruga zagrebački dragovoljci branitelji Vukovara poziva na predstavljanje knjige dr. sc. Miroslava Međimorca i akademika Josipa Pečarića "General Praljak".
Predstavljanje će se održatiu utorak 21. studenog 2017. godine u 19 sati u Dvorani Vijenac, Kaptol 29a u Zagrebu.
O knjizi će govoriti mons. dr. Vlado Košić, biskup sisački, ugledni novinar i publicist Mate Kovačević, akademik Dubravko Jelčić, dr. sc. Miroslav Međimorec i akademik Josip Pečarić. Voditeljica predstavljanja Zorica Gregurić.
M. MEĐIMOREC: VARIJACIJA NA SHAKESPEAREOVOG „HAMLETA“ NAKON PRVOSTUPANJSKE PRESUDE HERCEGBOSANSKOJ ŠESTORKI HRVATA
http://hrvatskonebo.com/hrvatskonebo/2017/11/23/m-medimorec-varijacija-na-shakespeareovog-hamleta-nakon-prvostupanjske-presude-hercegbosanskoj-sestorki-hrvata/
Miroslav Međimorec
Varijacija na Shakespeareovog „Hamleta“ nakon prvostupanjske presude hercegbosanskoj Šestorki Hrvata
Tek nekoliko sati nakon nepravomoćne presude general Slobodan Praljak javio mi se telefonom, sabran, miran, razložan, citirao mi je središnji Hamletov monolog:
Biti, il ne biti-to je pitanje.
Da li je časnije u duši trpjet
Metke i strelice silovite sudbine
Il’ pograbit oružje protiv mora jada
Oduprijet im se i pobjedit?-Umrijet-
-Usnut
Ništa više; dokončamo li u tom snu
Bol srca i tisuće drugih udaraca
Koje tijelo baštini, tad je to svršetak
Što pobožno ga treba željet. -Umrijet-
-Usnut-
Usnut! I možda sanjat. Da, tu je smetnja;
Jer snovi što nas u snu smrti mogu snaći,
Kad stresemo sa sebe vrtlog taj zemaljski,
Oklijevat nas čine. Zbog tog obzira
Ta nesreća života tako dugo traje.
(William Shakespeare Hamlet, preveo Josip Torbarina, NZ Matice Hrvatske, Zagreb 1979.)
Potaknut tim telefonskim razgovorom, tom Praljkovom potrebom da se neposredno nakon izricanja presude, kad su još odzvanjale sučeve riječi u smućenoj mi glavi, prisjeti i posluži stihovima velikog dramatičara, pjesnika i filozofa Williama Shakespearea kako bi najtočnije izrazio svoje osjećanje, odlučio sam se večeras poslužiti citatima i parafrazama dijelova tragedije Hamlet, i u njima potražiti sličnosti, aluzije ili tek slučajne podudarnosti koje na pjesnički način oslikavaju njegov i položaj njegovih sudrugova u sudbini koju im je namjenio Haški sud: dugogodišnje okajavanje grijeha koje nisu počinili, nametanje krivnje koju nisu skrivili, poigravanje sa sudbinama i optuživanje pojedinaca i cijelih naroda, iskazivanje nadmoći svjetskih silnika, oblikovanje, sviranje na njima poput dijaloga Guildensterna i Hamleta u kojem Hamlet pokazuje svoju odlučnost i ne dopušta gaženje svog ljudskog dostojanstva, ne dopušta iskrivljavanje niti stvaranje istine na laži:
Hamlet : Hoćete li svirati na ovoj fruli?
Guldenstern : Ne mogu, moj gospodaru.
Hamlet : Molim vas.
Guiledenstern: Vjerujte mi, ne mogu.
Hamlet : Ali, preklinjem vas.
Guildenstern: Ja uopće ne znam svirati, moj gospodaru.
Hamlet : To je lako kao lagati. Pokrijte ove rupica prstom i palcem, puhnite ustima i frula će progovoriti najrječitijom glazbom. Gledajte; tu su rupe.
Guildenstern: Ali ja ih ne mogu prisiliti da skladno progovore; nedostaje mi vještina.
Hamlet : No, sada vidite kakvu bezvrijednu stvar od mene činite! Htjeli biste svirati na meni; htjeli biste se pretvarati da to znate; htjeli biste isčupati srce moje tajne; htjeli biste me ispitati od najniže note do vrha mog registra. O, ima mnogo glazbe, izvrsnog zvuka, u ovom malom organu, a ipak ga ne možete navesti da govori. Krvi mi božje, mislite da je na meni lakše svirati nego na fruli? Zovite me kakvim god instrumentom hoćete; premda me možete srditi, na meni nećete svirati.
General Slobodan Praljak nije bio iznenađen prvostupanjskim ishodom suđenja mnogo puta je u razgovorima za vrijeme kratkotrajne uvjetne slobode nagovještao ishod 2:1, od samog početka suđenja je shvatio kolika je intelektualna i ljudska nesposobnost, profesionalni manjak i višak predrasuda kojima su se vodila dva suca (Mađar Arpad Prandler i Švicarac Stephan Trechsel). Nespremni razumjeti i prihvatiti sve argumente obrane, zadojeni svojim komunističkim (Mađar) i svojim socijalističkim nasljeđem (Švicarac), ali i potpunom profesionalnom nesposobnošću na koju je čak i pismenim podnescima upozoravao glavni sudac Jean Claude Antonetti ( da do nekih njihovih zaključaka ne bi došao ni student prve godine prava) ponašali su se kao oni pravnici/odvjetnici o kojima govori Hamlet u svom razgovoru s grobarima nad Ofelijinim grobom. Dvojica pravnika, Mađar i Švicarac, kao da su gledali samo svoj mali, materijalni interes i veliki politički interes svojih mentora, nezainteresiraniza široku sliku svijeta koji ne poznaju i dramatične događaje o kojima presuđuju:
Hamlet : (uzima lubanju iz groba)
Tu je još jedna. Zašto to ne bi bila lubanja nekog odvjetnika? Gdje su sada njegove smicalice, njegova cjepidlačenja, njegove parnice, njegove spletke i dovitljivosti? Zašto trpi da ga taj prosti lopov prljavom lopatom mlati po bundevi, i ne prijeti da će ga tužiti za povredu? Hm! Možda je on u svoje vrijeme bio veliki zastupnik dobara i možda je imao svoje obveznice, svoje mjenice, svoje dionice i kapare, svoja dupla osiguranja, svoje punomoći. Je li to puna moć njegovih punomoći? Je li to njegov finis te mu je fina tikva puna fina praha?Hoće li mu osiguranja i dupla osiguranja osigurati i od njegovih dobara više od nekoliko pustih papira?Sve darovnice njegovih imanja jedva bi stale u tu rupu. (pokazuje na grob)
Gospoda Slobodan Praljak, Jadranko Prlić, Bruno Stojić, Milivoj Petković, Valentin Ćorić i Berislav Pušić jedino su se mogli pouzdati u um i ogromno sudačko iskustvo francuskog suca Jean Claude Antonettija i njegov trud kako bi razumio, kako bi duboko prodro u zamršena pitanja: od široke povijesne slike BiH do nasitnijih pojedinosti telefonije, opskrbe strujom i vodom, humanitarne pomoći, navodne blokade Mostara pa do rušenja Staroga mosta. On je u dugim raspravama tražio od generala Praljka i ostalih optuženika objašnjenja, razloge, povijesno-tradiocionalne uzroke sukoba koji su doveli do optužnice koja ih je teretila.To se i vidjelio u njegovom izdvojenom mišljenju i intervjuu koji je dao neposredno nakon izricanja presude. Antonetti je i iz tako zamršenog klupka političko-vojno-povijesno-kulturološko-vjersko-nacionalnog pitanja koje sa sobom nosi BiH izvukao onu jedinu nit istine: Ne postoji ZZP (Zajednički zločinački pothvat) i međudržavni sukob dok su druga dva suca od početka do kraja suđenja ostajala na položaju krajnje neprijateljskog odnosa i nerazumijevanja optuženika i njihove odbrane. Neposredno nakon presude general Praljak je bio smućen nedostatkom svake logike, svakog razumnog objašnjenja, svake uzročnoposljedične argumentacije koja bi dokazala njegov ili crimen svakog od šestorice, ta to je jedino i zahtijevao u svojoj završnoj riječi – da ga Sud u krivnju uvjeri razumnim činjenicama i on će prihvatiti i krivnju i presudu. Za takvu presudu nisu trebale godine suđenja, mnoštvo svjedoka niti ogromne sume novca da bi se činilo kao da su suci prepisali tužbu, odbacili svaki argument obrane, optužili vodstvo jedne države- Hrvatske- za Zajednički zločinački pothvat protiv druge (BiH) i cijeli jedan konstitutivan narod (hrvatski), znane i neznane sa svojom legitimnom vojnom silom HVO za agresiju, secesiju i razbijanje države koja jedno vrijeme nije ni postojala, u kojoj su se sukobljavale tri zamisli o njenom funkiconiranju, u kojoj su se sukobljavali interesi mnogih sila, poticalo zlo i nije se brinulo o ljudskim i ostalim pravima i zaštitama. Slavio se krvavi pir u kojem su se mnogi dobri ljudi, među njima i šestorka Hrvata iz BiH, našli na položajima s kojih su činili sve kako bi se zlo smanjilo na najmanju moguću mjeru.
U Hamletu kao da se odražava i odnos hrvatske politike prema zahtjevima svjetskih moćnika i Haškog suda, njihova podložnost, savitljivost, oportunizam, snishodljivost i sluganstvo? Zar se sve to ne ocrtava u dijalogu Hamleta i Polonija u kojem Polonije spremno odgovara svakom pa i nanevjerojatnijem Hamletovom zahtjevu za iskrivljavanjem istine kako bi zadovoljio njegovu, svakoga moćnika,volju i hir?
Hamlet : Vidite li onaj tamo oblak koji gotovo ima oblik deve?
Polonije : Mise mi, zaista sliči devi.
Hamlet : Meni se čini da sliči lasici.
Polonije : Ima leđa poput lasice.
Hamlet : Ili poput kita.
Polonije : Mnogo je nalik na kita.
Postoji i dijagnoza stanja u državi u kojoj se dogodio zločin, skrivanje i stvaranje nove istine osnovane na laži. Dok Hamlet odlazi za Duhom svog oca koji će ga na najvišem bastionu Elsinora upoznati s istinom o njegovoj smrti dvojica Hamletovih pratitelja progovaraju o državi:
Marcel : Nešto je trulo u državi Danskoj.
Dobri Horacije ne gubi nadu, on zna da je posljednji presuditelj Svemogući, njegova posljednja riječ je – ISTINA.
Horacije : Nebesa će je voditi.
Hrvatskim pobjedama i slamanjem srpskog ratnog stroja 1995. „ Nebesa“ su vodila Hrvatsku i BiH prema završetku krvavog klanja.Tko je u takav rasplet vjerovao 92., 93. 94? Nakon Srebrenice i u očekivanju pada Bihaća Carl Bildt i Velika Britanija predlagale su da se Srbija proglasi pobjednicom u ratu i da se tako okonča taj trašni sukob.Sile nesklone Hrvatskoj, nesklone i kivne na navodne razbijače Jugoslavije, prvenstveno Hrvatsku, dok su podupirale stvarnog razbijača Srbiju, radile su potajno i podlo, rafinirano i cinično na prividu u kojem će agresor Srbija i Crna Gora- nju nikako ne treba apsolvirati od krivnje, crnogorski „junaci“ su 1991. kao i njihovi đedovi i prađedovi 1808. i 1918. popalili i popljačkali sve hrvatsko do zidina Dubrovnika) -postati pobjednici i biti nagrađeni teritorijalnim dobitcima dok će napadnute Hrvatska i BiH biti pobjeđene, kažnjene i prisiljene biti izjednačene sa svojim napadačima.
Hamlet : U podlu igru sumnjam. O da već je noć!
Dotad mir, moja dušo! Makar zakopana,
Podla će djela izaći na svjetlo dana.
Hamlet je tragedija o oklijevanju, ne činjenju, o kasnoj odluci. I mi smo oklijevali, nismo dovoljno činili. Što nam je sada činiti? Što nam valja činiti? Sjećati se! Ne zaboraviti! Pronositi istinu, govoriti je, pisati. Kao što Hamlet pamti, kao što se on sjeća istine o umorstvu svoga oca:
Duh : Čuj Hamlete:
Razglasiše da me je zmija ujela
Dok u svom vrtu spavah; tako je sva Danska
Krivotvorenim prikazom o mojoj smrti
Grubo prevarena. Znaj, vrli mladiću;
Zmija što je tvog oca na smrt ujela
Sad nosi krunu njegovu.
Zbogom, zbogom,zbogom! Sjećaj me se.
(duh odlazi)
Hamlet : O, sve vi čete nebeske! O, zemljo! Što još?
Da dodam pakao?-O fuj!-Izdrži,
Srce
Ti moja snago, nemoj ostarjeti smjesta,
Već na noge me podigni.-Da te se sjećam!
Da jadni duše, sve dok ima pamćenja
U ovoj glavi zbunjenoj.-Da te se sjećam!
………………………………………………………
To je tvoja lozinka:
Zbogom, zbogom! Sjećaj me se!
Što nam je dalje činiti nakon ove neizdržljive, grube prevare, podlog, gadnog juridičkog umorstva?
Okupljati se kao večeras? Kao na dan izricanja presude? Kao u dane prije tog teškog i ponižavajućeg 29. svibnja 2013. ili poput skupine BiH studenata na Markovom trgu? Glasno su rekli što misle, glasno su rekli istinu. I spasili svoju dušu.
Jer istina će pobijediti!
Moliti se?
Raščlanjavati do u sitnice presudu i sve njene posljedice?
Okupiti se, poput mladih hrvatskih povjesničara i stručno pripomoći obrani?
Pisati pisma podrške osuđenicima? Sudu u Haagu? UN-u poput akademika Josipa Pečarića? Hrvatskoj vladi?
Sada je kasno od nje tražiti neka otvori arhive, upregne sve najbolje pravničke umove, okupi najbolje odvjetnike, odrješi kesu i u žalbenom postupku pomogne srušiti tu sramotnu presudu.Previše kasno.
Mnogo je pitanja? Na mnoga ja ne znam odgovore.
Jedno sigurno znam-Ne smijemo, ne možemo ŠUTJETI!
Moramo govoriti, suprotstavljati se laži i sudskom nasilju.
Svim svojim srcem rušiti tu lažnu konstrukciju o Zajedničkom zločinačkom pothvatu i agresiji na susjednu BiH, neslagati se sa stvaranjem privida,virtualnim modeliranjem prošlosti, Domovinskog rata i ratova na području bivše Jugoslavije, nedavne povijesti u kojoj će Hrvatska presudom Šestorki BiH Hrvata postati jedina država otpužena za agresiju i „ZZP“, u kojoj će bit osuđeni svi pripadnici HVO-a i bosanskohercegovački Hrvati, Hrvatska i njeni čelnici, pokojni predsjednik Tuđman i ministar obrane Šušak, i mnogi znani i neznani. Ni Slobodan Milošević nije posthumno proglašen krivim za agresiju, ratne zločine i genocid u BiH kao što će biti proglašeni krivim Tuđman, Šušak i mnogi znani i neznani, među njima i mnogi od vas prisutnih pa i ja zbog mog skromnog udjela u obrani BiH Hrvata. Izokrenuta je istina, bezočnim manipuliranjem stvorena nova stvarnost, nova povijest, nova prošlost. Pred očima stotine tisuća svjedoka koji su živjeli tu stvarnost, tu povijest, tu prošlost. Koji nisu željeli rat ni smrt, ratne bogalje, siročad, silovane majke i djevojke. Koje nikakav konglomerat loših politika niti naconalistička politika nisu poveli u rat već nam je on bio nametnut, planiran, pa čak i urođen u samoj nakaznoj prirodi bivše jugoslavenske države, njenih političara, Partije, njene oružane sile. Svi mi smo bili njene žrtve, nama su oduzeli i ukrali tolike godine naših života, ponajviše žrtvama i junacima poput bosanskohercegovačke šestorke kojima su presudili 111 godina tamnice. Tolike godine suza, boli, nesreće i zla. Tko će nam to vratiti, tko će osuditi prave pokretače rata, prave kradljivce naših života za to razbojstvo, za taj strašan zločin kad Haški sud nije ni podignuo optužnice i proglasio krivim prave pojedince i države, krive za otpočinjanje rata i tako ih oslobodio svake krivnje za agresiju, ratne zločine i genocid?
Tko?
Možemo li to mi, svaki ponaosob, svojim slabim moćima ili zajedno, promijeniti? Na ovakvim mjestima ili na onima gdje narod odlučuje, na izborima ili koristeći se širokom lepezom demokratskih sredstava, od peticija, zahtjeva svojim zastupnicima u Saboru pa sve građanskog neposluha i demonstracija. Ako ne izaberemo ni jedan od tih načina ostaje nam onaj Hamletova prijatelja Horacija: PO ISTINI ĆU PRIČATI !
Horacije : I dajte da neupućenom svijetu kažem
Kako se sve to zbilo. Tako ćete čuti
O neljudskim i bludnim, groznim činima,
Nepromišljenu sudu, slučajnom ubojstvu,
O smrti što je lukavost i sila skrivi,
I konačno o neumješnim spletkama
Što pale su na glave začetnika. Sve to
Po istini ću pričati.
Zagreb, Dvorana Vijenac, Kaptol, 21. Studenoga 2017. Dr.sc. Miroslav Međimorec
Bosnian war chief DIES after drinking bottle of POISON and yelling 'I'm not a war criminal' after his 20-year prison sentence for campaign against Muslims is upheld at The Hague
http://www.dailymail.co.uk/news/article-5128353/UN-war-crimes-convict-claims-taken-poison-court.html
UPI
https://www.upi.com
Ex-Croatian military leader dead after drinking poison at war crimes hearing
https://www.upi.com/Top_News/World-News/2017/11/29/Ex-Croatian-military-leader-dead-after-drinking-poison-at-war-crimes-hearing/7431511962939/?utm_source=sec&utm_campaign=sl&utm_medium=3
Moments after the verdict, he stood and said, "Praljak is not a criminal. I reject your verdict."
Security clampdown at The Hague amid fears of further suicides
https://www.theguardian.com/law/2017/dec/02/hague-security-clampdown-war-criminal-sslobodan-praljak-cyanide-in-the-dock
Dutch police open investigation after death of Bosnian Croat general Slobodan Praljak in the dock
Investigators at the UN’s war crimes court in The Hague are scrambling to seal security breaches amid fears other inmates will “do a Praljak”, copying the Bosnian Croat warlord who dramatically killed himself with cyanide last week.
Slobodan Praljak’s suicide, carried out in the dock and televised around the world, threatens to make a mockery of the court’s vaunted security procedures.
With Dutch police opening their own investigation, the tribunal has appointed Gambia’s chief justice Hassan Jallow to find out how Praljak, 72, obtained the bottle of potassium cyanide that Netherlands prosecutors said killed him.
The investigation is likely to start with the most glaring breach – the lack of any guard placed close enough to Praljak to snatch the cyanide from his grasp.
Most Hague trials have a blue-uniformed guard in the dock beside defendants: two were deployed to flank the famously irascible Bosnian Serb general Ratko Mladić last month when judges convicted him of genocide for orchestrating the Srebrenica massacre.
Yet no guard was beside Praljak, who was sentenced to 20 years for a litany of crimes against Muslims during the Bosnian war, when he appeared in the dock along with four fellow Bosnian Croat defendants to hear appeals against hefty sentences rejected.
Just two security staff bookended the line of defendants in what was billed as the final act of the court before it closes its doors at the end of this month, and neither noticed the bottle Praljak held in front of him in his meaty hands.
After hearing his 20-year sentence confirmed by appeal judges, the bearded warlord declared “Slobodan Praljak is not a war criminal, I reject your judgment with contempt,” and thrust the contents of the bottle into his mouth.
Only when Praljak, tottering, his eyes glazed, slumped to his seat and announced “I have taken poison” did the judges react.
“There were normally two guards behind the accused … not this time,” said a Croatian official, who would not be named because they are not authorised to talk to the media. “The Croatian press says that perhaps the last day of the Tribunal contributed to the relaxing of rules.”
Investigators will want to know also how Praljak got the poison into the dock despite rules mandating strip searches and X-rays for defendants entering and leaving the court complex. Given the lethality of even small doses of cyanide, officials may count themselves lucky he used it only on himself.
Of concern to investigators is whether other convicts still awaiting appeals verdicts, by a successor court due to start work next month, may be tempted to take similar drastic action.
Suicide has long stalked the Hague tribunal, a byproduct of hefty sentences handed down for horrific crimes in the wars of Bosnia, Croatia and Kosovo.
Two Hague inmates, both Serbs, have hanged themselves in the cells of the court’s Scheveningen prison on the Dutch coast. Slobodan Milošević, Serbia’s former president and the Hague’s most high-profile defendant, was apparently able to smuggle an antibiotic into his jail cell to exacerbate a heart condition that killed him near the end of his three-year trial in 2006.
Visitors to the Hague’s fortress-like court building are subjected to X-ray searches, and liquids are supposedly banned, but judges have not introduced more intrusive body-cavity searches, fearing a public backlash.
“It’s like the airport security, it’s not all that intense,” says Dr Eric Gordy, of University College of London’s school of Slavonic and eastern European studies. “If the searches were more intense everybody would complain.”
Some fear the suicide will tarnish the successes of a court that has jailed dozens of war criminals and achieved a string of precedents in international justice, convicting those responsible for atrocities including ethnic cleansing, mass rape and the siege of Sarajevo.
Praljak, a theatre director who became a key leader of Bosnian Croat forces in the early 1990s, was convicted for crimes including the bombardment of the ancient town of Mostar and prisoner abuses. Yet the verdict has been declared a “deep moral injustice” by Croatian prime minister Andrej Plenković, believed to be the first declaration by the head of an EU government in support of a convicted war criminal. “This [suicide] will just cement what was already public opinion about the tribunal,” says Mina Vidaković of Sense news agency which is archiving Hague trial material. “In Serbia and Croatia the establishment and the media are more concerned about the accused than the victims.”
Others think the court’s legacy will survive. “I don’t think this strange and bizarre event will distract from the bigger story of the accomplishments of the tribunal,” said Balkans expert Tim Judah. “Its successes outweigh its failures.”
The day I came face to face with General Slobodan Praljak in The Hague
https://www.theguardian.com/law/2017/nov/29/the-day-i-came-face-to-face-with-general-slobodan-praljak-in-the-hague