SOCIJALNI NACIONALIZAM

Dobri plotovi prave dobre susjede (R. L. Frost, Mending Walls)

Minulih desetljeća u svijetu je izvedena korjenita politička revolucija. Svjetski slobodan kapital, koji se prethodno bio odmetnuo od rada, prokrijumčaren je u EEZ i u svijet. Usporedo je došlo do uspostave svjetskog slobodnog tržišta te širenja i nametanja svjetske religije liberalizma. Ondje gdje je bilo potrebno kapital se poslužio vojnom silom SAD, kako bi ujednačio i za se potpuno otvorio svijet. Uspostavljeno je štovanje kapitala kao sredstva rada i kao države. Uspostavljen je globalni etatizam. Cijena koja je za to plaćena je potpuno raspršenje ljudi, potkopavanje naroda te održavanje i produbljivanje podjela u svakoj ubogoj ljudskoj zajednici.

Međutim, odmah po uspostavi novog sustava pokazale su se njegova nepostojanost, neodržljivost i neotpornost na krizu. Postali su očitim besmisao liberalizma, nevjerodostojnost mita o „nevidljivoj ruci“ i poročnost nadmetanja unutar cijele vrste, a ne kao prije u odvojenim društvima koja sahnu otkad je svijet globaliziran. Slobodno svjetsko tržište prouzročilo je nakaznu razdiobu dohotka unutar naroda i među narodima te golemu nezaposlenost diljem svijeta. Neprimjerenost svjetskog tržišta kao političkog sustava svjetske kapitala-države nije omogućila dobro uređenje javnih odnosa u svijetu. Gospodarski problemi su se u kratkom vremenu preko političkih i ljudskih prometnuli u sigurnosne. Kapital se kao vlast pojavio umjesto politike, a potreba jačanja takve vlasti ostavljala je rad sa sve manje vlastitih sredstva i gurnula ga u dužničko ropstvo. Nova svjetska država i svijet rada bore se za isti kapital, koji je prvotno izlučen iz rada i prirodnog blaga. Kapital sustavno nakazi čovjeka i kroti ga u nečovjeka.

Za izbavljenje ne pojedinih naroda ili društvenih staleža, nego cijele čovjekove vrste iz nastalog nevoljnog stanja potrebno je stvoriti sustav uvjerenja, koji će promicati i širiti zajedništvo nauštrb samoživosti. Konačan smisao uzajamnosti u današnjim okolnostima bilo bi nalaženje društveno i osobno korisnog posla za svakog čovjeka. Stoga je potrebno potvrditi narode kao povijesne osobe, koji su nastali kao gnijezdo zajedništva. Narodima valja vratiti vlast, kako bi nadzirali mjesne političke sustave i sve četiri mreže društvenog utjecaja. Narodi trebaju preuzeti zaštitu svega u prostoru putem izbora i vođenja mjesnog političkog sustava i to putem narodne suverenosti ili vrhovništva. Suverenosti naroda valja dodati suradnju među njihovim državama ili političkim zajednicama, koja treba umjesto svjetskog slobodnog tržišta biti sredstvom održavanja i jačanja globalnosti svijeta te postati novim svjetskim poretkom za vrstu homo sapiens. Svjetsko slobodno tržište treba ukloniti kao vezivo, ljepilo ili lijepak za vrstu, jer nadmetanje može biti korisno, samo ako je mjesno, a u svjetskim mjerama ono daje prednost (privremeno) velikim gospodarskim subjektima.

Svojim revolucijskim nastankom kapital-država pokrenula je buran evolucijski postupak svojeg nestanka. Pokazalo se, da ne dolaze kraj povijesti, kraj politike i kraj geografije. Stvaranjem kapitala kao države počele su globalna povijest, politika i geografija. Počinje prava globalna geopolitika.[1]

Uklanjanje nevolja iz vrste homo sapiens može uistinu omogućiti samo zreli, novi, internacionalistički socijalni nacionalizam. Socijalni nacionalizam zajamčit će stvaranje i čuvanje najviše moguće, tj. nacionalne, razine ljudskog zajedništva, kojim će ljudska globalizirana vrsta sama uzeti svoju globalnu sudbinu u ruke. Svaki narod treba sam uređivati politički sustav u svojoj državi, kako bi se mogao sam hraniti u svojim posebnim prilikama i okolnostima. Za to je, dakako, potrebno ukloniti svjetsko slobodno tržište kao obvezujući politički sustav za sve narode. Političke zajednice jedinačnih naroda moraju ostati i trajno jačati, kako bi one mogle štititi svoje ljude i narode, prostor i prirodno blago, biom, rad i vrijednost rada, okoliš i klimu.

Zaštita rada i vrijednosti rada mora biti opća, globalna zadaća, ali se treba izvoditi mjesno. To je jedini zalog ili jamstvo općeg, svjetskog mira, kakav i koji nije u stanju zajamčiti svjetsko slobodno tržište, koje je jamac i pokrovitelj – kao što se danas dobro vidi – unutarnjih ratova diljem svijeta, koji daju pečat apsolutnoj vladavini kapitala. Globalnost vrste homo sapiens nameće vladavinu geopolitike, a ne kapitala; obnovu narodnih demokracija kao posebnih političkih sustava po mjeri svakog naroda i njegove zemlje; jačanje nacionalnih država; evoluciju nacionalizma kao političke doktrine i njegovo pretvaranje u socijalni nacionalizam; ali i stvaranje globalnog, općeg, jednog sustava uvjerenja za cijelu vrstu, na kojemu će se temeljiti sustav ljudskih vrijednosti.

Takav i taj sustav ljudskih vrijednosti je temelj zajedništva, koje treba biti sustavom uvjerenja, sračunatim na uspostavu i trajanje odnosno održljivost budućeg svjetskog, globalnog ustroja. U tome je smisao socijalnog nacionalizma. Sustav vrijednosti čine uzajamnost i solidarnost; proizvodnja dobra; skromnost i uporaba mogućnosti ljudskog duha, koji treba krotiti ljudski um; uporaba vlastitog života za stvaranje zadovoljstva ljudi vlastitim životom; te pripravnost za borbu za novi svijet, u kojemu će biti budućnost ljudske vrste. Taj sustav će stvoriti novog čovjeka za novo, globalno vrijeme, novu vrstu obazrivog čovjeka, homo consideratusa, starog roda homo. Novi, obazriv čovjek će, kako je rekao William Shakespeare, „svojim razborom gledati natrag i naprijed“ te vidjeti sama sebe, ocjenjivati svoje zamisli i ugađati svoje postupke. Novi sustav ljudskih vrijednosti omogućit će narodima da se iz sumanute liberalne revolucije vrate kulturnoj evoluciji i da se prilagođuju okolnostima, koje čovjek i njegova vrsta sami stvaraju. Čovjek kao jedina globalizirana vrsta sam stalno mijenja uvjete u kojima živi. Prilagodba uvjetima koji su tako nastali traži zajedništvo, a ne suprotstavljanje, gloženje ili nadmetanje, napetosti, sukobe ili ratove među staležima i narodima. Stoga će liberalizam biti zamijenjen internacionalističkim socijalnim nacionalizmom. Čovjek treba stegnuti program nevolja koje sam stvara.

Smislom novog čovjeka u novom, održljivom svijetu unutar globalizirane, ali ujedno i mjesne vrste trebaju biti rad i proizvodnja dobra, kojima će se jamčiti zajedništvo. Zajedništvo će omogućiti vrsti da se sama „hrani i brani“, a uzajamnost ne će biti teret, nego spas. Čovjek samo tako može dograđivati svijet, u kojemu će kao vrsta moći opstati. Čovjek se samo time može prilagođivati uvijek novim okolnostima koje sam mijenja te može sebe mijenjati i sebe prilagođivati i ugađati takvim okolnostima. Novim, općim sustavom vrijednosti čovjek se može preinačiti u obazriva čovjeka duha ili svijesti odnosno odgovornosti.

Tim sustavom vrijednosti vrsta će također dati nov dah i zamah nacionalizmu kao doktrini lokalizacije globalnog svijeta te nacionalizam pretvoriti u socijalni, zaštitni, obrambeni nacionalizam. Novi, konačan nacionalizam bit će okosnica novog uređenja svijeta, u kojemu će čovjek rada, dobra i duha doći do slobode u zajedništvu, kojom će se izbaviti iz ropstva kapitalu. Narod kao životna pojava, kao pojam, kao povijesna osoba ili kao vrsta trajno donosi klijavo sjeme za prilagodbu novim okolnostima. Narod kao postupak, kao „trajni referendum“ kako je rekao Ernest Renan, neprestance donosi sjeme za prilagodbu novim okolnostima. Revolucije su osloboditeljsko sredstvo uklanjanja opakih političkih sustava, a narodima odgovara evolucija, postupnost, neprekidnost i trajno odmatanje sadašnjosti u budućnost.

Liberalni internacionalizam za cijeloga svojeg trajanja proizvodio je ratove među narodima, a sad proizvodi ratove unutar naroda. Ranije je i nacionalizam proizvodio ratove među državama, kao što su činile i sve ostale ideologije. Međutim, u svjetskoj kapitalu-državi dosadašnji vanjski militarizam zamijenjen je unutarnjim militarizmom ne vlasti, nego raznorodnih interesa, koje slaba nacionalna država nije u stanju nadzirati i usklađivati. Kao što se ranije po Carlu von Clausewitzu govorilo da je „rat nastavak politike drugim sredstvima“ danas se može reći da su unutarnji ili građanski ratovi nastavak tržišnog nadmetanja drugim sredstvima. Usklađenje raznorodnih interesa može napraviti jedino nacionalizam, jer on počiva na zajedništvu, a ne na nadmetanju. To usklađenje ne može izvesti internacionalni liberalizam, jer je on uzrok stvaranju nesklada, nastanku napetosti među staležima i izbijanju unutarnjih ratova.

Danas je narodima i njihovim nacionalnim državama potreban novi nacionalizam, koji će u narodima uspostaviti mir i najveći mogući sklad. Stoga se novi nacionalizam može nazvati socijalnim nacionalizmom. U načelu, ranije je postojala opasnost da nacionalizam dobije vidik vanjskog militarizma, ali će globalnost svijeta spriječiti takav razvitak, kao što je već spriječila liberalizam da vanjskim militarizmom izaziva ratove među državama. Globalnost ne dopušta nijednoj ideologiji da potakne vanjski militarizam pa ne će dopustiti ni nacionalizmu. Vanjski militarizam nanio bi svojim nositeljima veću štetu od te koju sad nanose unutarnji ratovi.[2] Stoga novi, promijenjeni, poboljšani, dobroćudan nacionalizam ili moj socijalni nacionalizam može poslužiti kao uporište ustroja globalnog svijeta, u kojemu ničiji, nikakav i nikoji militarizam „ne može proći“. Socijalni ili internacionalni nacionalizam zamijenit će internacionalistički liberalizam kao uporište ustroja globalnog svijeta, u kojemu se sadašnji ustroj raspršuje u ratni rastroj i građanski revolucijski vrtlog koji guta narode.

Narode je stvorilo, čuvalo, spasilo i potvrdilo zajedništvo. Narod je prvobitno zajedništvo.