Dobri plotovi prave dobre
susjede (R. L. Frost, Mending Walls)
Minulih desetljeća u svijetu je izvedena korjenita politička revolucija.
Svjetski slobodan kapital, koji se prethodno bio odmetnuo od rada,
prokrijumčaren je u EEZ i u svijet. Usporedo je došlo do uspostave svjetskog
slobodnog tržišta te širenja i nametanja svjetske religije liberalizma. Ondje
gdje je bilo potrebno kapital se poslužio vojnom silom SAD, kako bi ujednačio i
za se potpuno otvorio svijet. Uspostavljeno je štovanje kapitala kao sredstva
rada i kao države. Uspostavljen je globalni
etatizam. Cijena koja je za to plaćena je potpuno raspršenje ljudi,
potkopavanje naroda te održavanje i produbljivanje podjela u svakoj ubogoj
ljudskoj zajednici.
Međutim, odmah po uspostavi novog sustava pokazale
su se njegova nepostojanost, neodržljivost i neotpornost na krizu. Postali su
očitim besmisao liberalizma, nevjerodostojnost mita o „nevidljivoj ruci“ i
poročnost nadmetanja unutar cijele vrste, a ne kao prije u odvojenim društvima
koja sahnu otkad je svijet globaliziran. Slobodno svjetsko tržište prouzročilo
je nakaznu razdiobu dohotka unutar naroda i među narodima te golemu
nezaposlenost diljem svijeta. Neprimjerenost svjetskog tržišta kao političkog
sustava svjetske kapitala-države nije omogućila dobro uređenje javnih odnosa u
svijetu. Gospodarski problemi su se u kratkom vremenu preko političkih i
ljudskih prometnuli u sigurnosne. Kapital se kao vlast pojavio umjesto
politike, a potreba jačanja takve vlasti ostavljala je rad sa sve manje
vlastitih sredstva i gurnula ga u dužničko ropstvo. Nova svjetska država i
svijet rada bore se za isti kapital, koji je prvotno izlučen iz rada i
prirodnog blaga. Kapital sustavno nakazi čovjeka i kroti ga u nečovjeka.
Za izbavljenje ne
pojedinih naroda ili društvenih staleža, nego cijele čovjekove vrste iz
nastalog nevoljnog stanja potrebno je stvoriti sustav uvjerenja, koji će
promicati i širiti zajedništvo nauštrb samoživosti. Konačan smisao uzajamnosti
u današnjim okolnostima bilo bi nalaženje društveno i osobno korisnog posla za
svakog čovjeka. Stoga je potrebno potvrditi narode kao povijesne osobe, koji su
nastali kao gnijezdo zajedništva. Narodima valja vratiti vlast, kako bi
nadzirali mjesne političke sustave i sve četiri mreže društvenog utjecaja.
Narodi trebaju preuzeti zaštitu svega u prostoru putem izbora i vođenja mjesnog
političkog sustava i to putem narodne suverenosti ili vrhovništva. Suverenosti
naroda valja dodati suradnju među njihovim državama ili političkim zajednicama,
koja treba umjesto svjetskog slobodnog tržišta biti sredstvom održavanja i
jačanja globalnosti svijeta te postati novim svjetskim poretkom za vrstu homo sapiens. Svjetsko slobodno tržište
treba ukloniti kao vezivo, ljepilo ili lijepak za vrstu, jer nadmetanje može
biti korisno, samo ako je mjesno, a u svjetskim mjerama ono daje prednost
(privremeno) velikim gospodarskim subjektima.
Svojim revolucijskim nastankom kapital-država
pokrenula je buran evolucijski postupak svojeg nestanka. Pokazalo se, da ne
dolaze kraj povijesti, kraj politike i kraj geografije. Stvaranjem kapitala kao
države počele su globalna povijest, politika i geografija. Počinje prava globalna
geopolitika.
Uklanjanje nevolja iz
vrste homo sapiens može uistinu
omogućiti samo zreli, novi, internacionalistički socijalni nacionalizam. Socijalni nacionalizam zajamčit će
stvaranje i čuvanje najviše moguće, tj. nacionalne, razine ljudskog
zajedništva, kojim će ljudska globalizirana vrsta sama uzeti svoju globalnu
sudbinu u ruke. Svaki narod treba sam uređivati politički sustav u svojoj
državi, kako bi se mogao sam hraniti u svojim posebnim prilikama i okolnostima.
Za to je, dakako, potrebno ukloniti svjetsko slobodno tržište kao obvezujući
politički sustav za sve narode. Političke zajednice jedinačnih naroda moraju
ostati i trajno jačati, kako bi one mogle štititi svoje ljude i narode, prostor
i prirodno blago, biom, rad i vrijednost rada, okoliš i klimu.
Zaštita rada
i vrijednosti rada mora biti opća, globalna zadaća, ali se treba izvoditi
mjesno. To je jedini zalog ili jamstvo općeg, svjetskog mira, kakav i koji nije
u stanju zajamčiti svjetsko slobodno tržište, koje je jamac i pokrovitelj – kao
što se danas dobro vidi – unutarnjih ratova diljem svijeta, koji daju pečat
apsolutnoj vladavini kapitala. Globalnost vrste homo sapiens nameće vladavinu geopolitike, a ne kapitala; obnovu narodnih
demokracija kao posebnih političkih sustava po mjeri svakog naroda i njegove
zemlje; jačanje nacionalnih država;
evoluciju nacionalizma kao političke doktrine i njegovo pretvaranje u socijalni nacionalizam; ali i stvaranje
globalnog, općeg, jednog sustava uvjerenja za cijelu vrstu, na kojemu će se
temeljiti sustav ljudskih vrijednosti.
Takav i taj sustav ljudskih vrijednosti je temelj
zajedništva, koje treba biti sustavom uvjerenja, sračunatim na uspostavu i
trajanje odnosno održljivost budućeg svjetskog, globalnog ustroja. U tome je
smisao socijalnog nacionalizma.
Sustav vrijednosti čine uzajamnost i solidarnost; proizvodnja dobra; skromnost i uporaba mogućnosti ljudskog duha,
koji treba krotiti ljudski um;
uporaba vlastitog života za stvaranje zadovoljstva ljudi vlastitim životom; te
pripravnost za borbu za novi svijet, u kojemu će biti budućnost ljudske vrste.
Taj sustav će stvoriti novog čovjeka
za novo, globalno vrijeme, novu vrstu obazrivog čovjeka, homo consideratusa, starog roda homo.
Novi, obazriv čovjek će, kako je rekao William Shakespeare, „svojim razborom gledati natrag i naprijed“
te vidjeti sama sebe, ocjenjivati svoje zamisli i ugađati svoje postupke. Novi
sustav ljudskih vrijednosti omogućit će narodima da se iz sumanute liberalne
revolucije vrate kulturnoj evoluciji i da se prilagođuju okolnostima, koje
čovjek i njegova vrsta sami stvaraju. Čovjek kao jedina globalizirana vrsta sam
stalno mijenja uvjete u kojima živi. Prilagodba uvjetima koji su tako nastali
traži zajedništvo, a ne suprotstavljanje, gloženje ili nadmetanje, napetosti,
sukobe ili ratove među staležima i narodima. Stoga će liberalizam biti
zamijenjen internacionalističkim socijalnim
nacionalizmom. Čovjek treba stegnuti program nevolja koje sam stvara.
Smislom novog čovjeka u novom, održljivom svijetu
unutar globalizirane, ali ujedno i mjesne vrste trebaju biti rad i proizvodnja
dobra, kojima će se jamčiti zajedništvo. Zajedništvo će omogućiti vrsti da se
sama „hrani i brani“, a uzajamnost ne će biti teret, nego spas. Čovjek samo
tako može dograđivati svijet, u kojemu će kao vrsta moći opstati. Čovjek se
samo time može prilagođivati uvijek novim okolnostima koje sam mijenja te može
sebe mijenjati i sebe prilagođivati i ugađati takvim okolnostima. Novim, općim
sustavom vrijednosti čovjek se može preinačiti u obazriva čovjeka duha ili
svijesti odnosno odgovornosti.
Tim sustavom vrijednosti vrsta će također dati nov
dah i zamah nacionalizmu kao doktrini lokalizacije globalnog svijeta te
nacionalizam pretvoriti u socijalni, zaštitni, obrambeni nacionalizam. Novi,
konačan nacionalizam bit će okosnica novog uređenja svijeta, u kojemu će čovjek
rada, dobra i duha doći do slobode u
zajedništvu, kojom će se izbaviti iz ropstva kapitalu. Narod kao životna
pojava, kao pojam, kao povijesna osoba ili kao vrsta trajno donosi klijavo
sjeme za prilagodbu novim okolnostima. Narod kao postupak, kao „trajni referendum“ kako je rekao Ernest
Renan, neprestance donosi sjeme za prilagodbu novim okolnostima. Revolucije su
osloboditeljsko sredstvo uklanjanja opakih političkih sustava, a narodima
odgovara evolucija, postupnost, neprekidnost i trajno odmatanje sadašnjosti u
budućnost.
Liberalni
internacionalizam za cijeloga svojeg trajanja proizvodio je ratove među
narodima, a sad proizvodi ratove unutar naroda. Ranije je i nacionalizam
proizvodio ratove među državama, kao što su činile i sve ostale ideologije.
Međutim, u svjetskoj kapitalu-državi dosadašnji vanjski militarizam zamijenjen
je unutarnjim militarizmom ne vlasti, nego raznorodnih interesa, koje slaba
nacionalna država nije u stanju nadzirati i usklađivati. Kao što se ranije po
Carlu von Clausewitzu govorilo da je „rat
nastavak politike drugim sredstvima“ danas se može reći da su unutarnji ili
građanski ratovi nastavak tržišnog nadmetanja drugim sredstvima. Usklađenje
raznorodnih interesa može napraviti jedino nacionalizam, jer on počiva na
zajedništvu, a ne na nadmetanju. To usklađenje ne može izvesti internacionalni
liberalizam, jer je on uzrok stvaranju nesklada, nastanku napetosti među staležima
i izbijanju unutarnjih ratova.
Danas je narodima i njihovim nacionalnim državama
potreban novi nacionalizam, koji će u
narodima uspostaviti mir i najveći mogući sklad. Stoga se novi nacionalizam
može nazvati socijalnim nacionalizmom.
U načelu, ranije je postojala opasnost da nacionalizam dobije vidik vanjskog
militarizma, ali će globalnost svijeta spriječiti takav razvitak, kao što je
već spriječila liberalizam da vanjskim militarizmom izaziva ratove među
državama. Globalnost ne dopušta nijednoj ideologiji da potakne vanjski
militarizam pa ne će dopustiti ni nacionalizmu. Vanjski militarizam nanio bi
svojim nositeljima veću štetu od te koju sad nanose unutarnji ratovi. Stoga novi, promijenjeni,
poboljšani, dobroćudan nacionalizam ili moj socijalni
nacionalizam može poslužiti kao uporište ustroja globalnog svijeta, u
kojemu ničiji, nikakav i nikoji militarizam „ne može proći“. Socijalni
ili internacionalni nacionalizam
zamijenit će internacionalistički liberalizam kao uporište ustroja globalnog
svijeta, u kojemu se sadašnji ustroj raspršuje u ratni rastroj i građanski
revolucijski vrtlog koji guta narode.
Narode je stvorilo, čuvalo, spasilo i potvrdilo
zajedništvo. Narod je prvobitno zajedništvo.