S.O.S - ZDRAVO DRUŠTVO
Kada velika dama scensko-umjetničkoga života , Nacionalna prvakinja Drame zagrebačkoga HNK,koja je stasavala na najboljim primjerima ličnosti pedagoga i profesora u programu Umjetničke akademije i zarana shvatila što je kazališna umjetnost i kako se postaje vrhunskom i glumicom,ovjenčana velikim kreacijama i ogromnim brojem odličja, odluči izjaviti, uoči svoje najnovije uloge i premijere u HNK: 'Ja sam samo radnik. Sretnik kojemu poduzeće još uvijek nije zatvoreno, uništeno, privatizirano...'to treba shvatiti kao S.O.S. i čini se da žurno treba uzeti u ruku knjigu 'Zdravo društvo' slavnoga sociologa i psihologa Ericha Fromma.
Erich Fromm
https://en.wikipedia.org/wiki/Erich_Fromm
https://www.britannica.com/biography/Erich-Fromm
Erich Fromm: Zdravo društvo – 1. dio
https://nova-akropola.com/filozofija-i-psihologija/filozofija/erich-fromm-zdravo-drustvo-1-dio/
Polovinom prošlog stoljeća filozof, psiholog i psihoanalitičar Erich Fromm u svojoj knjizi Zdravo društvo postavlja za ono vrijeme pomalo neobično pitanje: je li suvremeno društvo mentalno zdravo? Može li, uopće, društvo biti bolesno?
Pitanje temelji na podacima o sve većem broju mentalnih oboljenja ljudi razvijenih društava, sve većem broju onih koji se odaju alkoholu i drugim ovisnostima, pate od tjeskobe i depresije te sve većem broju samoubojstava. Usporedni podaci pokazivali su da je taj problem prisutniji u bogatijim i razvijenijim društvima, nego u siromašnijim. Unatoč tome vladalo je uvjerenje da su to samo izolirani slučajevi te da je uzrok u samom čovjeku, u nesposobnosti pojedinca da se nosi s društvenim zahtjevima i normama, jer svako je društvo zdravo ako funkcionira. Osim toga, očekivalo bi se da je nakon Drugog svjetskog rata čovječanstvo izvuklo pouku: nikada više tako strašnog rata, nikada više besmislenog ubijanja i uništavanja temeljnih civilizacijskih vrijednosti. No, to je vrijeme početka hladnog rata, utrke u naoružanju, straha od nuklearnog rata i uništenja čovječanstva. Istovremeno, znanstvenici već tada upozoravaju na klimatske promjene i razoran utjecaj čovjeka na prirodu.
“Kako je moguće da nas je najjači od svih instinkata, instinkt opstanka, prestao motivirati?” pita se Fromm. Nije li uzrok ovih problema u samom društvu? Ne nameće li društvo svojim zahtjevima i proklamiranim vrijednostima način života, vrijednosti i ciljeve koji se protive esencijalnoj ljudskoj prirodi i temeljnim ljudskim potrebama?
Kao što se fiziološke potrebe moraju zadovoljiti da čovjek ne bi umro, tako se i ljudske potrebe moraju zadovoljiti da čovjek ne bi poludio. (Zdravo društvo)
Neograničeno zadovoljenje svih želja ne vodi dobrobiti ni sreći, pa čak ni zadovoljstvu. Zapaženi podaci naj-jasnije pokazuju da naš način „traganja za srećom“ ne proizvodi blagostanje.
Ako čovjek živi u uvjetima koji negiraju njegovu ljudsku prirodu, ne može ne reagirati: ili će početi mijenjati svoj odnos prema životu, ili će se prepustiti i propadati. Posebno zabrinjava činjenica što prosječan čovjek ne primjećuje ovo stanje otuđenja od samog sebe. On naizgled može biti savršeno prilagođen društvenim zahtjevima, na površini savršeno funkcionirati, a unutar sebe osjećati duboko nezadovoljstvo.
Najveći broj ljudi ne priznaje ni samima sebi da osjeća strah, dosadu, usamljenost ili beznađe; ova osjećanja ostaju im nesvjesna. (Revolucija nade)
Prilagođenost čovjeka društvu nije garancija njegova mentalnog zdravlja, kaže Fromm. Ono što posebno zavarava u procjeni mentalnog zdravlja društva stanje je kada većina ljudi dijeli iste ideje i osjećaje pa je sama brojnost argument vrijednosti tih ideja i osjećaja.
Činjenica da milijuni ljudi imaju iste poroke ne pretvara te poroke u vrline. (Zdravo društvo)
U svoje vrijeme Fromm je bio jedan od rijetkih koji je upozoravao na neprirodnost suvremenog načina života i povezanost sa psihičkim oboljenjima. Danas, sedamdesetak godina poslije, ovaj problem osjeća sve više ljudi. Svjetska zdravstvena organizacija navodi da od početka prošlog stoljeća u svim industrijaliziranim zemljama broj osoba koje boluju od depresivnog poremećaja kontinuirano raste te predviđa da će do 2020. godine depresija postati drugi zdravstveni problem u svijetu.
Veliko obećanje
Prema Frommu, ubrzano udaljavanje čovjeka od samog sebe i propadanje društva počelo je s industrijalizacijom krajem XVIII. stoljeća i velikim obećanjem o vječnom napretku:
Trojstvo neograničene proizvodnje, apsolutne slobode i nesmetane sreće stvorilo je jezgru nove religije, religije Napretka, i nova Zemaljska Država Napretka trebala je zamijeniti Državu Božju. (Imati ili biti)
No, veliko obećanje nije uspjelo jer se temeljilo na pogrešnim uvjerenjima. Vjerovalo se da će razvoj znanosti i tehnologije omogućiti čovjeku da zavlada prirodom i koristi se njezinim resursima za osiguranje vlastite egzistencije, čime će riješiti sve svoje egzistencijalne probleme. Vjerovalo se da će materijalno blagostanje dovesti do zadovoljenja svih ljudskih potreba, ne samo materijalnih nego i do sretnog života. Također, ako se svatko brine za sebe, ta će sreća obuhvatiti većinu ljudi, zavladat će mir i harmonija. Na kraju, kada riješi egzistencijalne probleme, čovjek će dobiti nesmetanu osobnu slobodu i moći će živjeti neuvjetovan vanjskim okolnostima, onako kako želi.
Danas vidimo koliko su ta uvjerenja bila pogrešna. Čovjek nije pokorio prirodu, štoviše, svakodnevno svjedočimo ljudskoj bespomoćnosti u suočenju s prirodnim katastrofama. Odnos čovjeka prema prirodi i svijetu je, kaže Fromm, na razini cerebralne reakcije, znanstveni otuđeni intelekt. Moderni čovjek prirodu doživljava kao trgovački centar koji služi za zadovoljavanje želja i iz kojeg uzima ono što mu je potrebno.
Izmakle su nam činjenice da prirodni resursi imaju svoje granice te da na kraju mogu biti iscrpljeni i da će se priroda boriti protiv ljudske grabežljivosti. (Imati ili biti)
Materijalno blagostanje nije dovelo do sretnog života. Danas psihološka istraživanja potvrđuju da je takozvani indeks sreće, subjektivna procjena zadovoljstva vlastitim životom, samo do određene granice povezan s materijalnim bogatstvom. Kada zadovoljimo materijalne potrebe i osiguramo egzistenciju, daljnje bogaćenje nema utjecaj na osjećaj sreće.
Neograničeno zadovoljenje svih želja ne vodi dobrobiti ni sreći, pa čak ni zadovoljstvu. Zapaženi podaci najjasnije pokazuju da naš način „traganja za srećom“ ne proizvodi blagostanje. Mi smo društvo očito nesretnih ljudi: usamljenih, zabrinutih, utučenih, destruktivnih, zavidnih… Užitak ne može dovesti do sreće. (Imati ili biti)
Najveći broj ljudi ne priznaje ni samima sebi da osjeća strah, dosadu, usamljenost ili beznađe; ova osjećanja ostaju im nesvjesna. (RevoluJednako je tako bilo pogrešno uvjerenje da će materijalno blagostanje obuhvatiti većinu ljudi. Ekonomski napredak ostao je povlasticom bogatih zemalja i bogatih pojedinaca. Svjetske ekonomske institucije stalno izlaze s novim podacima o sve većem jazu između bogatih i siromašnih država i pojedinaca unutar iste države. Nepravda u raspodjeli bogatstva i ekonomsko iskorištavanje slabijih i siromašnijih postala je uobičajena pojava suvremenog društva. Usmjerenost na sebe i briga za zadovoljenje vlastitih potreba ne dovodi do harmonije i mira, nego do jačanja pohlepe i egoizma.
Na kraju, iluzornim se pokazalo i uvjerenje da će ekonomski napredak omogućiti osobnu slobodu. Postojao je, kako kaže Fromm, san da ćemo postati gospodari vlastitih života, slobodni, sretni. Umjesto toga, postali smo kotačići velike mašinerije, izloženi manipulacijama, robotizirani, otuđeni od samih sebe, drugih ljudi i prirode. (Imati ili biti)
Danas, barem deklarativno, ne postoji izvanjska kontrola, autoritet koji nas prisiljava da nešto činimo kao što je to bilo u vrijeme robovlasništva ili feudalizma. Zapadna društva kao temeljnu vrijednost ističu slobodu – slobodu govora, slobodu mišljenja, slobodu izbora, umjetničke slobode, slobodu kretanja… No, u realnom životu sloboda je samo još jedna iluzija suvremenog društva:
Kontrola je prešla u ruke birokratskih elita koje manje vladaju prisiljavajućom poslušnošću, a više izmamljivanjem pristanka kojim se u velikoj mjeri manipulira suvremenim sredstvima psihologije. (S onu stranu okova iluzije)
Način na koji ljudi izražavaju svoju volju ne razlikuje se od načina na koji kupuju robu – slušaju riječi propagande. (Zdravo društvo)
Pravo na izražavanje mišljenja značajno je jedino ako smo u stanju imati vlastito mišljenje. (Bijeg od slobode)cija nade)
Jednako je tako bilo pogrešno uvjerenje da će materijalno blagostanje obuhvatiti većinu ljudi. Ekonomski napredak ostao je povlasticom bogatih zemalja i bogatih pojedinaca. Svjetske ekonomske institucije stalno izlaze s novim podacima o sve većem jazu između bogatih i siromašnih država i pojedinaca unutar iste države. Nepravda u raspodjeli bogatstva i ekonomsko iskorištavanje slabijih i siromašnijih postala je uobičajena pojava suvremenog društva. Usmjerenost na sebe i briga za zadovoljenje vlastitih potreba ne dovodi do harmonije i mira, nego do jačanja pohlepe i egoizma.
Na kraju, iluzornim se pokazalo i uvjerenje da će ekonomski napredak omogućiti osobnu slobodu. Postojao je, kako kaže Fromm, san da ćemo postati gospodari vlastitih života, slobodni, sretni. Umjesto toga, postali smo kotačići velike mašinerije, izloženi manipulacijama, robotizirani, otuđeni od samih sebe, drugih ljudi i prirode. (Imati ili biti)
Danas, barem deklarativno, ne postoji izvanjska kontrola, autoritet koji nas prisiljava da nešto činimo kao što je to bilo u vrijeme robovlasništva ili feudalizma. Zapadna društva kao temeljnu vrijednost ističu slobodu – slobodu govora, slobodu mišljenja, slobodu izbora, umjetničke slobode, slobodu kretanja… No, u realnom životu sloboda je samo još jedna iluzija suvremenog društva
Erich Fromm Knjige Zdravo društvo
https://www.google.com/search?client=opera&hs=tDK&q=Zdravo+društvo&stick=H4sIAAAAAAAAAONgFuLQz9U3SE6yTFbi1U_XNzRMzsqqKrc0L9IScCwtycgvCsl3ys_P9s_LqVzEyh-VUpRYlq-QUlR6dGFJWT4A4-zSIj8AAAA&sa=X&ved=2ahUKEwiBkpmQtLTgAhXIAhAIHZadCAcQxA0wGXoECAQQCw&biw=1861&bih=959
Opis
Zdravo društvo predstavlja nastavak i proširivanje opsega briljantnih psihijatrijskih koncepata Eriha Froma, formulisanih prvo u njegovom djelu Bjekstvo od slobode. Ova studija, na mnoge načine, predstavlja svojevrstan odgovor na pitanja iznesena u Frojdovom djelu Civilizacija i njena nezadovoljstva. From ispituje čovjekovo bjekstvo u pretjerani konformizam, kao i opasnosti robotizma u savremenom industrijskom društvu: moderno čovječanstvo je, From tvrdi, otuđeno od svijeta kao sopstvenog djela. From u ovoj knjizi nudi kompetno i sistematsko istraživanje svoje „humanističke psihoanalize“. Konačno, From nudi nove ideje za reorganizaciju ekonomije, politike i kulture čiji je cilj da osnaže mentalno zdravlje pojedinca i da utaže našu duboku potrebu za ljubavlju i slobodom.
GLUMICA GLUMI GLUMICU
ALMA PRICA, PRVAKINJA HNK U RIJETKOM INTERVJUU
https://www.hnk.hr/hr/biografija/alma-prica/
Alma Prica glumica - nacionalna prvakinja
Alma Prica rođena je 17. rujna 1962. godine u Zagrebu. Na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti diplomirala je 1985., a članica ansambla Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu postala je 1986. godine. Godine 1995. dobila je status prvakinje drame. Od 2015. nacionalna prvakinja.
Uloge u HNK u Zagrebu
Kor – Antigona Sofokla, r. Ivica Kunčević, 1985.;
Božena Katkić-Miletić – Ostavka Čede Price, r. Georgij Paro, 1986.;
Betty Parris – Vještice iz Salema Arthura Millera, r. Petar Šarčević, 1986.;
Nina – Maskarada Mihaila J.Ljermonotova, r. Božidar Violić, 1987.;
Octobra Ladrillo – Bard Antuna Šoljana, r. Tomislav Radić, 1978.;
Hedvig – Divlja patka Henrika Ibsena, r. Mladen Škiljan, 1987.;
Tisbea, ribarica – Seviljski zavodnik i Kameni uzvanik Tirsa de Moline, r. Georgij Paro, 1987.;
Miss Moon – Roman o Londonu Miloša Crnjanskog-Koste Spaića, r. Kosta Spaić, 1987.;
Julija, prostitutka – Mora Tomislava Bakarića, r. Ivica Kunčević, 1988.;
Kresida – Dragulj u sablasnoj noći Williama Shakespearea, r. Vlado Habunek, 1988.;
Kresida, Kalhantova kći – Troilo i Kresida Williama Shakespearea, r. Ivica Kunčević, 1990.;
Anita – Svadba Eliasa Canettija, r. Joško Juvančić, 1990,;
Vera Aleksandrovna, Vjeročka – Mjesec dana na selu Ivana S. Turgenjeva, r. Georgij Paro, 1990.;
Mariane – Tartuffe Molièrea, r. Tomislav Radić, 1991.;
Ondine – Ondine Jeana Giraudouxa, r. Horea Popescu, 1991.;
Sunčanica – Osman Ivana Gundulića, r. Georgij Paro, 1992.;
Dijete Dragić – Betlehemska zvijezda Mavra Vetranovića–Vojmila Rabadana, r. Petar Šarčević, 1992.;
Izabella – Iluzija Pierrea Corneillea, r. Božidar violilć, 1993.;
Sestra Angelika Glembay, dominikanka – Gospoda Glembajevi Miroslava krleže, r. Georgij Paro, 1993.;
Ofelija – Hamlet Williama Shakespearea, r. Joško Juvančić, 1994.;
Kasandra – T 1995.;
Marija, hrvatsko-ugarska kraljica – Kletva Augusta Šenoe, r. Želimir Mesarić, 1995.;
Gospođa Elvsted – Hedda Gabler Henrika Ibsena, r. Nenni Delmestre, 1996.;
Blanche DuBois – Tramvaj zvan žudnja Tennesseeja Williamsa, r. Steven Kent, 1997.;
Margita (Giga) Barić – Giga i njezini Lade Kaštelan, r. Neva Rošić, 1997.;
Linda – Smrt trgovačkog putnika Arthura Millera, r. Steven Kent, 1999.;
Helena – Dobri Cecilea P.Taylora, r. Snježana Banović, 2000.;
Mommina – Večeras se improvizira Luigija Pirandella, r. Zlatko Sviben, 2002.;
Ana Sergejevna Odincova – Očevi i sinovi Briana Friela, r. Ivica Kunčević, 2002.;
Rozalinda – Kako vam se sviđa Williama Shakespearea, r. Steven Kent, 2001.;
Genija – Daleka zemlja Arthura Schnizlera, r. Joško Juvančić, 2001.;
Miranda/ Seviljska udovica – Don Juan ili Ljubav prema geometriji Maxa Frischa, r. Larry Zappia, 2002.;
Gemma Boić –Nevjesta od vjetra Slobodana Šnajdera, r. Ivica Boban, 2003.;
Karolina – Kazimir i Karolina Ödöna von Horvátha, r. Eduard Miler, 2003.;
Drjomovka/Ana – Maksima Gorkoga Vassa Železnova i drugi, r. Zlatko Sviben, 2004.;
Megara/Alkestida – Heraklo–Alkestida Euripida, r. Ozren Prohić, 2004.;
M – Žudnja Sarahe Kane, r. Borut Šeparović, 2006.;
Hasanaginica – Hasanaginica Mustafe Nadarevića, prema Milanu Ogrizoviću, r. Mustafa Nadarević, 2006.;
Titanija – Park Bothe Straussa, r. János Szikora, 2007.;
Christine – Elektri pristaje crnina Eugenea O’Neilla, r. Mateja Koležnik, 2008.rilogija o Agamemnonu Lade Kaštelan prema Euripidu i Eshilu, r. Ivica Kunčević,
Nina Tomblin – I konje ubijaju, zar ne? – Horacea McCoya(Ivica Boban, r. Ivica Boban, 2008.
St. Just – Dantonova smrt Georgea Büchnera, r., scen. i kost. Hansgünther Heyme, 2009.
Kraljica Gertruda – Hamlet Williama Shakespearea, r. Ivica Kunčević, 2009.
Gospođa Jourdain – Građanin plemić Jeana-Baptistea-Poquelina Molièrea – Jeana- Baptistea Lullyja, r. Krešimir Dolenčić, 2009.
Marja Timofejevna Lebjatkina – Bjesovi Fjodora Mihajloviča Dostojevskog, r. Janusz Kica, 2010.
Mirjana – Drama o Mirjani i ovima oko nje Ivora Martinića, r. Anja Maksić Japundžić, 2010.
Barunica Castelli-Glembay – Gospoda Glembajevi Miroslava Krleže, r. Vito Taufer, 6.5.2011.,
Marija Nikolajevna Bolkonska – Rat i mir Lava Nikolajeviča Tolstoja, red. Tomaž Pandur, 14.10.2011.
Gospođa Ane – Maškarate ispod kuplja Iva Vojnovića, red. Ivica Kunčević, 13.1.2012.
Medeja – Medeja Euripida, red. Tomaž Pandur, 3.8.2012. DLJI / 28.9.2012. HNK
Anonimus – Na Tri kralja ili kako hoćete Williama Shakespearea, red. Aleksandar Popovski, 7.12.2012.
Ranjevska, Ljubov Andrejevna – Višnjik Antona Pavloviča Čehova, red. Vito Taufer, 10.5.2013.
Michelangelo (Prema motivima drame Michelangelo Buonarroti Miroslava Krleže), red. Tomaž Pandur, Udine/Mittelfest 12.7.2013., HNK u Zagrebu 1.9.2013.
Marijana Margetićka – Vučjak Miroslava Krleže, red. Ivica Buljan, 30.12.2014.
Anna Meinhold-Aigner – Daleka zemlja Artuhr Schnitzler, red. Anica Tomić, 27. 5. 2015.
Evanđelje Pippo Delbono, red. Pippo Delbono, 11. 12. 2015.
Monika Vinter- Tri zime Tena Štivičić, red. Ivica Buljan, 30. 4. 2016.
Jasna – Ljudi od voska Mate Matišić, red. Janusz Kica, 30. 12. 2016.
Hermiona – Zimska priča William Shakespeare, red. Polly Tritschler, 12. 2. 2017.
Pandur, Udine/Mittelfest 12.7.2013., HNK u Zagrebu 1.9.2013.
Marijana Margetićka – Vučjak Miroslava Krleže, red. Ivica Buljan, 30.12.2014.
Anna Meinhold-Aigner – Daleka zemlja Artuhr Schnitzler, red. Anica Tomić, 27. 5. 2015.
Evanđelje Pippo Delbono, red. Pippo Delbono, 11. 12. 2015.
Monika Vinter- Tri zime Tena Štivičić, red. Ivica Buljan, 30. 4. 2016.
Jasna – Ljudi od voska Mate Matišić, red. Janusz Kica, 30. 12. 2016.
Hermiona – Zimska priča William Shakespeare, red. Polly Tritschler, 12. 2. 2017.
Zinaida Savišna –Ivanov Anton Pavlovič Čehov, red. Eimuntas Nekrošius, 5. 5. 2017
Albina – Ciganin, ali najljepši Kristian Novak, red. Ivica Buljan, 30. 12. 2017.
Ljevač pucadi – Peer Gynt Henrik Ibsen, red. Erik Ulfsby, 20. 4. 2018.
Nagrade
Rektorova nagrada 1985.;
Nagrada Udruženja dramskih umjetnika 1987.;
Nagrada Orlando, 1986.;
Nagrada Zlatna arena za ulogu u filmu Dora Pejačević, 1990.;
Nagrada Dubravko Dujšin 1992.;
Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Ondine u drami Ondine Jeana Giraudouxa u izvedbi HNK u Zagrebu, 1992.;
Zlatna ruža Pazina na Pulskom filmskom festivalu 1992.;
Nagrada Hrvatskog glumišta za ulogu Majke u predstavi Posljednja karika Lade Kaštelan u izvedbi DK Gavella iz Zagreba, 1993.;
Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Blanche DuBois u drami Tramvaj zvan žudnja Tennesseeja Williamsa u izvedbi HNK u Zagrebu, 1997.;
Nagrada Hrvatskog glumišta za ulogu Alme Mahler u predstavi Alma Mahler Maje Gregl i Ivice Boban u izvedbi Teatra &TD iz Zagreba, 1999.;
Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Melite u predstavi Leda Miroslava Krleže u izvedbi Drame HNK u Zagrebu, 1999.;
Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Helene u predstavi Dobri Cecilea P.Taylora u izvedbi Drame HNK u Zagrebu, 2000.;
Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Rozalinde u drami Kako vam se sviđa Williama Shakespearea u izvedbi Drame HNK u Zagrebu, 2001.;
Nagrada Hrvatskog glumišta za najbolje ostvarenje u TV drami za ulogu Alme Mahler u TV adaptaciji predstave Alma Mahler Maje Gregl i Ivice Boban, 2002.;
Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Gemme Boić u predstavi Nevjesta od vjetra Slobodana
Šnajdera u izvedbi Drame HNK u Zagrebu, 2003.;
Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu Christine u predstavi Elektri pristaje crnina Eugenea O’Neilla u režiji Mateje Koležnik i izvedbi Drame HNK u Zagrebu, 2008.;
Nagrada Tito Strozzi za ulogu Christine u predstavi Elektri pristaje crnina Eugenea O’Neilla, 2008.
Nagrada Vladimir Nazor za ulogu Christine u predstavi Elektri pristaje crnina Eugenea O’Neilla i za ulogu Nine Tomblin u predstavi I konje ubijaju, zar ne? Horacea McCoya/Ivice Boban, 2009.
Nagrada Hrvatskog glumišta za ulogu Medeje u predstavi Medeja Euripida u režiji Tomaža Pandura i izvedbi Dramskog ansambla Dubrovačkih ljetnih igara i Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, 2012.
Nagrada Mila Dimitrijević za ulogu ulogu Medeje u predstavi Medeja Euripida u režiji Tomaža Pandura i izvedbi Drame Hrvatskoga narodnog kazališta u Zagrebu i Dubrovačkih ljetnih igara u suradnji s Pandur.theatersom, 2013.
Odlikovanje Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 2013.
Nagrada Marul na 25. Marulićevim danima za najbolju glumicu, za ulogu Marijane Margetićke u predstavi Vučjak Miroslava Krleže, u režiji Ivice Buljana i izvedbi Drame HNK u Zagrebu, 2015.
Nagrada žirija čitatelja dnevnog lista Slobodna Dalmacija, na 25.Marulićevim danima za najbolje glumačko ostvarenje, za ulogu Marijane Margetićke u drami Vučjak Miroslava Krleže u režiji Ivice
Buljana i izvedbi Drame HNK u Zagrebu, 2015.
Glumačka nagrada na 41. danima satire Fadila Hadžića za ulogu Jasne, u predstavi Ljudi od voska Mate Matešića u režiji Janusza Kice i izvedbi Drame HNK u Zagrebu, 2017.
'Ja sam samo radnik. Sretnik kojemu poduzeće još uvijek nije zatvoreno, uništeno, privatizirano...'
https://www.jutarnji.hr/kultura/kazaliste/alma-prica-prvakinja-hnk-u-rijetkom-intervjuu-ja-sam-samo-radnik-sretnik-kojemu-poduzece-jos-uvijek-nije-zatvoreno-unisteno-privatizirano/8327681/
photos
https://www.google.com/search?hs=kSe&q=Alma++Prica++ja+sam+radnik&tbm=isch&source=univ&client=opera&sa=X&ved=2ahUKEwjpmvuBrrTgAhVhp4sKHQQyC0oQsAR6BAgFEAE&biw=1861&bih=959